31 октобар 2010

Svoj si, ako to jesi

Moje obavezno nedeljno štivo Gorčinova kolumna «Pasivni ofsajd» u dnevniku «Blic». Danas iz dva razloga: prvi, kao potpora sa «suprotne» strane mom tekstu od pre 7 dana. A kao drugi, dva citata Gorčinovih misli. Jedan je u naslovu, a drugi:

«Suverenitet ličnosti ionako nije česta pojava u ovim krajevima, pripadnost kraju, gradu, klubu, timu, naciji, veri, partiji – to je oblik mehanizma preživljavanja, to neprekidno svrstavanje pod barjake, stalno militarno ustrojstvo, opetovano dokazivanje da lična autonomija nije ništa, da je kolektivitet, toplo zajedništvo, mlaka barica, ušuškani tor – baš ono za čim čovek žudi. Posebnost, pojedinačnost, samostalnost nisu osobine koje donose boljitak

Tačno, uvaženi gospodine «grobaru», ali su to osobine koje zaslužuju poštovanje! U to ime danas Gorčin Stojanović u «Svetu telekomunikacija».

28 октобар 2010

Vreme na drugoj strani

Dobri novinari se informišu. A čika Mita je, malo je reći dobar novinar. Onomad sam čak i ja (pih, jedan od blogerskih mrsomuda), dozvolio sebi da ga prozovem na ovom blogu. Da budem neskroman, vidi se da je bilo opravdano. Nije čika Mita od juče, a niko nije bezgrešan i svako može i da se zaleti malo kad mu se namesti neka dobra prilika tj. tema. Budu tu i emocije i svašta nešto. Parni valjak je pre 10-ak dana svirao poznatu pesmu za naslov.

Nedeljnik „Vreme“ tj. čika Mita, na sebi svojstven način, drugačije, piše o udaji državne mezimice ili mezimca, kako ko voli (a ogromna većina ne voli). Jedan citat samo:

„...Pojednostavljeno, Srbija kao država, zbog budžetskih deficita, stagnacije i opšteg siromaštva, nema finansijske snage da stane iza Telekoma Srbija, koji bi u narednim godinama trebalo da se na domicilnom tržištu suoči sa novom ofanzivom konkurentskih firmi iza kojih stoje dvanaest puta bogatija Norveška i osam puta bogatija Austrija. Zbog toga je verovatno bolje odmah, kroz cenu prodaje, uzeti budući, teorijski desetogodišnji ili petnaestogodišnji profit Telekoma, koji je "u godini prodaje" narastao na oko 130 miliona evra, nego se kasnije jadati da on u praksi nije ostvaren prema očekivanjima, a naročito ne prema potrebama. Srbija teško može "kupiti" i investiciju Fijata u Kragujevcu, a nekmoli u narednoj deceniji "otimati" ili bar "braniti" tržište od norveškog Telenora ili austrijskog VIP-a i istovremeno otplaćivati neto dug Telekoma Srbije od čitavih 758 miliona evra.”

Za neke možda surovo zvuči. Za neke druge - iznenađujuće. U svakom slučaju za razmišljanje. Ali samo ko zna da razmišlja, molim Vas! Da se ne ponavljam više.

Profesionalac

Izvinjavam se čitaocima što na ovaj način moram da odgovorim jednom iskompleksiranom, polupismenom i zlonamernom skupljaču infomacija po dužnosti, koji je ono što je u prethodnom postu pročitao, zloupotrebio u neprimerene svrhe i na neprimerenom mestu. Dakle:

Moje pominjanje Siemensa nije nikakvo udvaranje Nemcima (za koje kaže da mi se neće isplatiti, cccc), već podrška većoj i snažnijoj konkurenciji među proizvođačima opreme!
Veća konkurencija među proizvođačima, jeftinija oprema, bolje za operatore, bolje za krajnje korisnike.
Zajednički rad na projektima više vendora, brža implementacija rešenja, brža komercijalizacija, bolja prilika za operatore da dodatno zarade, korist za pretplatnike od novih usluga.
Tvoja skojevsko-samoupravna svest teško će shvatiti i ove poslednje rečenice, zato oprosti na zamaranju tvoje jedine moždane vijuge.

