25 март 2010

Salto mortale

Zašto država prodaje Telekom? To je pitanje koje danas postavlja ogromna većina običnih građana Srbije. Oni “posebni” građani bune se protiv prodaje ne bi li se dokopali prilike da oni budu prodavci istog za svoj “groš”.
Ali svima je jasno zašto se prodaje. Možda ne bi moralo, ali Vlada očito nije spremna da se mane partijskih podela preduzeća. Zašto nije spremna – i to je, nadam se, svima jasno. Danas guverner NBS u ostavci reče da ovde izgleda nikog nije briga šta će biti sutra. Tužno, surovo i istinito. Zna i video čovek s kim je imao posla. Moje zasluge u tome (i mnogih od vas čitalaca) su skromne, ali višegodišnje. Nebitno za ovu temu.

Možda bi država mogla da se iskupi i svojih 5-6% akcija prepiše npr. PIO fondu? Šta će biti sa kablovskom infrastrukturom? Bez nje Telekom sigurno vredi mnogo manje, ali hoće li Ratel moći da se bori sa budućim moćnim vlasnikom Telekoma? Sigurno je da posle prodaje Telekoma ništa više neće ličiti na ono pre, a uloga Ratela koju novi Zakon o EK i predviđa, biće tim odgovornija i značajnija. Neki koji se razumeju su mi rekli da nagoveštena prodaja akcija otvorenog AD ne može da se obavlja putem tendera nego na berzi, a da eventualna prodaja preko tendera dovodi u pitanje podelu akcija na ranije zacrtan način. Može biti da je tako, ali sačekaćemo zvanično objavljen model privatizacije.

I možda šokantna vest za sve koji prate srpsku telekomunikacionu scenu, objavljena danas u pravoj poplavi demantija, pa će sutra-prekosutra možda i ona biti demantovana:
“Inače, ideja za prodaju 40 odsto srpske telekomunikacione kompanije stigla je od menadžmenta kompanije Telekom Srbija koji je procenio da na srednji rok neće biti u mogućnosti da finansijski, kadrovski i tehnološki odgovori na razvojne izazove konkurencije i da je potrebno napraviti strateško partnerstvo sa nekom od vodećih svetskih kompanija iz oblasti telekomunikacija.”(podvukao ja, racionalizovan u ime velikih ciljeva).

Eto, teško Vladu na prodaju naterati. Da li je moguće da se tigar uplašio megdana? A do juče je bilo... Ne mogu da verujem da je tako. Ima li u ovome nekog smisla?

24 март 2010

Daje se na znanje!

Karte su otvorene i na sva zvona je objavljeno da država prodaje deo svojih akcija u Telekomu. Objavljeno je da je to 40% od sadašnjeg državnog udela, što je, mora se priznati, znatno visprenije nego namenskih 30+1%. Izgleda da je opcija tendera "a la Mobtel063" preovladala i da dolari egipatskih i arapskih magnata jednako primamljivo zveckaju kao i dojče-evri. Ostatak sadašnjeg dela državnih akcija deli se na 15% za akcije građana, 10-12% za zaposlene (zna li neko tačan procenat?), a državi bi trebalo da ostane 13-15% učešća u vlasništvu budućeg privatnog Telekoma, koji verovatno neće više nositi prezime Srbija.

Novine su pune treba-netreba komenatara, analiza za i protiv, gledanja u zube potencijalnim kupcima, priča o porodičnom srebru, crnih scenarija o sigurnom ćerdanju dobijenih para. Ali to je politika i neću se nadalje baviti očekivanjima ili strepnjama da će se pare dobijene od prodaje Telekoma ulupati u neku potrošnju, za plate, penzije i ostale prinadležnosti vezane za dobijanje izbora.

Premijer je, dakle, rekao da je prodaja 40% odlična, ali šta će biti ako ih Nemci kupe i kome će onda trebati akcije manjinskih akcionara tj. koju će cenu tada imati? Da li neko drugi može da u nemačku interesnu sferu, teško je verovati...
Na licitiranje o mogućoj ceni, iz Telekoma su rekli: "Oni koji iznose konkretne cifre i potpuno neutemeljenje procene vrednosti akcija akcionarskog društva, moraju da budu svesni sopstvene odgovornosti za eventualno nanetu štetu".
Snašu ne treba kuditi, to je odavno poznato, a šta je u ponudi napisano je npr. ovde. A koliko će neko ponuditi - tja, uvek je malo.

