30 новембар 2013

Virtualne škole


Ovo je moj rad sa jedne konferencije na temu Internet u obrazovanju. Malo da promenimo fokus.


Virtualne škole su obrazovne organizacije koje nastavu i kurseve izvode preko Interneta ili pomoću Web baziranih metoda. One su prirodan nastavak primene novih tehnologija i učenja na daljinu (e-learning, distant learning) u oblasti obrazovanja. Razvoj i rasprostranjenost Interneta, video konferencija, computer based edukativnog softvera i aplikacija imaju ogroman pozitivan uticaj na uvođenje virtuelnih škola. Internet postaje svakodnevna rutina i neizostavni deo života ljudi. Putem Interneta može se doći do najrazličitijih informacija i komunicirati sa ljudima širom sveta. Učenici mogu pohađati virtuelne škole sa bilo kog mesta, u bilo koje vreme ukoliko imaju pristup Internetu. Sa rastom i razvojem mobilnog broadbanda, ekspanzijom prodaje smartfonova i tablet računara, mogućnosti pristupa Internetu se povećavaju i poboljšavaju, a samim tim i mogućnosti za virtuelno školovanje. Da li su virtuelne škole moguće u Srbiji i šta bi uvođenje takvih škola značilo za Srbiju?

Podrška inženjerskoj logici



Poznato je u načelu šta ja mislim o novom ministru privrede. Ali, sad mi je interesantno ono što mu se dešava i što je za mene lično DEJA VU. Hoću da kažem kroz sličnu priču sam i sam prošao svojevremeno. Sašin pristup je inženjerski, sistemski. Ko to ne razume, nema inženjerski mozak po kome je uvek 2+2=4. Nije ništa strašno nemati inženjerski mozak, svako je za nešto rođen i u nekog se razvija u datom okruženju. Šta rade pravi inženjeri? Uočimo problem, rašlanimo ga, proučimo u detalje, vidimo sa čim raspolažemo i sa kim imamo posla i onda pravimo strategiju i taktiku da to rešavamo, menjamo, unapređujemo ili ukidamo. Akcija i materijalizacija (rezultat) se podrazumeva. Oni koji tako ne rade, nisu inženjeri bez obzira na akademsko zvanje, a važi i obrnuto!

Zašto i otkud “poredim” sebe sa ministrom? Uočavam naše slične poteze i rezone. Smetaju im lične karte preduzeća, smetali su nekad i kartoni investicionih objekata koje sam ja tražio od svojih saradnika. Prekidamo bez „razumevanja” sa praksom koja je nedopustiva i štetna za društvo odnosno organizaciju. Rečnik Radulovićev im se nesviđa – „do bola” istinit, bez uvlačenja i uvijanja -  to i kod mene nisu voleli. Znaju jasno šta im se govori, ali im ne odgovara i odmah lepe etikete. Interesantno, najglasniji su opet ti isti! Onomad, Radulovićev „sponzor” reče da tako treba, ali moraju polako stvari da se menjaju, problem je malo i kako Saša to „neanestetski” saopštava. I meni još odzvanjaju reči mog „gazde” koji je govorio „Ti si tu da uvodiš promene, ali polako”. Šta znači polako, ja nisam znao ni razumeo, nadam se da Saša razume i da će uskladiti korak. A korak je „leva-leva”, ne znam koliko mu odgovara. Meni je moj „gazda” govorio i: „ Ti si tu da radiš za mene, a ne za Društvo” – bojim se da i Radulovićev „gazda” misli isto, ali mu još to jasno nije rekao. Ja nisam hteo da "slušam", Radulović je iskusniji, možda će znati da se prilagodi a da ne odustane. Loš sistem ne možete popravljati polako, jer ćete se lako „zaraziti”. Trulo tkivo se odstranjuje hirurškim rezovima. To Saša R. zna. I razume. Ja razumem njegove stavove i znam u čemu je jadac kod ovih koji se bune.  

Saša R. mora da dobije nedvosmislenu podršku za ono šta i kako radi od onih koji su dali saglasnost da on preuzme Ministarstvo (oronule) privrede. Znači, nedvosmislenu! Sve drugo osokoliće ove koji štite status quo jer time štite svoje privilegije i svoju „moć”. Kad sam ja bio u pitanju, samo su u jednom trenutku svi „okrenuli glavu”. Posle su mi rekli da sam „ukočio sve investicije” – to isto čujem i čitam da kažu i za Radulovića. Kažu, zaluđuje narod nekakvim ličnim kartama preduzeća (ja sam zaluđivao traženjem obrazloženja za investicije), tera strane investitore (ja sam bio težak za „saradnju” sa izvođačima). Ja nisam shvatao jednu krucijalnu stvar: da su tuđe (čitaj: državne) pare tu da se troše; bojim se da ni Saša R. to “ne shvata”. Uspostavljanje kontrole i odgovornosti u tom trošenju je ravno prstu u oko. Elem, matrica napada je ista, metodologija ista – sluti se i ko stoji iza poslednjih napada na ministra privrede. Jedno je za mene sigurno – Radulović se, kao i ja svojevremeno, uživeo u svoju ulogu reformatora, a to bez podrške vrha i „vršnih” ljudi neće nikako ići.

Za mene se manje-više zna kako sam prošao i to i nije mnogo bitno, ali ovo što Radulović radi je stvar važna za budućnost, za našu decu. Stvari se moraju menjati iz temelja, a to nije ni lako ni bezbolno. Računi se moraju svesti. Moraju se uspostaviti zdravi, domaćinski principi i jasna pravila rada i ponašanja. Ovo ovakvo stanje, sada već u svim segmentima društva,  je neodrživo. NE-O-DR-ŽI-VO! Držim palčeve da Saša uspe i istraje u “reanimaciji” privrede i uspostavljanju novih pravila igre, ali iskustvo mi govori da ne budem veliki optimista.