Stalno govorim da je ovo blog za ljude koji misle i znaju da misle svojom glavom. Za ove ostale je bolje da ne zamaraju svoju sivkastu masicu razmišljanjem o tome šta je pisac hteo da kaže. Ja se stvarno "ubih" od udvaranja i dodvoravanja ovde, dobro je da znam da me je bar neko (konačno) provalio. Nije Luka Laban, ali liči.

26 октобар 2010

Reinkarnacija bakarne mreže

NSN (Nokia Siemens Networks) je uspeo da tehnologijom fantomskog DSL ostvari prenos 825 Mbps na rastojanju 400m i prenos 750 Mbps na rastojanju 500m po dve parice. Istom tehnologijom Alcatel je, podsetite se na ovom blogu, u aprilu ostvario prenos 300 Mbps na 400m, a Huawei nedavno SuperMiMo tehnologijom 700 Mbps na istom rastojanju, ali preko 4 parice. Fantomski DSL biće implementiran u NSN DSLAM-ove hiX 562x/3x.

Izvesno je da bi sa ovakvim bitskim protocima bakarni kablovi doživeli renesansu, a operatori, za početak, ne bi morali da žure sa FTTH/B. Ali siguran sam da će proći bar još par godina do komercijalizacije svega ovoga. Nekako mi je drago zbog Siemensa, jer oni su bili pojam u tehnologijama prenosa kad sam ja počeo da se bavim telekomunikacijama.

25 октобар 2010

Nova konektivnost

Najveći evropski magazin za telekomunikacije pojavio se i u Srbiji! I kad su ljudi bili tako dobri i dobio sam prvi broj časopisa besplatno, mogu i ja da ne budem mufljuz i da im ovde napravim besplatnu reklamu. Dakle, zapamtite CONNECT.

Prvi dobar utisak u uvodniku, kaže glodur Connecta podsećajući nas Dekarta, da danas važi: „Connected, ergo sum“. Briljantno i efektno, a to sam i očekivao od urednika koji ima sličnu frizuru kao Dekart (bar prema slikama).
Drugi dobar utisak - opet glodur i njegova kreativno izražena potreba za novim multimedijalnim mobilcem – pa sad neka izvole oni koji bi se reklamirali u ovom časopisu ;). Iznenadi me glodur svojom konstatacijim da mu mobilni najmanje služi za telefoniranje, kod mene je baš suprotno.
Treći utisak – časopis je naglašeno posvećen mobilnim komunikacijama, pomislio sam na prvo listanje da je to neki novi Mobilni magazin, ali se kroz osnovu smart-telefona vešto provlači potka Interneta i ipak daje neku novu dimenziju časopisu. Ali neće valjati da i naredni brojevi budu na isti kalup.
Četvri utisak – dobra domaća priča sa komercijalnim direktorom Telekoma o M2M (machine-to-machine) komunikacijama, kojoj prethodi odličan evropski M2M „uvodni“ tekst. M2M je vrlo moderna tema i tehnika, koja nudi veliki potencijal i pruža mnoge pogodnosti za korisnike, a lepo je pročitati da neko od direktora Telekoma javno pokazuje da dobro vlada stručnom materijom. Pažnju mi je privukla i sličica u ovom tekstu gde se osoba sa ženskim imenom i kravatom identifikuje na uređaju za evidenciju (str.79), ali i to je sve u duhu modernih shvatanja i tolerancije (za ovo se šalim, ali nisam mogao da odolim ;) )
Peti utisak – Mala škola umrežavanja – ako je već mala mogla da bi da bude prilagođenija za „male“, ali odlično izabrana tema za start.

Sve u svemu, početak obećava i neka je sa srećom! Namerno neću reći „trajali što duže“, jer je to legendarna ekipa koja još od Računara u vašoj kući „preteruje“ sa bitisanjem. Moja preporuka - budite connect-ovani! A mene, ako se za dan pisipresa sete – sete, ako ne – ovo sam uradio za dobro afirmacije telekomunikacija u Srbiji.

24 октобар 2010

Razlog koga je teško odbiti

Kao varijacija na istu temu, vratimo se na domaći teren.