Neko je očigledno namignuo ministarki MTID i ona je sada apsolutno za prodaju Telekoma. Nasuprot Jasni, nekadašnja ministarka za telekomunikacije Aleksandra smatra da je neshvatljivo da država prodaje Telekom i navodi neke pretpostavke za koje i sam verujem da će postati činjenice: "S obzirom da se Telekom bavi uglavnom uslužnom delatnošću, prodajom ne mogu da se očekuju dalje investicije u proizvodnju i nova radna mesta u Srbiji. Naprotiv, izvesno je smanjenje radnih mesta kako u Telekomu, tako i u domaćim firmama koje proizvode za Telekom", upozorila je Smiljanić. Ne kažem da je Jasna ovome kriva, jednostavno verovatno će biti tako, jer se sličan scenario odigrao u susednim republikama.

Sindikalci Telekoma su očekivano protiv prodaje većinskog paketa akcija. Kažu: Privatizacija Telekoma za građane znači povećanje cena, smanjenje broja zaposlenih i neizvesnost za zaposlene. Sumnjam da će se građani potresti zbog ovoga, ali i zaposleni su valjda neki građani. A medijski najeksploatisaniji sindikalac Telekoma kaže : "Telekom jeste uspešno preduzeće, ali ako se ne bude sprovodila adekvatna politika, doći će do slabljenja pozicije na tržištu i tada će zaista biti neophodna privatizacija". Ali navodi i pravi posao i pravi zadatak za sindikate: "Ukoliko dođe do privatizacije, neophodno je utvrditi odgovarajući socijalni program za one koji postanu tehnloški višak, ali i obaveze novog vlasnika prema zaposlenima koji ostaju da rade".

Čitajući i komentare po novinskim internet portalima zaključujem da ljudi misle da treba i da je ispravno privatizovati samo neuspešne firme. Pa ko je lud da kupi propalu firmu i za koje pare bi je i kupio? Normalno je valjda prodati (ili kupiti) za dobre pare nešto što je dokazano uspešno i profitabilno! Da li je pravo vreme ili ne i da li će sutra biti bolje vreme – ko bi to znao u današnje krizno vreme u Srbiji, ali ja ću reći samo jedno: država ne treba da se bavi upravljanjem preduzećima. Ne treba sumnjati da će privatni vlasnik podići efikasnost poslovanja i održati firmu profitabilnom. Smatram da je dobro da država zadrži deo akcija u dobrim preduzećima, u Telekomu makar i ovih 10-15%.
Prava utakmica i bolja cena bi se sigurno postigle ponudom npr. čistih 51% akcija, realnije je da bi se pojavio još neki ozbiljan kupac, mada bi i tada mali akcionari verovatno lošije prošli.

I gospodin Hiber, član UO Telekoma, smatra da je vreme da država izađe iz telekomunikacionog sektora. "Mislim da u jednoj konkurentnoj grani javno preduzeće na duži rok osuđeno na loše rezultate i gubitak vrednosti. Ciljevi i motivi poslovanja javnog preduzeća su drugačiji od ciljeva i motiva običnog privrednog društva. I to se na tržištu uvek odrazi. Sada su sve usluge u telekomunikaciji dostupne i vreme je da se razmišlja o tome da država izađe iz tog sektora", ističe Hiber. Ne treba sumnjati da gospodin Hiber zna o čemu se radi, uostalom on je višegodišnji predstavnik države u upravnom odboru Telekoma.

Čeka nas sigurno vruće leto i jesen. Tu su i konkurenti Telekoma koji se polako zahuktavaju. Ne treba trošiti reči ni o značaju Telekoma za bezbednosni segment države, sve te i još mnoge druge stvari (naročito odnos sa PTT-om) treba rešavati u hodu do predaje „ključeva“ kompanije. Treba znati i još jednu stvar: nisu telekomunikacije u Srbiji samo Telekom, a siguran sam da će i budući gazda Telekoma zaraditi nešto za državu Srbiju. Ako to dobro bude radio ne treba sporiti da i on uzme i odnese gdegod svoj zasluženi deo kolača. Siguran sam da država i građani mogu dobro da prođu u celoj ovoj priči, a ne treba brinuti ni za budućnost. Ako je Telekom ne bude stvarao, stvaraće je drugi operatori i servis-provajderi. Mislim da će se i Ratel sad malo relaksirati, a nadam se da će i Telekom "ostati budan" bez obzira na period neizvesnosti i očekivanja novog gazde. Iz cele priče građani Srbije treba da imaju višestruku korist (ali to je opet neka druga priča). Samo da se dođe do mogućnosti i da bude malo pameti tamo gde se čini da je sada sve manje ima.

