22 октобар 2008

Recept za timsku igru

Osvojiti ili zadržati korisnika u savremenim uslovima znači interdisciplinarno delovati na širokom frontu. Objediniti i integrisati sve informacije, analize, mogućnosti i veštine, sve u svrhu ostvarenja cilja i uspeha. To se može samo zajedničkim radom svih zaposlenih u firmi tj. timskim radom. Jeste da tu nema tajni i velike mudrosti, ali nije sve ni tako prosto i jednostavno. Raditi timski, stvoriti dobar tim – to je danas čitava nauka.
Tim čini mala grupa ljudi međusobno komplementarnih znanja i veština koji imaju zajednički cilj i svrhu, osećaj međusobne i zajedničke odgovornosti, uzajamnog uvažavanja i poštovanja.
Tim mora da poseduje kvalitet, da bude efikasan i funkcionalan (skladan). Nije lako napraviti dobar tim. Onaj koji u tome uspe zaslužuje respekt. Od principa koji su važni za uspešno funkcionisanje tima izdvojio bih dva :
1. Precizno određivanje misije tima, pojedinačnih zaduženja i načina rada.
2. Otvorena, slobodna i aktivna komunikacija, uz puno uvažavanje tuđeg mišljenja i ideja.
Dobri članovi tima mogu se odrediti raznim naučnim programskim metodama, a od karakteristika moraju imati visoki stepen prilagodljivosti i saradnje, koji se kombinuju sa radnim iskustvom, samopouzdanjem, komunikativnošću, spremnošću za preuzimanjem odgovornosti. Odlučujuću ulogu u radu i uspehu tima, kao i najveću odgovornost, ipak ima rukovodilac tima.
Postoje tri načina pravljenja tima od kojih su dva dobra i jedan loš. Dobro je da menadžment firme odredi vođu i dozvoli mu da sam izabere članove tima. Dobro je i da menadžment odabere članove tima i dozvoli im da sami izaberu vođu. Loše je ako menadžment izabere i vođu i članove tima.
Dobar tim se ne stvara „preko noći“, niti slučajno. Za dobar tim potreban je ozbiljan, odgovoran rad i - vreme. Uslov za stvaranje tima je postojanje sistema. A sistem (čitaj: pravila igre), to je ono što se u zemlji Srbiji često izbegava i izvrdava. Stvaranje dobrog i uspešnog tima je ne samo potreba nego i uslov opstanka svake firme u uslovima tržišne konkurencije i borbe za svakog korisnika. Tačno, sve ovo je važno ako igrate u jakoj ligi.

Liderstvo je u genima

Koje su razlike između lidera i menadžera ?
Lider je vođa - inspirator, motivator i predvodnik, a menadžer je upravnik ili administrator – osoba koja izvršava planirane zadatke upravljajući ljudskim i materijalnim resursima. Lider mora biti odličan menadžer i kao plus, mora da ima ideje i vizije, kao i način za njihovo realizovanje u datom okruženju. Lider je sposoban i da izabere odličan tim menadžera.
Kažu „menadžer radi stvari na pravi način, a lider radi prave stvari.“ Dakle, liderstvo znači efektivnost, a menadžerstvo efikasnost. Lider planira strateški i orijentisan je ka budućnosti, a menadžer planira kratkoročno i orijentisan je na sadašnjost.
Menadžer poseduje znanje, nezavisno ali fleksibilno mišljenje, visoku motivisanost, sklonost ka rešavanju problema, želju za uspehom, radoznalost i smisao za humor.
Lider (uostalom i menadžer) stalno radi na svom usavršavanju i osvajanju novih znanja i veština. Lider se rađa, ali i stvara. On ima harizmu kojom okuplja ljude oko sebe. On ne vodi da bi zadovoljio svoju sujetu, već da bi pomerao granice i nalazio nove puteve u poslovanju. Lider sam gradi svoj autoritet i ne traži ga kroz formu i pravila službe.
Svaki lider ima svoj sopstveni stil vođenja, ali postoje i zajedničke karakteristike liderstva. Svaki lider ima svoj san ili viziju i odlučan je da je ostvari. Tu svoju viziju lider prenosi drugima na način da oni otkriju njen smisao i daju svoj lični doprinos njenom ostvarenju. Lider mora biti dosledan i iskren u svemu što radi i govori i mora biti potpuno svestan svojih jakih i slabih strana. Lider takođe mora biti dovoljno jak da prihvati opravdanu i valjanu kritiku, da zna kada treba odustati a kada zadržati kurs uprkos svemu. Dobar lider ne obećava ono što ne može da ispuni, ne prodaje iluzije, već konkretne rezultate i uspeh. On je energična osoba, entuzijasta, uporan, prilagovdljiv, odgovoran, samoinicijativan, spreman na rizik, na saradnju i pre svega spreman na promene.
Može se lako zaključiti da je liderstvo više od menadžerstva. Biti lider ne znači raditi sve sam, već poput diregenta u orkestru, okupiti što više ljudi u timu koji će zajedničkim snagama i umećem doprineti ostvarenju postavljenog cilja.
Mala je verovatnoća da jedna osoba poseduje sve osobine lidera, zato organizacije treba da okupe ljude koji imaju što veći broj tih osobina i pokušaju da od svakog pojedinca izvuku ono najbolje. Znači bitno je ne ostati sam !