RATEL je, kad je malo bolje razmislio, usvojio primedbu Telekoma da se poveća cena pretplate za bazni ISDN priključak (BRA). Da podsetim, prilikom poslednjeg povećanja cena telefonske pretplate, BRA pretplatici su pošteđeni poskupljenja. Koji su razlozi u međuvremenu naterali RATEL da promeni odluku posle kratkog vremena, za korisnike ostaje tajna. Na prvi pogled, jedno je sigurno: ili je RATEL početkom godine oštetio Telekom ili je Telekom nekim svojim propustom ostao pola godine bez razlike u pretplati za 90-ak hiljada BRA ptp. Koliko je to u parama, lako se može izračunati. No, pre će biti da se RATEL-u može ovako ili onako, sad može, a juče je za juče. Slično je bilo i kod određivanja cene za LLU – baratalo se prosečnim cenama iz okruženja. Hoću da kažem, problem je što pravih, domaćih, realnih argumenata nema i ne vlada se situacijom u domaćim telekomunikacijama. Takav je bar moj utisak iz onoga što se može zvanično pročitati.

Radi istine treba reći da ni pod razno i ni po kom osnovu ne postoji varijanta da pretplata za bazni pristup bude manja od obične telefonske pretplate. To što je RATEL rekao da poskupljenja nije bilo zbog podsticanja novih tehnologija – i vrapci znaju da bazni ISDN odavno nije nova tehnologija, a od pojave ADSL-a je potpuno neatraktivan. Ostaje utisak da se kod nas cene telekomunikacionih usluga još uvek određuju pomalo odokativno, gledajući u tuđe dvorište ili čineći neprincipijelne ustupke. Glavna odgovrnost je, jasno je kao dan, na RATEL-u. Kad je Telekom u pitanju, mislim da se neka negativna kretanja pokušavaju rešiti kroz povećanje cena, a to nikad nije pravo rešenje na duži rok.

Da bi RATEL morao da se uozbilji, dokaz je i promena njihove sopstvene odluke za manje od mesec dana, u predmetu ukidanja jeftine tarife od 15-17h. Taj period je novom odlukom praktično ukinut. Igrale se delije iz regulatorne agencije, te biće od 19, te biće od 21, te može, te ne može, te nismo dobro videli. Ne sporim snagu argumentacije i dokaze Telekoma oko ovoga, mislim čak da je svima jasno zašto je Telekom tražio to što je tražio, mada je moje lično mišljenje i u ovom slučaju slično malopređašnjem. Iz godišnjeg izveštaja RATEL-a, pisao sam ranije o tome, činjenica je da telefonski saobraćaj opada, a logično sa njim i prihod od telefoniranja. Nadomeštaj se onda traži u povećanju pretplate, a narod sve siromašniji. Ako narod počne da otkazuje fiksne telefone, jer može bolje da kontroliše svoje mobilne prepaid račune – šta onda? Samo kažem da o tom scenariju treba voditi računa, jer je fiksno-mobilna supstitucija svetski trend. O kanibalizaciji sopstvenog biznisa od strane telco-operatora – već sam pomalo dosadan. Nije dobro da korisnici stalno gube neke pogodnosti i stalno o nečemu moraju da vode računa.

Sve u svemu, Telekom sam odgovara za svoju poslovnu politiku i svoj odnos prema pretplatnicima, ali zato RATEL ima obavezu jasnosti i transparentnosti prema javnosti i prema korisnicima telekomunikacionih usluga. Iz svake RATEL-ove odluke mora se videti interes prosečnog korisnika i interes razvoja telekomunikacija u Srbiji.

Zar se i to može?

France Telecom je smanjio cene poziva u svojoj mreži za 25%, što će ga koštati dobrovoljnog gubitka prihoda od 30miliona €. Posle 30 godina, rešili su da ukinu sistem zonskog tarifiranja novim tarifnim modelom jedinstvene cene po pozivu. U dnevnoj tarifi (period intenzivnijeg saobraćaja) cene su smanjene za 55%, a u noćnoj (period slabog saobraćaja) čak za 65%. Za njihovih oko 7 miliona pretplatnika, 5 minuta razgovora u dnevnoj tarifi sada će koštati oko 20 eurocenti manje.
Prihod France Telecoma u prvoj polovini ove godine opao je za 2% (iznosi 11,5 mlrd €). Ali eto, odlučili su se da učine svojim korisnicima.

