30 мај 2011

Resavski benchmarking

RATEL je pre nekoliko dana doneo jednu od najvažnijih odluka za liberalizaciju tržišta – odluku o cenama zakupa kablovske kanalizacije. Maksimalna cena zakupa je 0,09€ po metru mesečno. Kažem maksimalna, jer može popust zavisno od dogovora i ugovora. Cena je određena metodom upoređivanja (tzv. benchmarking) hrvatske i bugarske cene (0,05€/m odnosno 0,13€/m), bolje rečeno izračunavanjem aritmetičke sredine tih cena. Zašto baš Bugarska i Hrvatska kao reference? Rečeno u odluci Ratela – tržište slično našem, zemlje slične našoj, slična nam konfiguracija terena. Mada jbg, Srbija nema more. Pitam se kako su Hrvati i Bugari odredili njihove cene i s kim su se poredili?

Moj čitalac Ding reče onomad da sam ludo ili suludo hrabar (razumeo sam!), a poznata je i moja želja da jednog dana Ratel iskoristi neko moje znanje i principijelnost. Imajući u vidu prethodno napisano, uzdržaću se od komentara ovakvog benchmarkinga (ovo je drugi put, prvi put je bilo zbog raspetljavanja parica).

Ali da pitam ovako javno, kad bih ja, recimo, pokazao gospodinu Jankoviću da znam matematiku više od 4 računske radnje, da li bi me primio u Ratel? A ako pokažem da znam ponešto i o poslu u telekomunikacijama, rastavljanje na proste činioce itd.? Smem li da se začudim: zar kolege inženjeri i naučni radnici u Ratelu ne mogu da naprave malo ozbiljniju analizu i argumentaciju za ovakve prilike? Smeta li još nekome kad nešto tako pročita ili nije bitno? E sad ko je sujetan, naravno da će ga istina pogoditi, ali dokle će, bre, ljudi, u ovoj zemlji nikome ništa da ne smeta, da sve može i sve i svašta prolazi? Ima li Ratel kapacitet da bude zaista regulator našeg telekomunikacionog tržišta?

Internet kao vodovod

Današnji srpski dnevni list “Press” piše:

“Od 149 testiranih opština samo njih 73 imaju uvedenu e-upravu, dok osam opština u Srbiji uopšte nema sajt! Više od polovine opština nema mogućnost naručivanja dokumenata putem interneta, dok četiri opštine koje poseduju sajt nemaju nikakav onlajn kontakt.”

Ove “crne” opštine koje se pominju su inače među najsiromašnijim opštinama u Srbiji! Naravno da web sajt nije uslov za dobar i transparentan rad opštinskih vlasti. Nisam siguran ni da postoji prava svest o tome kome je sajt zaista od koristi – građanima, vlastima, potencijalnim investitorima ili kome već? Pisao sam, čini mi se, ranije na blogu da ako pokažete građanima da im je Internet od koristi, oni će ga više i koristiti. Građani – misli li neko na taj običan narod kad postane vlast u zemlji koja proklamuje solidarnost, socijalnu pravdu, jednaku šansu za sve? Možda nije adekvatan primer, ali da vidimo kako to rade na odavno već trulom zapadu.

Čak 133 grada u SAD ima sopstvene broadband mreže (u vlasništvu grada). Većina ovih gradova je u istočnom delu SAD. 54 grada ima optičku mrežu, a 79 kablovsku coax mrežu. Vrlo često imaju monopolsku poziciju i papreno naplaćuju svoje pakete usluga (i do 150$), mada nude čak i simetrični broadband brzine 100Mbps. Profitno orijentisane privatne telkomunikacione kompanije nemaju uvek računicu da dođu do svake kuće i svakog korisnika, ali za gradske kompanije to je obaveza, jer moraju podjednako da brinu o svakom svom sugrađaninu. To nije tako teško jer ide iz džepa svih poreskih obveznika. Gradske vlasti Internet vezu smatraju životno važnom za budućnost grada i njegovih stanovnika. Svesni su koristi od broadbanda za celu zajednicu! Privatne kompanije se naravno žale da je to zloupotreba monopolskog položaja i nelojalna konkurencija, ali gradovi se pravdaju važnošću ICT razvoja. Kažu da je to previše važan segment da bi ga u potpunosti prepustili privatnicima koji misle samo na profit.

Neću se baviti ovim socijalizmom na američki način i opstrukcijom konkurencije, ali priznajem da bih voleo da u Srbiji vidim takvu Internet svest opštinskih struktura i korist za građane. Možda npr. gospodin Palma ili gospodin Ješić ovo pročitaju i reše da (od Nove godine) primene pomenuti američki model. Baš me zanima da li bi se pelcer primio kod nas.