17 октобар 2008

Halo-ohoho

Telefonski pretplatnici u Srbiji od decembra će impuls plaćati dvostruko skuplje (0,72 dinara), a telefonska pretplata će od narednog meseca sa sadašnjih 88,21 dinara biti povećana na 230,1 dinar (cena sa PDV-om). Cene telefonskih usluga u izjednačene za rezidencijalne i biznis korisnike (tj. fizička i pravna lica), što je po meni u redu. Ratel nije prihvatio zahtev Telekoma Srbije za povećanje cena mesečne pretplate za dvojničke i ISDN priključke, što je po meni takođe u redu. Rečeno je i da su stručne službe Ratela mnooogo kompleksnim matematičkim metodama izračunale „da će rezultat primene tih odluka biti prosečno povećanje mesečnih računa građana za oko 45 odsto i prosečno smanjenje mesečnih računa poslovnih korisnika za oko 20 odsto.“ Ne postoji novinar koji se nije začudio nad ovom računicom, ali ako je to tačno, Telekom se od ovih poskupljenja neće baš mnogo ovajditi. Nije mi jasno šta o sebi misle akademski građani koji ovako nešto mogu da serviraju javnosti - pravo u zdrav mozak.

Ratel nije propustio da zaključi da i pored ovih poskupljenja građani i dalje plaćaju telefonske usluge manje nego bilo ko u okruženju. Bilo bi dobro i da Ratel malo pogleda kakva je regulativa, šta dobijaju korisnici za ono što plaćaju i kakva je telekomunikaciona mreža u okruženju – ako se već poredimo, da se poredimo u svemu. Ima i nešto što se zove ekonomija obima...
Interesantno je i čime se rukovodilo nezavisno regulatorno telo prilikom donošenja ove odluke : Memorandum Vlade o budžetu za 2009. godinu, obezbeđivanje tzv. cenovne atraktivnosti za potencijalne investitore, planirana promena vlasničke strukture Telekoma. Opet se regulator bavi time da li se isplati nekome da bude operator ili ne ?! O ranije najavljivanom troškovnom modelu nema ni pomena. A troškova ima itekako.

Da bi bilo jasno – cene telefonskih usluga kod nas zaista ispod realnog nivoa, ali sve ovo je po korisnike moglo i drugačije. Sad će i korisnici dial-up interneta morati da „smanje doživljaj“, a možda nisu svojevoljno dial-up korisnici. Baš „dobar“ doprinos propagandi Interneta. Telekom će sigurno finansijski dobro proći, ali će ovakav cenovni udar sigurno uticati na imidž firme i naterati korisnike da ozbiljnije razmisle o alternativnim načinima telefoniranja.