Neki bi potrošnju odnosno tražnju podsticali povećanjem plata u državnim preduzećima, a Francuzi su rešili da probaju snižavanjem cena. Fiksna telefonija ionako treba da se plaća kroz paušal, dovoljno je ona zaradila za svog veka. Operatori bi trebalo da u drugim segmentima traže modele za zaradu. Malo više inovativnosti ne bi škodilo.

23 октобар 2010

Minus 1

Danas je moja Zvezda pokazala svoje tužno fudbalsko lice. Što u pesmi reče, takođe zvezdaš Bora Đorđević “još jedna pobeda Partizana”. Ali nije to poenta niti hoću da pišem o sporom i dekadentnom fudbalu koji igraju naši klubovi.
Jedan do juče veliki zvezdaš, Zvezdina nekadašnja ikona, kapiten, Zvezdino dete, otrčao danas posle tekme prvi na jug pred “grobare” i pokazao majicu sa natpisom: “Oprostite mi moju ružnu prošlost”.

Čovek se stidi svoje prošlosti, dela svog života i svoje karijere, kluba iz koga je postao reprezentativac, stidi se svojih klupskih drugara, navijača kojima je “davao” srce, svoje crveno-bele krvi u koju se javno kleo svojevremeno...
Znam da su ga navijači vređali (ne opravdavam ali ne znam šta je očekivao), da su ga napali huligani u Italiji (ne-dao-Bog-nikome, a spasili su ga saigrači iz njegove ružne prošlosti), neka se je i nudio Partizanu (nisu ga oni zvali), verujem da je kao očajnik sa klupe došao u Partizan sa željom da kroz Ligu šampiona dokaže da je veliki golman,... Ali je danas pokazao da je mali čovek, moralna ruina, dno dna, ljigavi uvlakač... Misli da će ga grobari poštovati zbog toga? Pa za grobare je bar vernost i odanost sve i svja.

Milko je svojevremeno iz inata i fore i skandala radi otišao u Partizan, ali nikad nije popljuvao Zvezdu gde je i dan-danas dragi gost.
Jedan od najvećih naših trenera svih vremena, Miljan Miljanić nije hteo 1975. godine da vodi Real Madrid protiv svoje Zvezde (možda se neko seti Džaje i Kamača i odbranjenog penala Santiljani Olje Petrovića).
Ima nas, navijača Zvezde, koji smo možda profesionalno razumeli Stojkovića, zbog reprezentacije. I na nas je pljunuo! Ne znam da li se ikada iko od Zvezdaša ovako poneo prema svom klubu, klubu koji ga je stvorio. Ne znam kako će da pogleda u oči zvezdaše-saigrače iz reprezentacije.
Eduardo da Silva, Brazilac - hrvatski reprezentativac, dao gol pre neki dan za Šahtjor protiv Arsenala i nije hteo da se raduje jer je do juče bio igrač Arsenala! A ko je danas gledao utakmicu video je šta je sve moralni patuljak u dresu golmana Partizana radio i izvodio u duelu sa klubom u kome je ponikao. Sramno i sramotno!

Tema ovog posta je pad moralnih vrednosti, odsustvo ideala i “svetinja”, promocija egoizma, prodaja duše. Sve je na prodaju!

20% gore-dole

Nikakva mudrost posle svih natpisa o namerama za trošenje para od (još uvek nesvršene) prodaje Telekoma, zaključiti da Vlada nema pravu i jasnu ideju o tome koliko joj para treba i za koje sve potrebe, te kako će ih trošiti. A treba što više i treba svuda. Malo je i dva Telekoma koliko, kome i za šta sve treba.
I ne bih ovo ni napisao da nije juče rečeno da ako OTE proda svojih 20% akcija Telekoma, naša država će prodati samo 31%. A onda će ispasti da je to ipak malo para za infrastrukturne projekte, pa da najpre pokrpimo rupe, a infrastrukturu ćemo od nekih drugih para. Znači opravdane su sumnje da za nameravane puteve ne postoji ni P od projekata i neophodne investiciono-tehničke dokumentacije.

