29 јануар 2010

Nepristojna ponuda

Prijatelj mi je ukazao na interesantan članak sa vrcavim naslovom „Širokopojasna širokogrudost“ (baš mi se sviđa naslov!) u kojem uvaženi autor, poznati i veoma priznati novinar-istraživač za ekonomska pitanja, kritikuje davanje licence Telenoru za „nepristojno“ i „sramotno“ male pare. Sluti da je sve namešteno samo da Telenor prođe i da je sve unapred dogovoreno da bi se Norvežani prihvatili „srdačne konkurencije“ Telekomu. Ova kovanica „srdačna konkurencija“ mi se takođe veoma dopada, a tumačim da se odnosi na Telekom koji je oduševljeno pozdravio velikog takmaca, kao što je i Barcelona trebalo da pozdravi dolazak Kake i Ronalda u Real.

Da cela priča o konkurentnosti nema smisla, autor pomenutog teksta vidi i iz najave generalnog Telenora Srbija da planiraju tričava „ulaganja od nekoliko miliona evra godišnje“ u izgradnju sopstvene mreže. To se potkrepljuje faktima o ulaganjima Telekoma u prethodnih nekoliko godina, a koja se mere desetinama i stotinama miliona Evra godišnje. Autor je ubeđen da bi bilo „uloženo i više da Telekom nije ostao bez investicionog kapaciteta nakon što je kupio „mobilne licence“ u BiH i Crnoj Gori.“ Inteligentno-provokativni zaključak autora je da će Telenor biti samo „fasadni konkurent“ ako ne odreši kesu za ulaganja u fiksnu mrežu odnosno optičku kablovsku mrežu koja je dušu dala za zaradu. Uz konstatacije da „širokopojasni pristup internetu veoma brzo neće biti glavna prednost onih sa fiksnim kablovima, nego će takav pristup naširoko omogućiti i operateri mobilne telefonije“ i onu da bi„...dozvola za razvlačenje optičkih kablova širom Srbije uskoro mogla i kod nas da zaradi daleko više, već kroz koju godinu...od onoga što se može zaraditi na pukom brzom i sigurnom telefoniranju preko žice“ – i kao konac delo krasi rečenica „A onaj ko je spreman na velike investicije, spreman je i da licencu plati pristojno.“ Prc, mada čini se da je gospon Mita zaboravio da su već jednom platili i preplatili. Da je neki, norveški beg ne bi bio cicija. Stipse jedne i to sad kad nam baš treba da nam uture jedno pola milijarde evrića da ne molimo više onaj je*eni MMF, da imamo da podelimo k’o ljudi i k’o komunisti na ovu skupoću.

I tu nije kraj -ima još. Na osnovu podataka iz studije Singidunumovog FEFA (ih, što se ne javiše da budem saradnik) o preko 1,6 miliona korisnika Interneta u Srbiji, što iznosi 6,3% penetracije (uuuu, matematike!) i preko 9 miliona mobilnih korisnika, penetracija 128% (dobar račun!) ili 2 mobilna telefona po odraslom građaninu Srbije, te četvorogodišnjim ulaganjima kablovskih operatora od preko 450 miliona Evra (da l’ je mogutje?) – šta drugo čovek da pomisli nego „da se jedna važna dozvola, za ugradnju i rentiranje jedne fiksne optičke mreže danas prodaje za jedan jedini milion evra upućuje bar na dva zaključka - da zainteresovani novi operator ima procenu da stiže kasno u taj posao, jer je domaći već zauzeo glavne ulice, ili da je kriza u svetu, a napose i u Srbiji, toliko duboka da se ni za poslove u (ranije) bankarima omiljenoj oblasti, sada ne mogu dobiti povoljni krediti. A možda se radi o nečem trećem ili četvrtom?