Pored ove odluke Ratel je doneo i set drugih odluka koje doprinose liberalizaciji Internet tržišta. VoIP će biti legalizovan, a Internet provajderi su od Ratela dobili „beli šengen“ tj. moći će da se povezuju sa nadprovajderima u inostranstvu i povoljnije kupuju internet. To će sasvim sigurno omogućiti jeftinije Internet usluge i povoljnije pakete za korisnike. Deo kolača Telekoma u dometu prodaje interneta biće okrljen, samim tim kompenzacija nije neočekivana, ali je svakako morala da bude bolje i ubedljivije obrazložena.
Sve u svemu, regulativa se pomerila sa mrtve tačke, Telekom će dobiti na vrednosti i prostoru za uspešnu transformaciju, a korisnicima ostaje da dočekaju bar jeftiniji internet.

Nekako stidljivo i u senci poskupljenja telefonskih usluga startovao je i Open IPTV, nova usluga Telekoma Srbija. Izostao je agresivniji marketing, ali važniji će biti utisci korisnika. IPTV je nešto što u svakom pogledu ne liči na ponudu bilo koje dosadašnje usluge na našem tržištu, ni za korisnike, niti za operatora. Ono što je novo i još neviđeno na našem tržištu u svakom slučaju treba pozdraviti.

14 октобар 2008

Timski začin

Primetili ste već da volim sportsku terminologiju, a kako redovno i pratim sport, evo jedne poučne sportske lekcije:
Komentarišući aktuelne uspehe svog tima, osvedočeni košarkaški mag Svetislav Pešić (za neupućene sadašnji trener košarkaša Crvene Zvezde), na konferenciji za novinare posle pobede nad Olimpijom rekao je otprilike sledeće : Naravno da ćemo popraviti odbranu, šut u napadu, igru u tranziciji, trčanje – pa treniramo, brate, svaki dan, moramo nešto da naučimo i napredujemo. Ali entuzijazam koji igrači sada pokazuju i na osnovu koga pobeđuju možda i bolje ekipe od sebe – to je ono što moramo da održimo. Za nas trenere, to je glavni zadatak. Ne smemo dozvoliti da to izgubimo.
Od sportskih trenera može mnogo da se nauči. Nema timskog uspeha bez entuzijazma u timu ! A nema uspeha ni bez napornog rada, bez sistema i bez proučavanja konkurencije.
Samo veliki treneri mogu i znaju da uspostave sistem i „dopumpaju“ entuzijazam ekipi. Voditi tim autoritativno. Uliti poverenje. Znati gde vam je mesto.
Učite od dokazano uspešnih trenera i verujte u sebe !

10 октобар 2008

Moj prvi blogendan !

Dragi čitaoci i dragi posetioci, danas je 1. rođendan bloga Svet Telekomunikacija !

Za prethodnih godinu dana napisao sam preko 70 postova (prosečno na svakih 5 dana), a bilo je 2810 poseta blogu. Komentara gotovo i da nema (moraću izgleda sam da ih pišem). Tumačite to kako hoćete. Da li npr. ljudi nemaju svoj stav o izloženim temama, ne smeju da kažu ono što misle ili nemaju predstavu o čemu se zapravo radi. Ili nemaju vremena ni da čitaju ni da pišu. Uostalom, sve je stvar izbora i ja to poštujem.

Neki od čitalaca rekli su mi da su zadovoljni sa onim što mogu da pročitaju, a ima i onih manje oduševljenih i tako treba i da ostane. Ima i onih koji pitaju zašto uopšte pišem (nije „zdravo“), a pišem baš zbog njih koji su izgubili veru da se stvari mogu popraviti, da može bolje i drugačije, da ima nade dok smo živi i dok se borimo za neku svoju misiju.

Pišem da bih neke koji će možda to pročitati podstakao na aktivno razmišljanje i komentar;

Pišem da bi se posle nekog vremena mogao podsetiti i oceniti svoj sud i mišljenje, kao ja sam, tako i neko drugi;

Pišem da bih ukazao da nešto može i treba da se uradi bolje i da nije svejedno šta se piše i šta se objavljuje ili šta se radi i kako se radi...

