30 јануар 2008

Saopštiti saopštenje

Iz skupa raznih vesti iz oblasti telekomunikacija ovih dana izdvajam dve koje su na mene ostavile utisak, a da vidimo zašto :

Prva je Telekom Srbija uvodi IP televiziju“, koja u prvoj rečenici kaže da će naš telco-operator u tekućoj godini (citiram) „kreirati za svoje korisnike novu multimedijalnu uslugu“ IPTV. Ostatak teksta u ovoj vesti je, blago rečeno, katastrofa, i u informativnom i u tehničkom pogledu. Šta god značilo „kreirati“ – i ovo i ostatak teksta čitaoci neka tumače i shvate kako mogu i kako hoće. Jedan od uslova da naše tržište prihvati nove tehnologije jeste i jasna informacija o tome šta su i šta donose nove tehnologije, pri čemu će korisnici jasno osetiti šta je tu za njih boljitak i dobitak. Inače, pitaće se, kao i ja uostalom, šta je pisac hteo da kaže (i srećom ostao živ).

Druga vest je „Romtelekom otpušta 2.500 radnika“, a čast da bude u mom komentaru zaslužila je svojom sadržajnošću i kvalitetom informacije. Ovaj članak, pisan jasnim i jezgrovitim stilom, pokazuje šta sve čeka telco-operatere u uslovima konkurencije i tržišnog rata različitih tehnologija. Pokazuje kako se operatori moraju boriti i prestrojavati da bi održali dobar nivo poslovanja. Nažalost, cenu smanjenja operativnih troškova po pravilu uvek „plaćaju“ nedovoljno uposleni radnici ili oni koji ne mogu da odgovore zahtevima novog načina poslovanja i rada sa novim tehnologijama. Naravno, imajte na umu da je Rumunija zakoračila u EU, da je Romtelekom privatizovan i da posluje u uslovima liberalizovanog tržišta.

Kako sam i u nekim ranijim mojim postovima pisao – Telekom Srbija zaslužuje bolje napisane članke, bar iz nekoliko razloga. (1) Ima para da makar plati dobre i tehnički pismene novinare; (2) od svojih 10.000 radnika može (valjda) da nađe neke koji su sposobni da napišu kvalitetnu, jasnu i tehnički pismenu infomaciju za javno objavljivanje; (3) treba i mora stalno da vodi računa o svom imidžu.

Ne misli valjda neko ozbiljan da su se CATV operatori od ovog prvopomenutog članka „odsekli“, a da su nestrpljivi korisnici zinuli od oduševljenja (juhu, bićemo interaktivni) ?

24 јануар 2008

(M)Obilno surfovanje

U našem dnevnom listu Blic objavljen je članak o stanju Interneta u zemljama srednje i istočne Evrope, u koje naravno spada i Srbija.

Anketa je pokazala da je prosek korisnika Interneta u Srbiji (37% !) u nivou proseka u regionu (38%). Ono što je meni interesantno je profil tog prosečnog korisnika Interneta tj. definisanje korisnika Interneta. U članku sam npr. pročitao da se 10% korisnika „kači na Net“ ređe od jednom mesečno – pa se pitam može li se taj neko smatrati korisnikom Interneta ? (Kao, vodim računa o higijeni – kupam se ređe od jednom mesečno.) Dakle, stvar je u definiciji i određenju.

U ovoj anketi ima nekih, za mene, čudnih i iznenađujućih podataka. Npr. čak 14% korisnika kod nas pristupa Netu iz škola. Ako je ovo iole realan podatak za naše škole – odlično ! Bar neka korist od štrajkova prosvetara.

Drugo iznenađenje : Kad je mobilni pristup Internetu u pitanju, Srbija je ubedljivo prva u regionu sa čak 23% takvih korisnika ! Prosek u regionu je tek 3%. I pisac članka zaključuje da, s obzirom na slabu razvijenost wireless mreža i neznatan broj hot-spotova kod nas, mobilni surferi verovatno pristupaju Netu sa svojih mobilnih telefona (valjda bake gledaju TV serije, jer su im ovi veliki LCD, plazme i čuda, baš glomazni ;-) ).