Kasno Telenor u fiksnu stiže kad mora pola da pije, a pola Šarcu da daje. Verujem da ni sami ne znaju da su milionče platili „za ugradnju i rentiranje jedne fiksne optičke mreže“. A tu optičku mrežu treba izgraditi, ato je u Srbiji isto kao i rađanje mečke. Domaći zauzeo glavne ulice k’o oslobodilac i nema da ideš njegovom ulicom. Bankari, kao i Moskva, suzama ne veruju, znaju da Norvežani sigurno imaju još love negde u slamarici. Elem, samo našu Vladu, da izvinete zaje#aše, da im da licencu za siću što je Ratel kol’ko sutradan oberučke aminovao.

Gospodine Dimitrije, Vi ste napisali nebrojivo mnogo dobrih tekstova, kapa dole za dosadašnji rad i priznanja. Čemu ovaj izlet na teren telekomunikacija i analizu biznis-kapaciteta optičke mreže? Nije sve u ceni licence, ima nešto i u tom što je neće. I šta bi bilo da niko nije dobio licencu? Da li bi srpskim telekomunikacijama bilo bolje? Nije suština u tome da Telenor dobije licencu, makar na poklon, suština je da je dobije još desetina onih operatora koji hoće da se bave ovom delatnošću. Srbija je (pre)velika za jednog operatora. Ima za sve. To bi bila prava konkurentnost i ja ne verujem da ste Vi protiv toga, naprotiv, koliko Vas ja čitam, antimonopolski ste orijentisani. Veliki pozdrav za Vas, ako ovo kojim slučajem pročitate! Ako ste hteli da kažete da čim su malo dali, neće ništa značajno ni da rade – hm, ima i gorih u drugim privrednim granama. Ovi bar sa golom licencom ne mogu nikome mnogo da naude, a to što će možda da iznevere očekivanja...

Inače i sam mislim da je pametno i najbolje da grade sopstveni optički backbone, a ako i kad ga izgrade i treba da zarade na njemu. Dotle će se pojaviti i ostali kojima će ta optika trebati itekako. Kad imate infrastrukturu, treba da je koristite! (ova misao je još jedan od mojih "grehova").

27 јануар 2010

Šta očekivati i šta činiti

Sledi post koji je usko (nado)vezan za moj rad na Telforu 2009, mix raznih tema i problema, predviđanja i razmišljanja o budućnosti telco-operatora. Možda neko nađe nešto zanimljivo.

Kao što je na delu integracija i konsolidacija među proizvođačima opreme, tako će tome morati da pribegnu i operatori. Ukrupnjavanje scene je neminovno. Mali će morati pod okrilje velikih, to je dobro i za jedne i za druge.

Outsourcing je obično noćna mora za zaposlene, ali ne mora da znači da outsorsovanje delatnosti znači i gubitak posla za radnike. Za operatore outsoursing može značiti i poboljšanje reaktivnosti i znatne uštede, a može im pomoći i da se okrenu kreativnijem i inovativnijem delovanju. Vredi razmotriti naročito kod rutinski orijentisanih poslova.

Budućnost je sigurno u ekspanziji wireless data segmenta koji će istovremeno uticati na tzv. mobile backhaul infrastrukturu, što će predstavljati značajan izazov za operatore. Flat-rate paketi postaće “standard” i mera za uspeh. Kad kažem wireless data ne mislim na to da će mobilnim telefonima i aparatima neko da internetiše na veliko, već će se mali gadgeti i modemčići koristiti za broadband pristup od kuće, sa laptopa ili netbooka gde god bili. Ne mora to da bude 4G (LTE), ionako su svi ulupali grdne pare za 3G licence i opremu, red je to malo iskoriste. Živo me i zanima kako će da naprave mobilne aparate sa baterijama koje izdržavaju neku non-stop širokopojasnu vezu, makar da se 100 puta zovu smartphone. Možda su spas netbook-ovi, koji čini se, sve više dobijaju na popularnosti. Kad je već pomenut backhaul – nema dobre wireless broadband mreže bez dobre fiksne core mreže! Ostaje da vidimo i kako će se sa sve manje para operatori prilagođavati IP transformaciji (prelaz sa TDM-a).

