31 децембар 2009

Srećna NOVA 2010.

Rekord usred krize

M:tel Republike Srpske kupiće Ogalar-ov deo (49%) vlasništva crnogorskog m:tel-a i time praktično sve staviti pod 100% vlasništvo Telekom Srbija Grupe.

A prema rečima generalnog direktora preduzeća, Telekom Srbija će odlazeću godinu, koju će svet (za)pamtiti po globalnoj ekonomskoj krizi, završiti sa do sada rekordnom dobiti od preko 15 mlrd dinara ili oko 155 miliona Evra! Prihod je povećan za 7%, fiksna je sa 50% učešća u prihodu (i dalje) gubitaš, a mobilna sa svojih 46% učešća u prihodu jedini generator profita. Preostalih 4% prihoda daje Internet i multimedija segment, za koje je rekao da su još uvek u fazi razvoja i da se od tog dela poslovanja zbog toga ne očekuje profitabilnost. Iduće godine Telekom će investirati 22 mlrd dinara, dominantno u povećanje ADSL dostupnosti (sa 395 hiljada na 800 hiljada priključaka).

Ako je verovati novinarskim citatima (kaže naš drug Sloba da treba biti obazriv), i generalni direktor Telekoma se na svojevrstan način uključio u našu diskusiju o tenderu za drugog operatora rekavši (citat): “...Već godinama saobraćaj u fiksnoj telefoniji pada na globalnom nivou pet do sedam odsto godišnje, tako da niko neće platiti licencu da bi se bavio nečim neisplativim.

Moj najjači utisak iz objavljenih izvoda iz intervjua magazinu “Ekonomist” je mišljenje o prodaji Telekoma: kao građanin – ne prodavati, a kao zaposleni – vidi i razloge za prodaju ! Moraću da pročitam i originalnu verziju intervjua.

23 децембар 2009

Biće skoro propast tendera?

Pazi sad! Niko neće licencu? Kaže mi jutros jedan prijatelj : "To smo znali i pre tendera, zar ne?" Reći će isto i mnogi čitaoci ovog bloga.

Profesor ponovo u svom elementu. Objašnjava očigledno neozbiljnim kandidatima da će i oni to da rade. Samo sutra. I kaže dao im RATEL sve odgovore i sve bi trebalo da je jasno. I jasno je svima. Čak i onima kojima nije jasno. Kaže profa da se orijentišu prema okruženju, a njima se zavrtelo u glavi. I stomak ih muči zbog (nepostojećih) cena infrastrukture koje neće biti basnoslovne, već onoliko koliko stvarno koštaju. Kaže anonimni izvor da se u RATEL-u igraju liberalizacije. A siguran sam da nije tako i da, u stvari, ljudi od igara najviše vole monopol. Uglavnom, izgleda da su pretendenti popizdeli, jer su otkupili tendersku dokumentaciju u kojoj ništa ne piše, osim da bi bilo dobro da plate.

Jbg, žao mi tendera, ako stvarno propadne. Fiat konačno uplatio. Nema zime.
Da, zaboravio sam jednu važnu rečenicu iz linkovanog teksta koja glasi : "Situacija na tržištu je takva da postoji samo jedan operater fiksne telefonije koji ima izgrađenu mrežu, a reč je o Telekomu Srbija." Nekako mi se čini da sve ovo Telekomu ponajmanje odgovara, baš zbog te izgrađene mreže. Toliko za ova vremena.

16 децембар 2009

Dok četvorka razmišlja

Da ispoštujem svoje komentatore i nametnem možda još jednu i više tema za razmišljanje. Nije mi stalo da licitiramo hoće li tender za drugog fiksnog operatora uspeti ili ne. Hoće li se neko pojaviti kao dobrotvor i donator budžeta za 2010. godinu, kako reče moj drug Vlada? Ja sam u svojoj diskusiji povodom Strategije razvoja broadbanda u Srbiji rekao da se uplašim kad pomislim šta sve RATEL ima i treba da uradi da bi stvari krenule u željenom smeru liberalizacije. Ima li razloga za strah ili za brigu? Ostavimo to kandidatu za operatora. Ali samo da se podsetimo potreba za telekomunikacioni biznis:

- Interkonekcija
- Kolokacija
- Raspetljavanje lokalne petlje
- Dark fiber
- Numeracija (naročito za VoIP)
- Prenosivost broja
- Korišćenje kablovske kanalizacije
- Iznajmljivanje transportnih kapaciteta.
- Korišćenje kućne instalacije

Usput, šta dobija od neophodnih resursa fiksne onaj ko dobije licencu? Samo papirče da je drugi ili još nešto u paketu? Moguće je da to i piše u Uslovima tendera.

Da li potencijalni operator ima čistu situaciju po gore pomenutim pitanjima, bez kojih nema šanse da napravi kakav-takav bussines case, sračuna neophodna ulaganja i osmisli strategiju ulaska, da ne kažem prodora, na tržište? Može li RATEL sa svojim trenutnim kapacitetima da obezbedi neophodna pravila igre? U ovoj i ovakvoj situaciji, pominjani dobrotvor bi bio i veliki hazarder, gotovo kamikaza, osim ako mu te sitne pare za licencu mnogo ne znače. Ionako sa radom može da počne tek od 2011. godine. Da li će biti moguće da će treća mobilna licenca u Crnoj Gori vredeti više nego druga fiksna licenca u Srbiji? Samo jedan kandidat bi ovde mogao da bude galantan, ali taj nije raspoloživ. Dakle, kako je tender posejan, tako će se i požnjeti.