Šta, u stvari, znači odluka vlasti da možemo da prodamo svojih 51%, a mogli bi i svojih 31%? Ko će onda reći “ponuđena cena je dobra ili nije dobra”? Možda je Grcima dovoljno i onoliko para koliko su pre 13 godina uložili (oko 300 miliona €)? Onda bi srpskih bilo manje od 500 miliona €, jeli tako!? Mislim da bi u svakoj varijanti za državu Srbiju bilo bolje da ima što veći procenat akcija uz privatnog većinskog vlasnika, ali ovakve neodređenosti oko toga šta bi država želela.... Šta više reći? I meni je jasno da će se pare od prodaje ulupati kao i sve milijarde do sada, ali to pitanje nije uopšte vezano za privatizaciju bilo koje firme, pa ni Telekoma. Da li ćemo zbog toga što oni koji su na vlasti neodgovorno troše novac od privatizacije zanavek zadržati partijsko upravljanje u preduzećima? Kako je samo Verica upala u ovu zamku? Onomad se svi iščuđavaju što je Radiša izabran u UO PTT Srbija. A on je “kriv” samo zato što je poznati folk pevač. Koliko “radiša” ima po raznoraznim UO? Na vuka povika, a ne samo lisice, nego i raznorazne džukele se mrse... Mi redovno od drveta ne vidimo šumu.

Nemojte iz ovog posta izvlačiti proizvoljne i pogrešne zaključke. Ovo je mazohističko samokažnjavanje za sve šetnje, suzavce, pištajke, agitacije iz uverenja, naivnost i prihvatanje svega što su mi “moji” doneli. Narode moj, sve se ovo NAMA dešava. Zvono zvoni za nama!

Virtuelni mobilni operator

Turkcell, najveći mobilni operator u Turskoj sa 55% tržišnog učešća, potpisao je petogodišnji ugovor sa Deutsche Telekomom i početkom 2011 postaje mobilni virtualni operator u Nemačkoj (MNVO). Koristiće DT-ovu 3G mrežu, a ciljna grupa su im 3,5 miliona Turaka koji žive u Nemačkoj (oko 4% ukupnog tržišta). Telefoniranje rodbini u Turskoj bez roaming tarifa može i sigurno će biti primamljivo za turske gastarbajtere u Nemačkoj. Možda je nekome čudno što su Nemci (tj. DT) pustili Turke u avliju, ali može se i partnerstvom lepo zaraditi. Ne moraju svi Turci da budu njihovi, dovoljan je “mali Mujo” (tj. Turkcell). I DT i Turkcell su pobednici u ovom slučaju, a naročito turska dijaspora.

Nedavno sam pročitao za sličnu nameru Konsinga da nešto slično uradi na Kosovu i postane MNVO. Srbima na Kosovu bi kao srpska firma verovatno bili prihvatljivi, a američki kapital bi ih štitio od eventualnih sabotaža sa kakvima se suočavao MTS. Namera Konsinga je legitimna i ima poslovnu viziju, ne znam samo zašto srpski mobilni operatori nisu pribegli nečemu sličnom. Pre ili kasnije, realnost da spski zakoni i propisi ne važe na Kosovu će se morati prihvatiti. Ne mora zbog toga biznis da trpi, a ljudima koji tamo žive treba pomoći u okvirima koji su realno mogući. Valjda smo iz bliže prošlosti nešto naučili. Znam da je nedavno bilo predloga da se kosovskim provajderima “preseče” internet, a da je to urađeno ne znam kome bi naudio srpski Telekom. Na duži rok, siguran sam najviše sebi. Lekciju bojkota slovenačke robe iz 90-ih i prateće efekte nije loše obnavljati, jer mi Srbi sporo pamtimo i brzo zaboravljamo.