Pisao sam o tome i mnogo ranije ovde, jednostavnost korišćenja je killer aplikacija. Na nju se sad kalemi i što veći protok i to je ono što korisnicima sigurno čini zadovoljstvo. Uz to, kao servis provajder, nije loše imati profil svakog korisnika, naročito biznis korisnika, jer je personalizacija takođe dobitna kombinacija.

Neću se ovde baviti onim što je sad apsolutni trend na zapadu tzv. green tehnologije, emisija CO2 i slično. Kod nas nema green bez yellow.

Cene usluga će nastaviti da padaju što će itekako uticati na marginu profita operatora. Srećom po operatore, tu su Kinezi kao vendori sa sve boljom i sve jeftinijom opremom (opet yellow). Treba uklopiti održavanje, servise, tehnologije, finansijski model, korisnike, mobilni broadband, IPTV, fiksni broadband, LLU i ostalih 300 čuda i biti uspešan i dugovečan na telekomunikacionom tržištu. Za to će vam trebati univerzalci, ljudi što većeg i što šireg telekomunikacionog i ostalog znanja i umeća. Ne preporučujem se, samo mislim da je to telco HR profil za budućnost.

25 јануар 2010

Za spas duše bivšeg stručnjaka

U biznisu, kažu, pobeđuju oni koji se najbolje i najbrže prilagode promenama. Ali nije dovoljno samo prepoznati promene i trendove Treba i pronaći dobitnički biznis model koji će vam doneti dobit. Ta reč dobit je ovih dana malo izvikana i umesto sredstva kapitalista postala je sredstvo sindikalaca, ali neću o tome. Ako bih rekao šta mislim o tome, najeb'o bi verovatno, da izvinete, još grđe nego u ovom istorijskom trenutku. Sad mi, izgleda, do daljnjeg, samo ovaj blog može služiti kao poligon za dokazivanje i pokazivanje stručnosti i 'bemliga čega još.

Jedan moj čitalac (radi čovek na benzinskoj pumpi i zanima se za telekomunikacije!), pre nekog vremena, mi piše «tražio sam nešto o softswitchu na Netu i našao na ovom blogu» i zaključio čovek iz mog objašnjenja (hvala još jednom!) da radim tu-i-tu. Ja pitam «otkud znaš da radim tu-i-tu?» Kaže čovek «čim si znao da to tako lepo objasniš nama običnim ljudima, mora da radiš tu-i-tu.» I sad kad se setim toga, dođe mi da plačem zbog tih reči. Što od sreće, što od besa. Nisam ljut na čoveka (daleko bilo!), nije on kriv što ne zna da mi je to nasledno od roditelja-prosvetara i da to uopšte nisam tu-i-tu naučio. Ima drugih koji su tu-i-tu učili, ali nisu prenosili širokim narodnim masama. To radimo mi nepodobni, nepoželjni, zajebani, solisti, preduzimljivi, neukrotivi, mi koji ih iritiramo time što postojimo i što mislimo svojom glavom i ne stidimo se toga što i o čemu mislimo.

Ja mislim da najviše šanse da uspeju u poslu imaju oni koji nauče ili znaju da uočavaju i rešavaju probleme. U svom dosadašnjem radu trudio sam se da se rukovodim ovim principima. Iskustvo mi je takvo da sam probleme znao da uočim, ali sam nailazio na neverovatne teškoće u njihovom rešavanju. Ne zato što su rešenja bila nemoguća ili komplikovana, već zato što nekome nije odgovaralo da se problemi reše. Nikako nisam mogao da se naviknem da je važnije trošiti tuđ novac nego gledati kako da smanjiš troškove i radiš ono što je smisleno i isplativo. Razumem da tu i tamo treba (u)raditi i drugačije, ali da to postane sredstvo i način rada zarad opstajanja na funkciji... Moj greh je što sam državnu firmu gledao kao da je moja, što sam se prema tuđim parama odnosio kao da su moje, što nisam bio licemer, folirant, dvoličan i odlagao sve za sutra. Tako sam vaspitavan.