Prvi komercijalni LTE

Švedska TeliaSonera je zakoračila u 4G budućnost izgradnjom prve dve komercijalne LTE mreže u Oslu i Stokholmu. Švedska je, prirodno, rezervisana za Eriksonovu opremu, dok će se u Norveškoj probati Huawei oprema. Nedavno je TeliaSonera dobila 4G licencu i u Finskoj. Znači sledeći je Helsinki.
Za sada će se korisnicima nuditi samo mobilni broadband sa bitskim protokom od 20-80Mbps DL, uz korišćenje Samsungovih USB modema. Korisnici će teoretski moći da gledaju do 4 HDTV programa istovremeno. Ciljno tržište su vlasnici laptop računara. Podsećam (ili ako niste čuli do sada), voice (CS) usluga još uvek nije dostupna u LTE (ali može VoIP), a prvi LTE mobilni aparati se očekuju tek u prvoj polovini sledeće godine.
Po forumima se može pročitati da ovo zadovoljstvo u Švedskoj košta 84$ mesečno uz ograničenje od 30GB (toliki protok a ovamo ograničenje – pa ne mož’ mreža da se arči džabe, a mogu ljudi i da imaju probleme ako svi nagrnu). Možda je opravdanje to što za sada Telia u prodaji ima samo 1000 modema za dva grada. Prvi testovi pokazuju da se može ostvariti protok od 43 Mbps DL i 7 Mbps UL. LTE modem košta oko 470$, mada se uz ugovor, jeli, daje besplatno.

Sad će svi da pričaju o ovome, da čekaju Amerikance, Korejance i Japance sa svojim projektima, da prognoziraju koliko će biti LTE korisnika 2015. godine, da “lože” mobilne operatore kako već kasne, itd itd. Svako 3G čudo za tri dana, a 3G oprema nikad jeftinija. Šta im valja činiti, pitanje je sad. Ostajem dužan za priču o LTE, ali mislim da nezadrživo srljaju u 4G budućnost.

07 децембар 2009

4 jahača telefona

Realnost izgleda ovako: kandidati za drugog fiksnog operatora u Srbiji su dva domaća mobilna operatora Telenor i Vip mobile, te Kerseyco Trading Limited- kiparska kompanija koja je vlasnik internet provajdera Verat Net i Konsing Grupa (srpsko-američka kompanija koja se bavi konsaltingom i uslugama u oblasti telekomunikacija).

Ministarka MTID je konstatovala da odziv nije loš, s obzirom na aktuelnu ekonomsku krizu. Mislim da će se kod ponuđene cene tek videti koliko je kriza na delu. Znači, ne treba očekivati zamašne svote za licencu, iako ne znači ni da će pomenuta četvorka zaista dostaviti ponude. Za sada samo znamo da su bili radoznali i otkupili dokumentaciju za tender.

Ostaju neka otvorena pitanja i razmišljanja:
- Ko Konsingu obezbeđuje neophodnih milion korisnika tj. ko, osim američkog kapitala, stoji iza Konsingove zainteresovanosti?
- Zašto je SBB odustao i pored konstatacije predsednika UO Ratel da nema smetnji da učestvuju? Uzgred, nisam primetio da su se nešto žestoko bunili zbog „diskvalifikacije“.
- Da li SBB-ova apstinencija i olako pomirenje sa uslovima konkursa znače da bi lako mogli postati „plen“ nekog većeg operatora koji bi dobio licencu, a pre svega zbog posedovanja solidne infrastrukture?
- Verat je na dobrom putu da dobije WiMAX licencu u Crnoj Gori, u Beogradu već imaju nekoliko kanala – da li se fiksnom licencom zaokružuje biznis model? Potreban im je samo drugi takmac na aukciji za licencu.
- Telenor i VIP : Telenor ima kapacitet i know-how, što važi i za VIP. Dilema je samo fiksni broadband ili 3G/4G. Ako Mobilkom preko VIP-a uđe u biznis fiksne telefonije, mora da „zagrize“ i u BH-Telekom, što nije nemoguće. Znači, po mojoj proceni, pre će VIP ući u trku nego Telenor. I Telenor i VIP uvek mogu da kupe nekog domaćeg ISP ili CTV operatora ako žele da prošire biznis u domenu usluga. Realno gledano, ne vidim u ovom trenutku razlog da ulaze u fiksnu telefoniju, osim ako uz licencu neće da pazare i još nekog ko ima veze sa telekomunikacijama u Srbiji. Isto važi i za ove druge konkurente, jer ako sami budu kretali u telekom-biznis, godine će proći dok zarade za ’leb i za vodu.

Telekom ne mora i ne treba da brine, bar još nekoliko godina. Jer, kao što je rek’o drug Lenjin, od novog operatora mu i ne preti neka velika opasnost. A i kriza je, niko više nema para za skupe eksperimente.

Nisam zaboravio korisnike. Žao mi je što će se načekati onoga što priželjkuju - niskih cena i dostupnog broadbanda. Za tako nešto malo je i da sva četiri interesenta dobiju licence.

Šta ako kandidati ponude malo? Šta je u ovim vremenima malo? Kome je malo? Šta je uopšte nama bitno i bitnije?

Ja bih licencu dao i za 10 miliona €. Ti koji dođu, zaposliće neke ljude (+porezi i doprinosi); ti ljudi će imati od čega da žive i trošiće te pare koje zarade (Maxi, Tempo, Rodić, Idea, gdegod); oni koji nemaju telefone i ADSL pristup, dobiće ih i plaćaće pretplatu (+PDV); novi operator će time širiti biznis, zaraditi i platiti veći porez na dobit, itd, itd. Nisam pomenuo da broadband sigurno znači pismeniju i obrazovaniju populaciju, plašim se da baš to ne upropasti stvar i ipak kažu – malo je!