IPTV u 2009.

Broj IPTV korisnika u svetu dostigao je na kraju 2009. godine cifru od 29,7 miliona, naspram 19,4 miliona godinu dana ranije (izvor Informa Telecoms & Media). U poslednjem kvartalu 2009. ostvaren je rekordan rast od 3,2 miliona novih korisnika.

Skoro 2 trećine svih korisnika nalazi se u svega 4 zemlje: Francuskoj, SAD, Kini i Južnoj Koreji. IPTV «uzima» samo 5% višekanalnog TV tržišta i ima penetraciju od svega 2% domaćinstava u svetu. Prisutan je u preko 50 zemalja sveta, među kojima je i Srbija. Interesantno je da u našem okruženju, IPTV ima značajnu zastupljenost u Sloveniji (35% tržišnog učešća), Hrvatskoj (25%), Crnoj Gori (23,%%) i Grčkoj (23,5%).

19 март 2010

Koridorom 10 brzinom svetlosti

Ono što je sajt Necenzurirano.com još pre dva meseca objavio, posle Narodne Skupštine došlo je i do dnevnika i štampe. Žao mi je što nisam temu stavio u blog, a poznata mi je još od pre mesec dana.

Mala, nepoznata, tek nedavno otvorena firmica «Nuba invest d.o.o» u vlasništvu nerezidenta Srbije, dobila ladno dozvolu za gradnju optičkog kabla Beograd-Batrovci u putnom pojasu koridora 10, što će reći unutar žice! Nije bilo tendera, nije se pitao ni UO JP «Putevi Srbije», ali je sve po zakonu i po propisima. Još jedna potvrda pravila da ako ne tražiš, nećeš ni dobiti. A Nuba tražila i dobila. Imaju sigurno i projekat i važeće saglasnosti svih relevantnih «komunalaca». I ekspresno su dobili dozvolu od nadležnog ministarstva. Moguće je, zašto ne.
Kako su dobili te saglasnosti, a da niko nije znao i bio upoznat da imaju nameru da grade optički kabl do granice – baš se pitam? Kad je sve tako proceduralno jednostavno, što se ne setiše neke naše firme ili ovi Internet provajderi koji su onomad dobili dozvole za interkonekciju sa inostranstvom? Teško da će se Nuba zaustaviti u Beogradu (gde li će da završe taj kabl od verovatno 144 ili 288 vlakana?). Verovatno će premrežiti Srbiju uzduž i popreko, uostalom Koridor 10 logično nastavlja prema jugu.

Da li su «Putevi Srbije» odredili uslove pod kojima će, kako priželjkuje njihov direktor, još neki za svoje OK koristiti putni pojas? Kako je Telekom usaglasio svoje kablove sa konkurentom? Hoće li Nuba plaćati neku taksu za korišćenje putnog pojasa? Na osnovu čega i kako im je naplaćeno 28 miliona jednokratne naknade? Da li je Nuba postavila još cevi za provlačenje optike ili samo jednu za sebe i ko će naplaćivati iznajmljivanje cevi eventualnim budućim korisnicima te kablovske kanalizacije? Na osnovu čega, koje dozvole, će se Nuba baviti telekomunikacionom delatnošću i iznajmljivati optička vlakna za telekomunikacioni saobraćaj? Zašto JP «Putevi Srbije» nije samo položilo cevi za provlačenje optike pa da onda iznajmljuje svakome ko hoće da plati prema zadatim i nediskriminatorskim uslovima? To rade mnoga gradska i državna javna preduzeća u inostranstvu i dobro zarađuju od toga.

A smemo li pitati zašto nije raspisan tender za uslove «ko da više» za prolaz optikom kroz državni putni pojas? To je atraktivno za mnoge investitore, mogla je država od toga da profitira, naročito u ova krizna vremena.
Ministarka MTID reče da nije problem što Nuba gradi, treba što više njih da gradi zbog razvoja infrastukture za širokopojasni pristup. Odlično, ali šta onda i zašto čekaju investitori, operatori i provajderi? Nije valjda da mogu, ali neće? Jesu li nekome jasna pravila igre i da li je nekome jasno šta se i sa kojim ciljem u ovoj zemlji radi?