Neka ovaj post bude deo iskupljenja koje možda dugujem nekima, koji nisu dobijali ili uzimali nešto što im i inače nije pripadalo samo zato što sam im ja nekad bio šef. Bez obzira što su to koristili i mogli oni drugi koji nisu bili baksuzi da im ja budem šef. Sada su uzeli meni, to je valjda nečija pravda koja je mene stigla. Neka mi oproste i oni koje sam, zaboravljene, izvlačio iz budžaka i davao im šansu da bi me posle olajavali; i oni koje sam puštao i savetovao da idu napred i ne sede učaureni tamo gde im i nije bilo tako loše, nisam bio sebičan da ih držim sebi uz skute. Neka mi oproste ako imaju na čemu i oni kojima sam mislio dobro i bio im lojalan, a uzvratili su mi nepoverenjem i licemerstvom.

Ljudski je grešiti, ali je ljudski i pokajati se. I krenuti dalje i trajati kao neko iza koga neće ostati ljigav trag. A onima-njima, puna ih je Srbija, jedan Đoletov stih (nije onaj "je#o te voz koji te doneo"):

"Ko nije drvo razumeo prvo
pa tek onda sadio
taj nije ništa uradio
i shvatice kad-tad
da ne zna šta je hlad."

15 јануар 2010

Kako smo se nadali

Ministarka MTID je, rekoh ja onomad u jednom komentaru, srećna zbog ponude i kaže da je ponuđena cena adekvatna za naše tržište. To bi sigurno trebalo da znači da je odluka da Telenor dobije licencu za fiksnu rutinska stvar Vlade Srbije. Ne bih baš o tome da je slična cena bila i u okruženju, za crnogorsku je dato da ne kažem koliko tj. 16 puta više. Al' nema veze, s'g je drugo vreme. Drago mi je da se vidi da ministarka čita ovaj blog - dostupnost broadbanda - to je ono što Srbiji treba!

A direktor Telenora dostojanstveno i dobitnički kaže da će ponuditi Telekomu priliku da dobro zaradi na iznajmljivanju infrastrukture. Tako i oni rade u Norveškoj ;). Mislim da pravo čovek kaže, itekako se može zaraditi i na "žicama" i na "staklencu". U Telenoru očekuju da ako pregovori zapnu, RATEL odradi ono što mu i jeste posao.
Ja zagovaram da je ovo prilika da Telekom pokaže da je ozbiljna kuća i da ne beži sa megdana, a da je Srbija ozbiljna država u kojoj se pravila igre znaju i poštuju. Telekom ovim ima priliku da svoju fiksnu mrežu ne tretira više kao gubitaša (moram da kažem, ako je ikad i bila).

U MTID i RATEL-u neka izvuku pouke iz ovog tendera i sledeći put naprave pravu odluku za proširenje seta operatora, da budemo kao sav normalan svet.
Ovo je dobro za RATEL (obezbeđuje im veći smisao i ulogu), dobro za korisnike (mogućnost izbora), dobro za Telekom (ima pravog i inspirativnog rivala, gotovo niko u okruženju nema takvog), dobro za Telenor (kad su već ranije dali 1,5 mlrd €), dobro za VIP (da bude ono što je svuda, prepoznatljiv po "narodnim" paketima), dobro za telekomunikacionu ili ICT struku, kako ko voli (prošireno tržište rada), dobro za Media Works (da odluči na koju će stranu posle 6 meseci posedovanja CDMA licence), dobro za državu Srbiju (više uposlenih i potrošački nastrojenih građana - biće PDV), i dobro za ovaj blog (druga licenca ga je "podigla" na pristojan nivo, uz svesrdnu podršku komentatora).