29 мај 2011

LTE za dokazivanje

Ako sam u svom jučerašnjem tekstu bio neubedljiv ili nedovoljno jasan, da malo podupremo priču o LTE-u u Srbiji. Ja lično ne vidim neku potrebu za uvođenjem LTE-a u Srbiji bar do 2015. godine. Dotle će možda LTE postati zrela tehnologija, a iskustva bogatija i opipljivija. Uzgred, i aukcija za frekvencije traži pripremu i treba i do nje doći. ARPU srpskih mobilnih korisnika je trenutno ispod nivoa za isplativost primene neke moćne BB tehnologije. Mnogo je, dakle, faktora koji utiču na uvođenje LTE.

Šta bi LTE-om dobio neko od domaćih mobilnih operatora? VIP i Telenor bi verovatno lakše i jednostavnije od Telekoma mogli da izgrade jedinstvenu all-IP mrežu koja bi u nekoj budućnosti (od momenta instalacije) postala isplativa kroz male troškove održavanja. Međutim, imajući u vidu trenutnu nemogućnost rada voice i SMS usluge (koje su trenutno dve ubedljivo najprofitabilnije mobilne usluge!) u LTE mreži, neophodno bi bilo zadržati u radu i 2G/3G mrežu, pre svega zbog postojećih korisnika i telefona koje imaju i koji im dobro služe. Rast mobilnog broadbanda donosi i nove i povećane operativne troškove i sa tim se mobilni operatori već sreću. Tu je i iskustvo 3G koji je mnogo obećavao, a malo toga doneo i u korisničkom iskustvu i u prihodima operatora. Zbog toga i mislim da će operatori u novim i daljim investicijama (LTE ili HSPA+) biti vrlo oprezni.

Trenutno nema LTE aparata (tipa mobilnog telefona), a nema ni neke aplikacije (usluge) koja je ekskluzivna za LTE i istovremeno atraktivna za korisnike (tzv. killer aplikacija). Ovo je posebna teškoća za implementaciju LTE. Po svemu sudeći, neki naročiti prihod tj. profit od LTE ne može se do daljnjeg očekivati. Realno je i da LTE brzine protoka za korisnike i nisu tako astronomske kakvim se nagoveštavaju, što dokazuju i podaci iz LTE mreža koje su danas u radu. Ne vidi se naročito ni neka razlika između onoga što korisnicima nudi i obezbeđuje 3G (naročito HSPA+) i LTE. Sa druge strane, nisam siguran da će korisnici baš da se zalete da plate više za neke negarantovane brzine prenosa, nekakav QoS (Quality Of Service) za koji niko nije siguran šta i kako radi i šta realno donosi?

Operator koji odluči da uvede LTE mora da plati (skupu) licencu za frekvencijski spektar za LTE, da izgradi novu RAN mrežu (RAN -radio access network) do svojih baznih stanica, novu mobilnu CORE mrežu (all-IP), novi OSS/BSS sistem podrške (upravljanje, billing, QoS). Koliko je to novaca? O kompleksnosti izgradnje dobre LTE mreže neću ni da počinjem, kao i o njenom (da li čak i neophodnom?!) “učešljavanju” sa fiksnom mrežom, Femto ćelijama, WiFi mreži i offload-u saobraćaja. Hoću samo da napomenem da taj posao traži stručnjake širokih vidika i utemeljenog znanja. Ako ih operatori nemaju, možda je ključ-u-ruke sporazum sa vendorom rešenje LTE problema (ili početak, ko zna ;) ).

Optimistični analitičari prognoziraju da će do 2015. godine tek svaki 10-i mobilni broadband (MBB) korisnik biti LTE, a predviđa se da će tada biti oko 700-800 miliona MBB korisnika. To što danas neki moćni operatori uvode LTE je prilika da na delu demonstriraju i dokažu svoju tehničku superiornost i lidersku i pionirsku ulogu. Ne verujem da su tako sigurni da će se mnogo ovajditi od toga, ali veliki su i mogu lakše da preuzmu rizik.

Kad već pomenuh pionirsku ulogu, evo, neka bude da sam je ja prihvatio u pogledu diskusije i analize primene LTE tehnologije. Ako ima nekoga da mi se pridruži u razmeni mišljenja, izvoLTE!