Pišem, zato što je izricanje mišljenja zdravo za moj mentalni sklop (rekoh i spasih dušu), mada je izgleda nezdravo za moju karijeru (ali to je nama naša borba dala).

Sve ovo je ujedno i jedna vrsta (samo)reklame ili antireklame i toga sam apsolutno svestan;

Ko je nekad nešto na veliko pisao zna da pisati sa smislom i nije baš lako, uostalom svako može da proba. Google-ov bloger je besplatan, a ima i domaćih besplatnih blogova. Evo, ja nudim i partnerstvo na mom blogu, pa ko je zainteresovan neka se javi. Razmena mišljenja je uvek dobrodošla.

02 октобар 2008

Organizacija koja uči

Drug Lenjin je bio u pravu – treba učiti, učiti i samo učiti. Znanje je moć. Za preduzeća to znači efikasnost, produktivnost i veći profit, ali bez obzira na to znanje se ne koristi u dovoljnoj meri.
Organizacija koja uči (learning organisation) jeste koncept koji postaje veoma raširena filozofija za uspešno poslovanje u savremenim kompanijama, kako multinacionalnim tako i u manjim. Jedna od definicija je sledeća :
„Organizacija koji uči je ona u kojoj zaposleni na svim nivoima, i individulno i grupno, stalno unapređuju svoja znanja i veštine da bi ostvarili željeni rezultat“ (Richard Karash).
U svojoj knjizi The Fifth Discipline izdatoj 1990. gospodin Peter Senge je prvi promovisao koncept organizacije koja uči. Takva organizacija podstiče slobodnu razmenu informacija i ideja između zaposlenih u cilju ostvarenja zajedničke vizije i unapređenja radnih kapaciteta. U takvoj organizaciji, zaposleni postaju fleksibilniji i kreativniji i unapređuje se njihov međusobni odnos i poverenje. Timovi i radne grupe će raditi bolje kroz razmenu znanja i iskustava, razvijaće se neophodna međuzavisnost i povećati odgovornost na svim nivoima. Isto će važiti i u odnosu sa korisnicima. U organizaciji koja uči mišljenje svakog zaposlenog se uvažava i procenjuje, nezavisno od njegove pozicije u hijerarhiji organizacije.
Organizacija koja uči ima vrlo jasne i određene karakteristike :
- svi zaposleni aktivno deluju na unapređenju vrednosti kompanije i ohrabreni su da budu otvoreni čak i u kritikovanju rada kompanije u svrhu poboljšanja načina rada i poslovanja.
- vizija i misija kompanije je svima jasna i za sve prihvatljiva.
- struktura kompanije je međuzavisna i omogućava sektorima da zajedno rade na postizanju zajedničkih ciljeva.
- komunikacija između zaposlenih je otvorena, transparentna i bez hijerarhijskog protokola.
- kompanija veoma podstiče i daje veliki značaj individualnom i grupnom usavršavanju.
- ohrabruje se preuzimanje rizika, eksperimentisanje i uči se iz grešaka i tuđih iskustava.
- ne postoji rivalstvo između sektora u kompaniji, naročito kad su u pitanju raspodela budžeta, privilegovan tretman i reklama.

Postavite sebi npr. sledeća pitanja :
- Da li su Vaši zaposleni nemotivisani ili nezainteresovani za rad ?
- Da li Vaši zaposleni imaju manjak znanja i veština da se prilagode novim poslovima ?
- Da li Vam se čini da nove ideje stalno dolaze sa istog mesta ?
- Da li Vaši zaposleni samo jednostavno izvršavaju naređenja ?
- Da li su u Vašem timu prisutne stalne rasprave bez prave produktivnosti ?
- Da li nedostaje ili postoji loša komunikacija između Vaših zaposlenih ?
- Da li posao staje kad je Vaš „guru“ odsutan ?
- Da li ste Vi uvek poslednji koji čuje za probleme ?
- Ili još gore, prvi koji čuje za žalbe korisnika ?
- Da li Vam se stalno ponavljaju isti problemi ?