I još malo da likujem oko cene 1,05 miliona €: nemojte, braćo, da kažete da vam nisam rekao.

11 јануар 2010

Dodatna oprema za traktor

Nekako mi je oko Nove godine promakao intervju direktora Direkcije za komercijalne poslove Telekoma Srbija u listu "Danas" i u njemu, pored ostalog, odgovor na probleme sa novim CDMA telefonima:

"Kada u nekom selu lošu dvojničku analognu liniju ukinemo da bi im dali bežični telefon, dođe i do revolta jer građani imaju utisak da im dajemo lošiju uslugu, a zapravo je bolja. Potrebno je da više radimo na promociji takvih telefona pogotovo u ruralnim sredinama. Recimo, jedna od prednosti je da taj telefon možete da koristite na teritoriji celog sela i da ga nosite sa sobom kao mobilni. Imamo i primer da je jedan korisnik uzeo četiri telefona jer ima četiri traktora pa je u svaki stavio jedan, ali je time takođe smanjio troškove jer komunicira fiksnim, a ne mobilnim telefonima."

S obzirom da novi zakon o saobraćaju sankcioniše razgovaranje preko mobilnog u toku vožnje, rešenje za one koji vole da pričaju dok voze kroz selo (ili oru) su CDMA telefoni. Ovo shvatite kao reklamu, a ne kao iživljavanje kulaka koji ima 4 traktora. Važe i kombinacije sa motociklima, biciklima, motokultivatorima, zaprežnim vozilima, kombajnima.

Mogla bi možda da se napravi efektna reklama : "Seljaci ga svuda nose sa sobom! CDMA telefon!" A seljak bez zuba kaže: ”E, prijatelju moj, ja sam se mobilnog rešio!” (je*ote, ko se još seća čuvene reklame kad smo bili mali deca).
Ako se Vladi ne sviđa ova besplatna (!?) ideja, neka je slobodno iskoristi Media Works i kolega Đinović. Ne mislite valjda da nisam ozbiljan? Suština, pored onog da telefoni funkcionišu, jeste stvarno u tome da se ljudima objasni šta su dobili i šta s tim mogu da rade.

Fiksna - ipak se okreće

Pročitah za vikend u dnevniku Blic da će tender za novog fiksnog operatora izgleda biti uspešan i da će se steći uslovi za aukciju, tj. da će biti bar dva kandidata. Držim palčeve zbog struke i zbog Srbije da zaista tako i bude.
Pretpostavljam da je Telenor (pre nego VIP, koji je ”tanak” sa core mrežom) ipak rešen da uđe u trku, a ako dobije licencu, mislim da neće nimalo biti bezopasan takmac na tržištu. Imaju svoju mrežu, imaju know-how, čujem da u Crnoj Gori ulaze u NGN-IP full projekat (CG je odličan poligon za takav eksperiment sa novom kineskom opremom). Ako uđu u priču, nemaju više šta da čekaju sa agresivnim broadbandom i žično i bežično.
Drugi kandidat i po procenama i prognozama mojih čitalaca – Konsing ili Grci, vlasnici Verata? Ko je pribavio 10 miliona bankarske garancije i koja ih je banka dala, grčka ili američka? Ko sa svojim know-how stoji iza finansijsko-logističkih veština eksponenta na tenderu? Slutim negde nekog arapskog operatora možda. Nekako Konsingu dajem veće šanse, Grci će verovatno sačekati tender za WiMAX, a za to vreme provežbati gradivo u Bosni i Crnoj Gori.
Videćemo kakvi smo prognozeri bili. Dobro je da, bez obzira na situaciju i nedostatak pravila igre, dobijemo drugog fiksnog operatora i izbegnemo luzersku atmosferu neuspeha, optuživanja i “traženje glava”. A što se tiče ponuda – milionče, dva evrića biće puna kapa za budžet. Preko toga, na Bogojavljanje, može se smatrati da je državu stvarno Bog pogledao.