18 март 2010

Priprema miraza

Da li će najnovije poskupljenje telefonske pretplate uticati da korisnici počnu da razmišljaju o otkazivanju telefonskog priključka i da okrenu se mobilnim dopunama?
Alibi za povećanje ponovo se traži gledanjem preko plota, a tamo je ionako sve drugačije. Povećanje pretplate doneće dodatnih 14 miliona evra mesečno u kasu Telekoma, a i državna kasa će zbog PDV-a biti punija, tako da nije sve zbog Telekoma, ima nešto i zbog budžeta. Ali mora li sve da bude baš onako „like Sven“ (citat):
„Kao što se vidi iz uporedne analize sa zemljama u okruženju, cena mesečne pretplate je socijalnog karaktera i neophodna je njena promena ka dostizanju ekonomske cene. Pozitivno poslovanje segmenta fiksne telefonije, zasnovano na ekonomskim cenama, doprineće još boljim ukupnim bilansima kompanije, a to neposredno dovodi do rasta tržišne vrednosti preduzeća, samim tim i vrednosti akcija koje će biti podeljene građanima Srbije“

Dostići ekonomsku cenu usluge – to je nova strategija? Mislim da je orijentacija ka korisniku bolja strategija, ne treba misliti samo na sebe. Ekonomska cena sama po sebi ne znači ništa. Korisnici su sve i svja, ne treba ih tretirati kao infantilne. Svako ko plati veći telefonski račun doprineće većoj tržišnoj vrednosti kompanije, što će značiti da će i akcije, koje građani treba da dobiju, vredeti više. I ti ćeš da zaradiš, kume, samo sutra. A koliko sutra, ako ne i danas, je pravo vreme za prodaju Telekoma, izjavila ministarka MTID. Prilika je, kaže, da se dobije realna cena. Znači li to da je neko ponudio takvu cenu? Dakle, gde ima dima, ima i vatre, tako da pisanja po štampi nisu bila bez osnova. Ministarka je najavila je i da će od 2012. svako moći da se bavi telekomunikacionim biznisom, prema režimu opšteg odobrenja i bez licenci.

A podsetite se malo nečega što sam onomad još 2007. napisao na temu prodaje državnog operatora, pretposlednji pasus. (Biće prilika da se podsećamo još nekih mojih pisanija.)

Da je Ratel Ofcom, bio bi Katel

British Telecom (BT) je napokon dobio dozvolu od regulatora Ofcom-a za triple-play ponudu u paketu (voice, internet, TV) i za nekoliko dana startovaće prvi put sa takvom ponudom (izvor: ZDNet UK). Do sada, zbog dominantnog položaja na tržištu BT-u nije bilo dozvoljeno da prodaje i nudi triple-play pakete da ne bi „manjinskim” operatorima pravio nelojalnu konkurenciju. Tako je Ofcom sprečavao monopolsko ponašanje. Pisao sam o tome ranije da je sadašnja ocena regulatora u Britaniji da BT nije više operator sa značajnim tržišnim učešćem. Glavni konkurenti BT-a na britanskom tržištu su Sky i Virgin Media. Prema podacima Ofcoma, skoro polovina domaćinstava i malih preduzeća (oko 12 miliona korisnika) koristi usluge drugih servis-provajdera (ne BT-a).

BT priprema tri triple-play paketa koji obuhvataju brzi internet do 24 Mbps (baziran na ADSL2+), jedan od tri TV paketa i besplatne pozive u mreži (sa izvesnom diferencijacijom). Mobilni pozivi nisu uključeni u pakete (zbog cena interkonekcije). Iako se BT-paketi nude po diskontnim cenama, ipak neće biti jeftiniji u odnosu na ponudu konkurenata. Osnovni BT paket će koštati 36,53 funte, što je 3,29 funti skuplje od osnovne ponude Virgin Media. Sa druge strane, srednji paket BT-a jeftiniji od Virgin Media-inog ekvivalenta za skoro 8 funti, dok je treći top paket BT-a ponovo skuplji od Virgin Media-inog za 7,5 funti. Čini se da ovakvom politikom cena svako cilja na pojedini („svoj”) segment tržišta. Ponuda operatora Sky je malo skuplja od pomenuta dva konkurenta, mada se paketi ne mogu adekvatno porediti u odnosu na sadržaj. BT nudi ugovore na 18 meseci, Virgin Media na 12, a oba operatora u prva dva-tri meseca nude popuste.