Ako Vam neka od ovih pitanja zvuče poznato, onda pravi odgovor za Vas može biti organizacija koja uči. Šta i kako rade organizacije koje nisu učeće i kako se u njima guši inicijativa (iz studije Rosabeth Moss Kanter o ponašanju u velikim američkim preduzećima) :

1. Na svaku novu ideju „odozdo“ gleda se sa sumnjom – zato što je nova i zato što dolazi „odozdo“.
2. Angažovanje zaposlenih se obilato kritikuje, a veoma malo ili nikako hvali (uterivanje straha i izazivanje nesigurnosti radnog mesta).
3. Onaj ko se bavi problemima - pravi grešku ! (misli se na zaposlene)
4. Odluke o reorganizaciji ili promeni poslovne politike donose se tajno i primenjuju neočekivano za zaposlene (da bi se izbegla diskusija).
5. Proverava se da li su zahtevi za informacijom potpuno opravdani, a distribucija informacija se strogo kontroliše (da podaci ne padnu u pogrešne ruke).
6. Insistira se da se za sva odobrenja i dozvole da se nešto radi, prikupi mnoštvo potpisa sa drugih nivoa menadžmenta.
7. Iznad svega, nemojte zaboraviti, da šefovi već znaju sve ono što je bitno za posao.
Svidelo se to nekome ili ne, godine pred nama biće doba promena i konkurencije. Ne može se odjednom postati organizacija koja uči, niti postoji kompanija koja je dostigla sve karakteristike organizacije koja uči. To je proces sa kojim treba krenuti i polako ostvarivati ključne elemente. Svako od nas uvek može da nauči nešto novo. Ako to zadovoljstvo nemate u firmi u kojoj radite (daleko bilo !) – imate Internet koji Vam pruža široke mogućnosti za obilje informacija iz svih oblasti i sfera interesovanja, od sada pa do kraja života. Opredelite se za doživotno učenje (longlife learning) da biste (p)ostali čovek/žena budućnosti. Samo ono što znate i umete niko Vam i nikad ne može oduzeti. Za sve ostalo je potrebna dobra sreća, uticajni prijatelji, partijska knjižica i... da, zdravlje. Živi i zdravi bili !

01 октобар 2008

Broadband boom

Na Broadband World Forumu, koji je upravo u toku u Briselu, a prema članku objavljenom u Telecommunications Online magazinu, izneti su podaci o daljem razvojnom boom-u broadbanda u svetu. Evropa ima oko 120 miliona BB korisnika (32% svetskog tržišnog udela), a širom sveta ima oko 380 miliona BB korisnika što je za 17% više nego u istom periodu prošle godine. Svetski lider u BB su SAD sa 76,9 miliona BB korisnika, a Kina je na drugom mestu (76 miliona) sa gotovo izvesnim šansama da uskoro pretekne SAD. U Evropi ubedljivo vodi Nemačka koja na svetskoj rang-listi zauzima 4. mesto. Prvih pet BB država u Evropi nalaze se i u svetskih Top 10. Evo evropskih Top 10 :

Da nije sve u ciframa, neka posluže i sledeći podaci – npr. Nemačka ima 82 miliona stanovnika, Holandija 16 miliona, Švedska 9 miliona, a na drugoj strani npr. Rusija ima 140 miliona, Poljska 38 miliona, Italija 60 miliona koliko otprilike ima i Velika Britanija.

Kablovski operatori su imali solidnu godinu i njihovo tržišno učešće je oko 21,5%, dok DSL i dalje dominira sa oko 250 miliona korisnika i ostaje dominantna BB tehnologija sa tržišnim učešćem od 64%. Kod DSL tehnologija dominira ADSL2+ sa 62,5% tržišta i to zahvaljujući trendu uvođenja IPTV. Nastavlja se i rast primene optike i FTTB/FTTH tehnologija kod tradicionalnih telco i u proteklom periodu taj rast iznosi 25% na godišnjem nivou.

Kako je bilo prošle godine na Broadband Forumu podsetite se ovde.