E sad, ko veruje anketama ? Uglavnom, ankete pokazuju da smo u proseku vođenja ljubavi i surfovanja u hodu - najjači !!! A tenis je „surova“ realnost.

Moderna verzija one narodne „Ide Mile lajkovačkom prugom“ imaće dodatak da Mile na web-portalu „Srpskih železnica“ gleda red vožnje na malom ekranu svog 3G mobilnog aparata (dakle, umesto cigare (fuj!) Mile drži Nokiu). A voza ne - a voza nema, a voza nema, nema, nema, nema.... Pesma i šala nas je održala, Internetu hvala !

11 јануар 2008

Štemovanjem do TriplePlay

U svojoj težnji da se nove tehnologije i profitabilne usluge dovedu do korisnika (IPTV, FTTH) operatori moraju voditi naročito računa o problematici instalacije kod korisnika. Naime, ulaz u zgradu i stan tj. poslovni prostor korisnika može biti jako veliki problem. Najbolje i najlakše je nove tehnologije i moderne pristupe (FTTB/FTTH) uvoditi kao greenfield investicije tj. uvoditi u novoizgrađene objekte. Zašto ? Pre svega, zbog kabliranja „od podruma do vrha“. Ako je to FTTB pristup, onda UTP Cat6 kablovima do korisnika, a ako se operator opredeli za FTTH pristip onda optičkim kablovima do korisnika. Tehnološki ovde nema nikakvih prepreka, jer opreme, kablova i montažnog materijala ima svakojake vrste i od raznih proizvođača. Verovatno se mora obezbediti mali prostor (ili prostorija) za telekomunikacionu opremu, kao i AC napajanje aktivne opreme. Ali kako izvesti instalacione radove i učiniti novu uslugu raspoloživom za korisnika (da ne kažem kako stvoriti uslove da zaradite), - e, to već može biti mali problem. Kod nas u Srbiji ne postoji obaveza (propis) izvođača radova da uradi pomenuto kabliranje zgrade UTP kablovima, o optici i da ne govorimo. Za sada oni obezbeđuju samo parice od kućnog izvoda do stana. Instalacija u zgradi je obaveza i „vlasništvo“ zgrade odnosno samih stanara. Sada je situacija takva da Telekom održava i odgovara samo za infrastrukturu od centrale do kućnog izvoda. Sve smetnje na instalaciji u zgradi do telefonske utičnice otklanja sam korisnik. Radovi u stanu korisnika, prema iskustvima mnogih operatora, uzimaju najviše vremena i zadaju najveće glavobolje instalaterima. Nije lako ispuniti želje korisnika i dovući kabl do mesta za STB tj. do svih televizora u kući. Razvođenje kablova po stanu često nije jednostavan posao.

Drugi problem je ulaz u objekat ili dozvola da u zgradi operator izvrši kabliranje. Po pravilu, za to bi trebalo obezbediti bar 51% saglasnosti svih „vlasnika“ zgrade tj. stanara.

Svima je poznato kako sada po zgradama izgleda kabliranje za CATV (koje su naknadno obavili sami kablovski operatori) i koliko je „vidljivo“, pouzdano i zaštićeno od „zloupotreba“. Naravno da bi bezbednije i sgurnije bilo da se takva vrsta kabliranja, kao i svaka druga, uradi kroz odgovarajuće cevi i kanale još u „sivoj fazi“ izgradnje zgrade. Ali ko to da obezbedi ? Investitor gradnje, posebno u kolektivnim stambenim objekatima, verovatno nije baš zainteresovan da se dobrovoljno izloži trošku „mrežnog kabliranja“, a parice za telefon su davnašnji standard i obaveza. Trebalo bi neko da propiše. Ratel ? A ko drugi inače ?

Čak i da zgrada ima npr. UTP kabliranje – kako regulisati ko će ga i kako koristiti ukoliko postoji legalna konkurencija više operatora ili provajdera usluga ? Šta ako npr, 30% stanara hoće Telekom, 30% stanara SBB, a ostali nekog trećeg ili nikog ?