Samo obratite pažnju na dva segmenta: cene usluga i rad regulatora. Gde je srpsko tržište telekomunikacija u odnosu na britansko?

17 март 2010

Procenat za Blackberry

Prošlog meseca VIP je objavio rezultate svog poslovanja u Srbiji za prošlu godinu. Evo ih i ovde sa malim zakašnjenjem: broj korisnika na kraju 2009. bio je oko 1,15 miliona što je 27,1% više nego krajem 2008. Shodno tome i tržišno učešće je sa 9,1% poraslo na 12%. Prihodi u 2009. su porasli za 36,7% . sa 59 na 80,7 miliona evra (YoY), kao rezultat povećanja broja korisnika i povećanja ukupnog mobilnog saobraćaja. Naročito mislim da su rezultat povećanja saobraćaja. S obzirom na inicijalna ulaganja VIP-a, kao trećeg operatora, o dobiti je još uvek izlišno govoriti.

Interesantno je da VIP još uvek nije startovao sa 3G tehnologijom i ponudom mobilnog interneta. Kažu upućeniji da VIP ima najbolju ponudu aparata (nisam se nešto interesovao - potpuno sam ravnodušan prema modelima mobilnih aparata), a izgleda da će i dalje raditi na povećanju baze korisnika (bar do 20% učešća), verovatno dok im mreža ne bude potpuno spremna. Lično smatram da VIP sa pretežnom orijentacijom na mlađe korisnike u Srbiji koja ima više stanovnika starijih od 60 godina nego mlađih od 18, nema mnogo izgleda za veliku zaradu. Uz to su mladi uglavnom i nezaposleni. Ali inovativnost može da učini čuda i preokrene rezultat. Baš me interesuje kako će biti kad i oni otvore mobile broadband sezonu.

12 март 2010

Od fiksne ostao samo ADSL

Direktor Direkcije za komercijalne poslove Telekoma Srbija najavio obimne planove za 2010. godinu: investiciona ulaganja od oko 20 mlrd dinara (tj. 200 miliona evra) sa fokusom na razvoj fiksnog i mobilnog Interneta, dostizanje cifre od 700.000 ADSL korisnika, 100.000 mobilnih 3G Internet korisnika, 6,2 miliona mobilnih pretplatnika, usluge plaćanja putem mobilnog telefona, ponudu “smart” mobilnih telefona, povoljne pakete usluga, “...naglasio da je pravi način da se liberalizuje tržište da ono samo određuje cene usluga.” Ne znam zašto je liberalizacija toliko omiljena tema, a ima toliko drugih.

Gospodin V.L. je izrazio očekivanje da će, u skladu sa svetskim trendovima, MTS do kraja 2014. godine imati bar 2 miliona mobilnih Internet korisnika! (CAGR oko 120%!, hmmm) Istakao je još jednom da je Telekom istinski šampion u kontroli i rezanju troškova, jer je i pored neznatnog povećanja prihoda uspeo da ostvari rekordnu dobit u prošloj godini.

Ne znam da li je slučajno izostalo pominjanje IPTV-a i telepresence-a, usluga koje su bile hit i ekskluziva u ponudi. Ali bez obzira na sve, fakat je da Telekom ima vrlo stabilnu i nadmoćnu poziciju kad je prihod na telekomunikacionom tržištu u pitanju.

Lako prebrojivo do kuće

U svojoj studiji IDATE ističe da je do kraja 2009. u Evropi prebrojano 249 FTTH/FTTB projekata, među kojima je 55,7% onih koji su inicirani od strane gradskih utilities, «komunalnih» preduzeća. Alternativni operatori imaju najveći broj FTTH/B korisnika i povezuju čak 74% ukupnog broja dosegnutih FTTH/B domova, iako im pripada «svega» 28,7% projekata. Najdinamičnija FTTH/ B tržišta u drugoj polovini prošle godine bila su Litvanija, Estonija, Rusija, Češka i Švedska. Oko 67% korisnika je koncentrisano u samo 7 zemalja Skandinavije i zapadne Evrope: Švedskoj, Italiji, Francuskoj, Norveškoj, Holandiji, Danskoj i Nemačkoj. Rusija je vodeća po ukupnom broju pretplatnika i povezanih domova, a na drugom mestu je Francuska. Očekuje se da posle razjašnjavanja regulatornih uslova i incumbent-i počnu sa intenzivnijom primenom FTTH/B tehnologije.