Reč pobednika

Nekada se nagrada «Beogradski pobednik» odnosila na boks, a danas takvu sličnu Privredna komora Beograda (PKB) dodeljuje najuspešnijim kompanijama i privrednicima. Poslovni čovek godine po izboru PKB je generalni direktor Telekoma Srbija. On je u svom intervjuu datom povodom nagrade, otkrio da je za uspeh kompanije Telekom u prethodnih par godina ključno bilo usvajanje nove poslovne strategije u skladu sa tada nadolazećom krizom, transformacija preduzeća u tržišno orijentisano i obuzdavanje troškova poslovanja, uz hrabro donošenje odluka. U narednom periodu nagovestio je usklađivanje pomenute poslovne strategije sa okolnostima liberalizovanog tržišta sa namerom da Telekom i u fiksnoj telefoniji postane konkurentan kao što je to do sada bio u internetu i mobilnoj (skoro da sam ga citirao, pogledati Tanjugov video klip). S obzirom da Telekom u fiksnoj telefoniji drži gotovo 100% tržišta, ja ovo tumačim kao njegovo očekivanje (ili nagoveštaj) jakog udara konkurencije u fiksnoj. Internet segment i mobilna su, dakle, pod adekvatnom kontrolom, moraće malo da se obrati pažnja na fiksnu.

Očigledna mi je poenta onoga što je rekao generalni direktor Telekoma - kao što je rukovodstvo Telekoma amortizovalo ekonomsku krizu, tako će amortizovati i liberalizaciju tržišta. Možda nije na odmet primetiti da je čovek u jednom trenutku u svom izlaganju rekao da «ima tu još puno da se radi». Dok postoji svest da može bolje, ima izgleda i da će biti bolje!

28 мај 2011

Dijagnostika pre štelovanja

U Srbiji bi iduće godina mogla da počne da funcioniše LTE tehnologija, odnosno četvrta generacija (4G) mobilne telefonije, ocenila je državna sekretarka za Digitalnu agendu Jasna Matić.
Jasna Matić je agenciji Beta rekla da su neki domaći operateri već testirali LTE opremu, a neki od njih su i obnovili svoje mreže, tako da je sada, kako je istakla, potrebno samo softversko prilagođavanje.
Jasna je, kao državni sekretar, nadmašila samu sebe kao ministarku. Ovo je jedna od najpromašenijih izjava koju je dala, jer koliko je netačna, još više je neutemeljena. Zašto njoj to treba, baš se pitam, jer ne verujem da je neko tera da priča ovakve stvari. Kome to ide u prilog – bojim se nikome! Političare i ostale univerzalce valja podsetiti da ne treba da pričaju o stvarima koje ne razumeju i u koje se ne razumeju, radi dobra svih nas i radi eventualne bolje budućnosti. To je jedino što mi, mali i obični ljudi, možemo da uradimo na način na koji možemo.

Da bi LTE mogao da bude implementiran, neophodno je odrediti i licitirati frekvencije za tu namenu. To nije ni lak ni jednostavan posao. Ne znam da li se na tom planu nešto preliminarno i radi.

Drugo, preći na LTE putem štelovanja i softverskog podešavanja opreme je potpuna neistina i dezinformacija, kako za one koji slušaju bivšu ministarku, tako i za one od kojih je ona to čula. LTE je potpuno nova all-IP mreža, sa novom i malo drugačijom strukturom od 2G/3G mreža.

Ono što je tačno i što je verovatno donelo nesporazum je objedinjenje funkcija 2G/3G/4G u jednoj baznoj stanici ili u jednoj "kutiji", tako da je omogućena kompatibilnost i koegzistencija mobilnih mreža. U trenutnoj situaciji, govorna usluga još uvek nije omogućena u LTE, tako da se LTE koristi za mobilni data broadband, a 2G/3G mreža za razgovore. Pomenuto štelovanje i softverske nadogradnje su moguće za unapređenje brzina prenosa kod nekih 3G verzija (3G release-a), ali ne i za prelaz na LTE.

Dalje, tačno je da neki domaći mobilni operatori rade na transformaciji mreže na all-IP, a „laboratorijsko“ testiranje LTE-a ili testiranje na nivou mesne zajednice, stvarno ne znam šta znači i šta nekome donosi. Transformacija mreže je kompleksno pitanje, a upeglati sve IP i druge finese u jednoj takvoj mreži nije nimalo glatko i jednostavno. Sve one kolege koje misle da je implementacija LTE stvar mobilaca-ćelijaša grdno greše, jer je puštanje LTE pre svega stvar IP i mrežnih stručnjaka. Korisnike i biznis model operatora nisam zaboravio, ali suvišno je u ovom trenutku i o tome govoriti, iako je to prva i najvažnija stvar kod svih novih tehnologija.

Razumem da je fancy pričati o LTE tehnologiji, ali ja bih pitao šta je sa, koliko juče uvedenom 3G tehnologijom, njenim benefitima i rezultatima? Ako neko misli da će se iz neuspeha sa 3G izvući uvođenjem 4G/LTE tehnologije, mislim da je u velikoj zabludi. Nešto drugo u njegovoj mobile broadband priči ne štima i ne valja, ali tek smo na početku te priče.