20 октобар 2010

Priča o parama

Konačno se dogodio tender. A uoči tendera nije bilo neke velike buke i protesta, valjda su svi ispucali ono što su imali. A možda su došli do nekih novih informacija, čitali ovaj blog i slično. Neuobičajeno nema čak ni sindikalnih pretnji i ultimatuma. Nekako je tiho prošla i objavljena procena vrednosti Telekoma (2,43 mlrd €), kao da nije bila iznenađenje?! Ni za onih 6,52% akcija za zaposlene i bivše zaposlene, a licitiralo se sa 10-12%. Previše tišine, apatije ili konformizma za ničiji ukus? Političari samo što ne kažu: "Ma j.... Telekom, treba nam lova." Šta je sa monopolom na fiksnu infrastrukturu, gde se dede nezavisno regulatorno telo, kako odgovorne strukture zamišljaju telekomunikacioni život u Srbiji posle prodaje? Samo su pare važne i svi pričaju samo o parama.

Vlada je uradila ono što je naumila, na šta kao formalno-pravni vlasnik i ima prava. Da li je pravi trenutak – jeste, ako vlasnik misli da jeste. Kažu sve pare od prodaje ići će u poseban fond. Negde oko 900 miliona € treba za te puteve po centralnoj Srbiji, ostalo će se već nekako potrošiti, jer mnoga usta čekaju. Rekao sam usta, džepove nisam spominjao! I opet smo već počeli da trošimo pare i slavimo uspeh (ili neuspeh), a ”zec u šumi”. Srećom ne i profesor Zec, koga uvek rado čitam i slušam.

Nekako je letos često prozivani DT ostavljen na miru, odjednom Telekom Austrija izađe u prvi plan. Danas oni, sutra verovatno neko drugi, pa treći. To je stari srpski običaj ”onaj gu traži, ovaj gu traži, a mi gu ne davamo za manje od...”. Licitacija u novinama trenutno oko 1,4 mlrd €, mada je 51% po proceni negde oko 1,23 mlrd €. A prava cena biće ipak ona koju je neko spreman da plati – to je zakon tržišta.

Ne zaboravimo da i PTK čeka vlasnika. Možda baš taj vrati Kosovo pod (makar telekomunikacionu) upravu Beograda. Svi sadašnji problemi bi valjda tada bili rešeni.

Austrijanci moraju da “vrate” Bosnu (tj. pola Bosne) koju su onomad nenadano “izgubili”. Dok BH Telekom čeka "đuvegiju", tu je proteklih godina osveženi Telekom Srpske i to u paketu. Prilika da se točak istorije vrati par godina unazad i to u još boljoj startnoj tački. Šta ako Telekom Austrija postane ponosni većinski vlasnik Telekoma Srbija? Šta će biti sa njihovim VIP-om? Pa, i on bi mogao da promeni vlasnika – recimo, Vodafon. Ili neko ko u mežuvremenu kupi PTK?
Proteklih meseci sam se često pitao: “Šta čeka VIP sa 3G – da li čeka 4G ili čeka srpski Telekom?” Možda zajedno sa vama dobijem odgovor.

Gospodin Oberman (gen-dir DT) je početkom godine izjavio da DT neće ove godine ulaziti u akvizicije veće od milijardu €. DT tj. T-Mobile je i u Americi malo odustao od 4G trke sa Verizonom i AT&T-om, znači nema se baš para za srljanje ili se čuvaju za prodor na Balkan. Ako tender, daleko bilo, ne uspe – onda, a ko drugi nego OTE (DT) u direktnoj pogodbi za bar 31%. Jer, bez para od prodaje Telekoma se izgleda neće moći.
Ostali kandidati za kupce, ranije pominjani, a naročito istočnjaci, imaju para. Pitanje je samo da li su interesne sfere u bubnju ili na talonu.

Ovo je možda tema svih tema u narednim mesecima... I nikako da pametno završim ovaj političko-strateški tekst, a da se bar neko ne oseti pogođenim ili da ja ne osetim gorak ukus... Ende.



P.S.: Jedan moj anonimni komentator mi danas kaže: "Ajde, piši bar nešto da čitamo." Izvinjavam se vernim čitaocima što sam ih predugo ostavio bez svojih tekstova na blogu.

Broadband u voltima

...ili broadband, struja, navika, panika.