Skrenuo bih Vam pažnju da razvoj FTTH/B ide prvenstveno u zemljama sa uređenom urbanističkom kulturom, visokim životnim standardom i visokom tehnološko-informatičkom kulturom. Nosioci primene su pretežno alternativni operatori, neopterećeni postojećom «starom» mrežom. Srbija je, nažalost, u više segmenata još uvek daleko od ove priče.

06 март 2010

T-com-unikacija

Nedeljnik NIN je objavio vest o kojoj se odavno šuška. Navodno je dogovoreno da Deutsche Telecom (DT) kupi 30% plus 1 akciju Telekoma Srbija, čime bi praktično stekao pravo upravljanja kompanijom. Očekuje se da do kraja juna Telekom postane otvoreno akcionarsko društvo, pri čemu će građani dobiti 15% akcija, a bivši i sadašnji zaposleni 12% akcija. Objavljen je i demanti te vesti i iz kabineta Predsednika Republike i iz Telekoma. Skoro da nema medija koji nije objavio ove dve vezane vesti.

Demanti me ne čudi, sve i da je NIN, koji je u vlasništvu nemačkog kapitala, objavio proverenu informaciju. Očigledno je da je odavno sve samo pitanje dana i pitanje para. Biće da Nemci ovde vrše pritisak i malo obaraju cenu Telekoma. Ali da vidimo kako stoje činjenice:
Pretvaranjem u otvoreno akcionarsko društvo nema prava preče kupovine koju sada OTE odnosno DT ima. Ako se trgovina državnim delom ostavi za posle juna, verovatno će DT pohrliti da prvo otkupi akcije manjinskih akcionara, pa da onda ponudi državi za resto do upravljačkog paketa. To će za državu svakako biti manje para. Povoljnije je verovatno da se o ceni prodajnog paketa razgovara i dogovori pre podele akcija. Tržište i berza posle nek čine šta-god.

Verovatno je Vlada iz druge licence izvukla pouke da ono što očigledno mora da se proda, bolje je prodati na vreme tj. ranije, nego čekati. Da se Telekom prodavao pre par godina, to bi bila sasvim druga cifra i druga priča. Sad će svi da pričaju da je malo. Podsetiću da je u doba vlade pokojnog Zorana Đinđića od Italijana kupljen njihov deo od 29% za celih 195 miliona evra i to na rate, a da je u tu cifru ušao i dug koji je Telekom Srbija imao prema Telekomu Italija!

Druga objavljena nejasnoća koja se pominje u NIN-u jeste da će se prodaja DT-u obaviti na tenderu u oktobru sa početnom cenom od jedne mlrd evra. Ako će biti tender otkud znaju da će da kupi baš DT?

Milijarda za 30% kažu «malo je», ja lično mislim da u ovim uslovima nije, naročito ako bude brzog keša. Zavisi šta se hoće, a poznato je kako naša vlast stoji sa strategijom. Država bi sigurno trebalo da ostavi sebi nešto od vlasništva u Telekomu, bar preostalih 22%, jer će se novi gazda sigurno truditi da maksimizira dobit i što pre vrati uloženo, a tog kolača će se i država omrsiti. Drugo, biće i neko mestašce u upravnom odboru, nešto kao u NIS-u otprilike, nije za bacanje.
Šta će DT raditi kad dođe (i ako dođe) – jasno je iz primera u okolini: ulaganja će minimizirati sve dok se ne iskoriste svi postojeći resursi i mogućnosti, redukovaće postojeći kadar za par hiljada i vršiti pritisak na nadležne da povećaju cene gde god im se učini da je dobro da se povećaju. Dakle, ništa neobično i ništa neočekivano od kapitalista. Doduše, Nemci će se sresti i sa malim problemima oko vlasništva u po dve telekom-kompanije i u Bosni i u CG, ali odlučiće oni kako će.

