TELFOR definitivno nije više ono što je nekad bio. Bar za inženjere
operativce, ne ulazim u nivo naučnih radova. Naučni radnici tu rade svoje, a
veliki sponzori valjda znaju zašto sponzorišu naučni i sve manje stručni skup,
na kome se za radove plaća „pristojna“ kotizacija. Dobro je opet što se tamo sretnete
sa kolegama koje ne viđate tokom godine, mada je poseta sve manja. Od nenaučnih
prezentacija, uglavnom sam odslušao i odgledao ono što je bilo „na Telfor meniju“.
Jedna prezentacija, kao otkrovenje, po obrađenoj tematici zaslužuje da bude
pomenuta i analizirana ovde na blogu.
27 новембар 2015
24 новембар 2015
Traktat o kupcima
U čast
povratka jednog od vrlih komentatora ovog bloga (Dinga):
Za
nekoga ko prati i analizira dešavanja na telekomunikacionoj sceni veoma je
bitna činjenica da su se na takmičenje za kupovinu državnog paketa akcija u
Telekomu Srbija uglavnom plasirali investicioni fondovi. Istina je da je
trenutno novac jeftin, ali to toliko ne favorizuje fondove u odnosu na
multinacionalne telco kompanije. Fondovima se čini da od kupovine telekom
operatora mogu u budućnosti da dobro zarade i tu se nema šta prigovoriti.
Međutim, nezainteresovanost većih telekom kompanija jasno pokazuje da ima tu
nečega čime oni neće da se bave, što im se ne dopada i što je mimo njihovih sadašnjih standarda. To
je naravoučenije ovog tendera za prodaju Telekoma i važi kakogod se taj tender
završio. Drugim rečima, Telekom izgleda nije dovoljno moderan, skockan i
isplativ da bi se eventualno neki moćni operator otvoreno zainteresovao za
njega.
Ovo
smo već konstatovali u prethodnom postu, ali da podvučemo da bude jasno. Prodao
se ili ne, Telekom MORA na doradu. Taj posao nekog čeka i to je evidentno. To
vidi svako ko zna da to vidi iz svega vidljivog.
Drugo, samo
je istinskim laicima svojstveno da misle da će nekakva pisanija po novinama,
blogovima, portalima ugroziti prodaju ili navodno oboriti vrednost Telekoma. Dolari
i evri, makar i sveže štampani, ne rastu nikome na drvetu. Poslovanje svake
kompanije koja je predmet kupovine ili preuzimanja se detaljno i temeljno
češlja od strane ozbiljnih i pismenih ljudi različitih profesija. Svaka bitna
informacija se danas lako može i kupiti, nažalost. Ozbiljni ljudi znaju zašto rade nešto što rade. Prema tome, iluzija je da se
nekome ko barata sa milijardama evra može tek tako podvaliti, odvratiti ga od
nauma, pokolebati, niti su investitori tako lakoverni i lakomi na „srebrninu“.
Uostalom, ponude su već na stolu, videćemo ubrzo šta je i kako je, prodaje se
ili ne?
16 новембар 2015
Kar bo, pa bo
Izgleda
da će biti ponuda za kupovinu većinskog paketa akcija Telekoma Srbija.
Najavljena je zajednička ponuda Telekoma Slovenije i investicionog fonda
Apollo. Slovenci znaju oko telekomunikacija, Amerikanci imaju pare i to bi
trebalo da bude dobitna kombinacija koja još treba i finansijski da zadovolji
apetite većinskog vlasnika domaćeg Telekoma.
Iz
slovenenačkih izvora pročitao sam da je njihova profesionalna procena vrednosti
Telekoma jednaka onoj koju sam ja „amaterski“ procenio u svom, ovde pominjanom master
radu. I bez due dilligence-a, eto,
ispadoh jedan od najboljih poznavalaca Telekoma i domaćih telekomunikacionih
prilika.
Onomad
kad je Telekom Austrije zvanično objavio da neće učestvovati u drugom delu
tendera rekli su da su odustali zbog dve stvari: malog ARPU Telekoma i
neophodnog restrukturiranja kompanije. Za ARPU se manje-više zna, to je srpska ekonomija.
Ali, potrebu restrukturiranja treba shvatiti najozbiljnije, naročito u slučaju
neuspeha tendera. To je besplatan, dobronameran savet dobijen od inostranog
operatora koji je pre 4 godine baš želeo da kupi Telekom Srbija. Drugim rečima,
oni smatraju da Telekom danas nije ono što je bio i toga treba biti svestan u
svemu onome što kompaniju čeka, prodala se ili ne. A što se tiče austrijskog
Telekoma sa novim bogatim meksičkim gazdom, siguran sam da će se on za
godinu-dve useliti i na srpsko tržište fiksnih telekomunikacija. Prema tome, ako
se Telekom ne proda, održanje status quo biće pogubno. Ako se proda, novi
vlasnik će uraditi što se mora... Posla ima uglavnom, itekako! Dakle, nije
pitanje prodaja ili ne, pitanje je kakva će kompanija biti Telekom Srbija za
par godina i ko za to preuzima odgovornost. A srpske telekomunikacije, brine li
neko o tome ozbiljno? Glava se mora izvaditi iz peska, ako već nije kasno.
04 новембар 2015
Keš preči od digitalnog jaza
RATEL je raspisao konkurs za podelu frekvencija od
digitalne dividende. Prodaje se opseg iz banda 20 (uparenih 2x30MHz u okolini
800 MHz). Sva tri domaća mobilna operatora su otkupila dokumentaciju, što će
reći da su zainteresovani. Ako je suditi po prodaji opsega od 15MHz iz banda 3
(1800 MHz), za očekivati je da će raspodela biti na ravne časti – svakom po 10 MHz, što za korisnike znači max 75 Mbps
bitske LTE brzine. Cena za jedan blok od 5 MHz je 17,5 miliona € za period od
10 godina. Direktor Telenora je rekao da
je to skupo za današnje prilike. Može biti da jeste, ali daj da i Srbija proda
nešto svoje za skupe pare! Država, dakle, može da očekuje minimalno 105 miliona
€ od prodaje nacionalnog resursa zvanog spektar frekvencija. Sa onih 21 milion
€ za prodaju blokova na 1800 MHz, to je 126 miliona – za vazduh! Jasno je već
da kod nas najbolje ide prodaja magle.
Elem, ja ne verujem da će biti nekog nadmetanja i
otimanja za MHz. Ali, jedna druga stvar je propuštena, a to je da se kupac frekvencija
obaveže (uz određene uslove) da mora najpre da pokrije ruralne delove Srbije!
Opseg 800 MHz je upravo „kao stvoren“ za pokrivanje neurbanog prostora. Mogla
je cena zakupa da se spusti za izvođenje
ovakvog poduhvata. Ovako, ne očekujem ništa spektakularno od LTE-a u Srbiji u
narednom periodu. Ja bih uvek nacionalno
dobro (frekvencije) iskoristio za nacionalno dobro (premošćenje digitalnog
jaza). Pare koje uđu u budžet se lako potroše. Život u Srbiji nije samo
život u gradovima.
Пријавите се на:
Постови (Atom)