Ratifikovan je standard IEEE 1901 za Broadband over Power Line (BPL), odnosno Broadband preko električne instalacije. Brzine odnosno protoci koji se ovom tehnikom mogu postići su do 500 Mbps na rastojanjima od IEEE 1901 kompatibilnih uređaja do 1500m. Prenos podataka se obavlja po standardnim instalacijama električne struje na frekvencijama manjim od 100 MHz. Uređaji za BPL liče na naponske adaptere (crne kutijice) sa Ethernet (RJ-45) priključnicom.

BPL se može koristiti u domovima „kao prethodnica” bežičnom LAN-u, jednostavno rečeno umesto ADSL veze. Dakle, ukoliko ne želite da pravite posebnu LAN instalaciju i mrežu, možete da iskoristite postojeće električne instalacije, BPL i wireless LAN za obezbeđivanje širokopojasnih usluga.

Ko će to, kada i da li će kod nas ponuditi – baš me zanima. Poznato je da prosečan Srbin ne voli baš mnogo da „prčka oko struju” i nisam siguran da bi se neko osećao komfornim i sigurnim sa ovim „strujnim ADSL-om”. Poznata je Perina filmska replika „Nisam ja Tesla.”. No, svašta se može izmisliti i da čak i korektno radi, samo još da korisnici to prihvate. Znači BPL tehnologija je OK, sve radi i to po respektabilnim brzinama, ostaje samo da se naviknete da mrežni UTP kabl smete da uštekate „u struju”. Da li će biti moguće i po kojoj ceni otkloniti tu vrstu nelagodnosti?

4 na jednoga

Protekle nedelje imao sam čast i zadovoljstvo da učestvujem na jednom skupu Inženjerske komore Srbije, koji je imao za cilj unapređenje projektantske prakse po pitanju kućnih instalacija i povezivanju objekata na telekomunikacionu mrežu.

Utisak ili bolje rečeno informacija koju želim da podelim sa čitaocima mog bloga: počelo se sa projektima optičke kućne instalacije i već postoje neki objekti u završnoj fazi izgradnje kod kojih je u stanove uvedena optika (Blok 26, Blok 11, Blok 29). Planira se da FTTH bude i u nekim novim naseljima. A „šlag“ informacije je uvođenje po 4 optička vlakna po jednom stanu (ne svuda od pomenutih blokova)! Obrazloženje izvođača: omogućiti da više operatora mogu da pruže usluge korisniku.
Skupo, nepotrebno i preterano! Veoma je teško da dva operatora daju usluge jednom korisniku. Koje? Jedan HSI i VoIP, a drugi IPTV ili DTV? Ili neka druga kombinacija. Nema rezona i razloga, naročito za operatore, a korisnici bi morali da imaju dva ONT-a u kući, samim tim dva napajanja, kablove dovde i donde... Da ne govorimo o problemima zajedničkog pristupa, održavanja i smicalica koje bi operatori (teoretski) mogli da prave jedni drugima. Osim toga, današnji optički terminali (ONT) imaju uplink preko samo jednog optičkog vlakna, tako da eventualno drugo vlakno može biti ili rezerva ili da se (još neko vreme) koristi za RF video signal (tako npr. radi Telekom Slovenije). Da ne govorimo o budućnosti i NGN servisima preko IMS platforme, koja je možda utopija, ali je upravo izmišljena da ne bi svi morali da prave svoju mrežu i svoje veze do korisnika. Mreža uglavnom postoji, ali atraktivni servisi su veći problem i izazov za inovatore.

A 4 vlakna iskoristiti je nemoguća misija. Nema veze ni da li je malo skuplje ili mnogo skuplje. Za 100 stanova je malo skuplje, ali za 1000 ili 10,000 – za te pare može se nešto korisnije uraditi ili kupiti. Čak i ako trošak prevalite na kupce stanova, urađen je loš posao.