Da li je za Telekom dobra ovakva halabuka? Može li da utiče na poslovanje i vrednost kompanije? Na poslovanje tako-tako, ali na vrednost teško. Možda je to strah od priče o «izvikanoj devojci», jer uvek u tom kalabalaku neko proturi i nešto što potencijalnom «mladoženju» neće da se svidi. Ali ko još misli da su neke informacije danas tajna? Sve se zna samo je pitanje upotrebe.

04 март 2010

Gde bi nam bio kraj

Intervju generalne direktorke SBB-a, najvećeg srpskog kablovskog operatora, da malo vidimo kako razmišlja i govori neko ko vodi privatnu kompaniju. Par interesantnih izvoda iz intervjua:

“SBB je bio opasan konkurent. Liberalizacija bi se desila odmah, a ovako to neće biti slučaj.”
“Naše mišljenje je da se ne trebaju prodavati licence, već da se prodaju numeracije.”
“Mi smo jedini kablovski provajder u Evropi koji ima kontrolisane cene.”
“Poenta u našoj zemlji je to što je javni servis ponekad bezmalo privatna televizija. Daju programe koji su direktna konkurencija privatnoj televiziji..... imaju pravo da emituju i reklame. Jeste videli da BBC daje nekad reklame? Ja nisam! RTS dobija novac od pretplate, od reklama i iz budžeta. Kakva je razlika između B92 i RTS? Nemam pojma...”
“Zato ponekad sumnjam da u našoj zemlji vole privatni sektor. Stvaraju konkurenciju kroz državne institucije, a državnim institucijama davaju povlašćen položaj.”
“Kada se sve sabere, SBB je kroz sopstvene investicije već digitalizovao televiziju u nešto manje od deset odsto srpskih domaćinstava, a vrlo lako i jeftino može da digitalizuje daljih 15 odsto. Pogotovo ukoliko bi imao podršku države u tom procesu.”


Nisam znao da se jedino u Srbiji dominantnom kablovskom operatoru kontrolišu cene. Slažem se da tzv. Javni servis pravi nelojalnu konkurenciju privatnim televizijama i da ima nedopustivo zaštićen status. Slažem se sa idejom da telekomunikacione firme treba da imaju isti tretman kao i bilo koja druga privredna društva, a da se samo resursi od nacionalnog značaja plaćaju i napl aćuju. Slažem se i sa stavom o konkurentnosti i o potencijalno furioznijem startu SBB-a u odnosu na Telenor. Sumnja u voljenost privatnog sektora je suvišna, ne mogu da ga vole komesari stasali ispod deda-Titovog šinjela zadojeni marksističko-lenjinističkom ideologijom, koji od kapitalizma priznaju samo lični interes i sopstveni džep.

Ono sa čime se ne bih složio je da je SBB već digitalizovao televiziju u skoro 10% domaćinstava (nije, korisnici to plaćaju!). Ta digitalizacija nije ova “državna” i sveopšta i sa njom nema mnogo veze. A što se tiče priželjkivane podrške države, ako se misli na finansijsku podršku – to je za mene pitanje “višeg” reda: treba li uopšte država da pomaže privatna preduzeća, a i što bi? Država je tu da stvara i omogući uslove i da se brine o poštovanju tih uslov. A ako se misli na regulatorne uslove oko postavljanje infrastrukture i mogućnosti da se ravnopravno deluje na tržištu – onda podržavam.

Kad su se stvari oko druge fiksne licence raščistile, SBB se ponovo vraća na medijsku scenu. A zašto su ćutali kad su objavljeni uslovi za licencu, ako već imaju moćne vlasnike – ostaje tajna do daljnjeg. Možda grešim, ali nekako mi se između redova intervjua čini da je SBB “devojka za udaju”. Mislim da bi taj “brak” stvorio moćan savez na našem telekomunikacionom tržištu.

02 март 2010

Ako pišeš, nemoj da se pitaš

Prosto ne mogu da odolim. Posvećeno mom dragom drugu!

"Otvori još jedan blog i napravi još jedno udruženje, pa se posle opet pitaj..."