Šta hoću da kažem ? Operator mora da vodi računa i o ovim troškovima i teškoćama kad odluči da uvede nove usluge (IPTV npr). Znači, kako doći do „nogu“ korisnika ! Sada postoji samo realna mogućnost (ne baš uvek i svuda) da se ove usluge ponude korišćenjem bakarnih parica odnosno ADSL pristupa (pa šta dobijete !). Onda vam ne trebaju razni IAD-i, RGW, HGW i druga ethernet orijentisana čuda. Ali Ethernet znači standard, nisku cenu, IP budućnost ! Ukoliko operator kablira po zgradi, onda on mora i da održava tu instalaciju i trebalo bi da je uradi tako da sigurnost i pouzdanost bude maksimalno moguća.

Treba naći meru i business case. Ne podizati željezaru tamo gde najbolje uspeva grožđe. Ne srljati u nove tehnologije i uvoditi ih „l’art-pour-l’art“-istički, tj. da samo da je imate na spisku. Nove tehnologije treba uvoditi da bi rešili „problem“, ponudili nešto novo i pri tom zaradili. A doći do zarade – nekad morate pevati korisniku „na uvce“, nekad se popeti na sto. Sve je to deo posla, kao i razvlačenje kablova. Ali smisleno i sa merom.

08 јануар 2008

U kom grmu leži korisnik ?

Evo posle praznika, već smo zagazili u novu 2008. godinu. Protekla telekomunikaciona i IT godina biće verovatno upamćena po neočekivanom „podbačaju“ novog MS operativnog sistema Vista, koji nije doživeo predviđenu ekspanziju i primenu. Šta da se radi kad je korisnicima XP sasvim zadovoljavajući za ono što im treba. Za sada je tako. Pikseli i megabajti postaju sve dostupniji i sve „širi“ na svojim medijumima. Granice se nezadrživo pomeraju, video sadržaj postaje standard za doživljaj „sa lica mesta“.

U telekomunikacijama se dosta pričalo o VoIP-u i WiMAX-u, ali ni jedan ni drugi nisu doživeli pravi procvat u prethodnoj godini. Cena implementacije WiMAX-a još uvek je visoka za pristojan business case, a klasična telefonska usluga (POTS) još uvek je nezamenjiva kad je širi krug korisnika u pitanju. O IMS-u i fiksno-mobilnoj konvergenciji se odavno spremam da pišem, na globalnom planu sve je za sada u domenu propagande („sa njime možete da operete više sudova“). Možda će tekuća godina doneti neke pozitivne pomake za pomenute i druge tehnologije. Npr. FTTH/FTTB uzima maha jer je pogodan telco-operatorima za ponudu video usluge (TriplePlay) i obogaćivanje ponude sadržaja. Možda će 2008. biti godina procvata optike u pristupnoj mreži (tipujem!).

Kod nas u Srbiji, prema ranijim najavama iz nacionalnog operatora (o čemu je već bilo reči na mom blogu) očekuju se prvi IPTV korisnici i prvi SIP korisnici (ukidanje dvojnika najavljeno je za 2009. godinu). Prema najavama iz Ministarstva za TID i RATEL-a, očekuje se lagana liberalizacija telekomunikacionog tržišta (fiksna telefonija), a sa njom će doći i nove cene telekomunikacionih usluga. Mobilni operatori će nastaviti da se nadigravaju međusobno i sa korisnicima oko broja besplatnih impulsa i SMS, bombastičnim reklamama od kojih ste bezbedni jedino kad otvorite frižider (valjda). Stalne saobraćajne gužve (posebno u Beogradu) smanjiće ionako malu praktičnu vrednost 3G tehnologije.

U svakom slučaju, biće novina u telekomunikacijama. Možda ne toliko spektakularnih i revolucionarnih, jer i nije vreme euforičnih šarlatana i avanturista već pametnih i mudrih ljudi sa vizijom. „Presudu“ kao i uvek donose korisnici, sve je zbog njih i za njih. Ako korisnicima bude dobro - neku vajdu videće i operatori, a država je u tom slučaju apsolutni dobitnik.