Nisam ovim želeo nikog da prozivam, ne-daj-Bože omalovažavam, želim samo da skrenem pažnju da se neke stvari u telekomunikacijama moraju raditi “pismenije” i ekonomski odgovornije. Ne dopada mi se kad se dobre i korisne stvari i ideje kompromituju lošim i nekvalitetnim realizacijama. Nije ni u korist promocije struke bez obzira na nove tehnologije. Nismo mi u Srbiji toliko bogati da forsiramo skupa rešenja i nikakva budućnost tu ne može biti opravdanje. Uostalom, bolje je na 4 mesta po jedno vlakno nego na jednom mestu četiri. Ako neko baš hoće dva operatora, postoje usluge kolokacije, VLAN-ovi, zajednički pristup petlji i svi zadovoljni.

Svet u mobilnoj mreži

Prema podacima ITU, mobilna mreža pokriva preko 90% svetske populacije, a krajem 2010. biće ukupno 5,3 milijarde mobilnih pretplatnika od čega je 3,8 mlrd iz tzv. zemalja u razvoju. Samo Kina i Indija doprineće ove godine sa novih 300 miliona ptp. U 143 zemlje u radu je 3G mreža, koja će do kraja ove godine imati 940 miliona korisnika. U svetu se, recimo, svake sekunde pošalje 200,000 SMS-ova.

Nasuprot rasprostranjenosti mobilne telefonije, fiksni broadband, prema ITU, stagnira zbog visokih cena u zemljama u razvoju. Trenutno je globalna penetracija fiksnog brodbanda svega oko 8%. U zemljama u razvoju ima 4,4 fix-bb ptp na 100 stanovnika, a u razvijenim zemljama 24,6. Azijsko područj ima 22 internet korisnika na 100 stanovnika, Evropa 65, Amerika 55, a Afrika 9,6.

Regioni u Srbiji bi otprilike, preslikani na svetsko internet tržište, igrali sledeće uloge: Beograd-Evropa, Vojvodina-Amerika, Centralna Srbija-Azija, Jug Srbije-Afrika. ITU se protiv digitalne podele u svetu bar malo buni i apeluje, u Srbiji RATEL, MTID ili Društvo za telekomunikacije (štagod vam volja) su izgleda ravnodušni. Možda na ovo neko nešto kaže.

Kuckanje je cool

Ko šta radi, izgleda da američki tinejdžeri samo šalju porukice. Istraživači Nielsen-a kažu da američki tinejdžeri (13-17 godina) prosečno pošalju 3.329 SMS poruka mesečno ili više od 6 svakog sata kada ne spavaju. To je 8% više nego prošle godine. Devojčice mesečno razmene prosečno 4,050 SMS-ova, a dečaci prosečno 2,539. Mladi od 18-24 godine su na drugom mestu sa prosečno 1,630 SMS mesečno. Zašto se mladi Ameri toliko “pale” na SMS? Kažu – SMS je brži i jednostavniji za komunikaciju (u konkurenciji sa glasom i e-mail-om valjda). Rekao bih i jeftiniji i za klince zabavniji.

I dok razmena poruka cveta, razgovori između tinejdžera padaju za čak 14% u odnosu na prošlu godinu ili prosečno 646 minuta mesečno. Jedino „Ameri-matorci” iznad 55 manje pričaju od tinejdžera, ali zato mlade Amerikanke od 24 leta provode prosečno po 753 minuta mesečno u razgovorima „na mobilni”, a njihovi vršnjaci samo oko 525 minuta.

Ako se prebacimo sa polja tračaranja na polje surfovanja, evidentan je napredak u potrošnji mobilnog data saobraćaja. Kod tinejdžera porast je više od 4 puta (mesečni prosek 62 MB naspram prošlogodišnjih 14 MB) – dečaci troše prosečno 75MB mesečno (prošle godine 17 MB), a devojčice 53 MB (prošle godine 11 MB). Istraživanje pokazuje da sve više raste korišćenje mobilnog weba, tako da mladi do 24 godine danas troše prosečno oko 160 MB mesečno.

Možda će se sociolozi složiti sa mnom – sve je manje žive reči i razgovora, a to sigurno neće doneti mnogo dobrog. Sa druge strane, ovim tekstom sam hteo da dam referencu za surfovanje mobilnim telefonom i istaknem nezamenjivost i neprevaziđenost jednostavne aplikacije kao što je SMS. Podsećam, jednostavnost korišćenja je killer aplikacija.