Pitam se (ovako javno): Da li je danas zaista toliki greh misliti svojom glavom, nešto imati u njoj i na dalje, imati stav, želeti dobro ne samo sebi nego i drugima, ne misliti samo na sebe i svoje du*e, ne biti licemer, prevrtljivac, uvlakač, želeti da podelite s nekim nešto što imate, mislite, znate, možete? Pametni će lako shvatiti da su vam kritičari neretko i najveći prijatelji. Plitkoumni će uvek misliti drugačije. Poznajem i jednu i drugu sortu. Nadam se da će današnji pravoverni moći i sutra sa drugim današnjim pravovernim, a mi nepodobne valjda ćemo se uklopiti nekako. Svako nosi svoj krst. U dobru se ne ponesi, a u zlu se ne pomiri! Jer, ipak se okreće. Hvala mom drugu za podsećanje! Nije sve od Boga, ima nešto i od ljudi.

P.S.: Blog je za one koji vole i imaju potrebu da ga čitaju. Dok ima takvih, biće i bloga. Blog nije ono i onakav kakav bih ja voleo da bude, ali živeće ovaj narod.

Korisnik u vrtlogu tehnologija

Prateći gotovo svakodnevno dešavanja na tržištu telekomunikacionom, primetio sam da od početka godine dve teme baš dominiraju: LTE i Cloud Computing. Nekako je izazov LTE-a meni naročito primamljiv, a i komentar Mr D-a me naveo da nastavim sa pričom o LTE-u.

Mislim da će operatori gurati 3G/HSPA/HSPA+ priču sve dok bude moguće i isplativo. Niko neće i ne treba tek tako da se odrekne uloženog. Uostalom, 3G instalacija je u punom zamahu u mnogim zemljama. Svi su malo zastali i sa all-IP i IMS pričom (moj rad sa Telfora!). Još nije izvesno na koju stranu treba krenuti, tim pre mislim da će i LTE još malo da pričeka. Živo me zanima koje je odgovore na ova pitanja dao protekli kongres u Barseloni (nisam stigao da pročitam materijale koje sam pribavio preko Interneta – živeo Internet!!!) Dužno poštovanje velikim vendorima koji podupiru LTE (Ericsson, Huawei, ZTE, NSN, ALU, Motorola) Svi su IP orijentisani i nemaju mnogo izbora. Biće sigurno i tu još ukrupnajvanja biznisa, resursa, saradnje. A tek kod operatora- sasvim sigurno i gotovo neizbežno ukrupnjavanje iz više razloga.

Pre nego što odluče da se upuste u LTE i formulišu svoju strategiju razvoja nove mobilne tehnologije, operatori bi morali još jednom da razmisle o tome da li će korisnici platiti extra za LTE servise i mobilni ultra brzi broadband? Da li su korisnici spremni da prihvate novu tehnologiju (naravno onda kada i tehnologija bude potpuno tržišno zrela) i da li im je ona neophodna? Šta je motivacioni faktor, diferencirajući faktor za korisnike?

To su ključna pitanja koja danas, primećujem, ni u fiksnoj ni u bežičnoj telefoniji mnogi ne poštuju i često zaboravljaju. Prvo pitajte gde je korisnik u vašoj priči – od korisnika se živi! Ovo će naročito važiti u IP tranzicionom periodu i tranziciji servisa. I naročito važiti za tehnička lica, inženjere, za one kojima je važnije napraviti nešto nego napraviti za nekoga i za nešto. Ja napisah, a neko će možda i razmisliti o ovome.

Njih i Rusa nekoliko miliona

Na nedavno održanom FTTH samitu u Lisabonu, kompanija IDATE je objavila da je broj FTTH/FTTB veza u drugoj polovini prošle godine porastao za oko 19% odnosno 29% respektivno. U EU36 (uključujući Rusiju, opa bato!) ima oko 3,5 miliona FTTH/B pretplatnika i više od 25 miliona povezanih domaćinstava.

Rusija je sledeća obećana zemlja za FTTH/B sa ogromnim tržišnim potencijalom i pojavom velikog broja FTTH/B provajdera. Gradske komunalne kuće koje su u Evropi inicirale najveći broj FTTH projekata malo su zastale u svojim naporima. Glavni izazov na tržištima razvijenih zemalja je kako pridobiti korisnike da se pretplate na FTTH/B bazirane servise.

Primetićete disproporciju u povezanim (dostupnim) i pretplaćenim domovima. Primetićete i da je Rusija poželjan partner kad je brojanje FTTH/B korisnika u pitanju. To je model savremene statistike, funkcionasanja i bitisanja - uzima se u obzir sve što nam odgovara i odbacuje ono što pripada ali nam ne odgovara.