31 децембар 2012
30 децембар 2012
Rezime za nastavak
Nekako sam u većem delu ove godine utanjio sa blogovanjem. Bilo je pisanja profi tekstova za PC Press i Connect, tako da je blog ostao malo uskraćen. Moram da probam da
sastavim te tekstove, mislim da to ne bi bilo loše, videćemo. Negde u
poslednjem tromesečju, postavio sam sebi cilj da napišem bar 53 posta u ovoj
godini – prosečno za svaku sedmicu po
jedan. I, evo, uspeo sam! Kampanjski
u decembru! Ostalo je puno tema koje nisam stavio na blog, a hteo sam :( ! U
odnosu na prošlu godinu podbacio sam za oko 40% tekstova, ali rekoh, to je
otišlo u domaće ICT magazine! Ja uvek volim da dobijem feedback, da vidim šta i
kako misle čitaoci, šta žele u narednom periodu? Pa, učinite mi uslugu, a učinite možda i sebi uslugu ;)!
U principu, biće
stvari i tema koje vredi komentarisati, tako da će blog trajati i dalje. Na
blogu mogu malo da budem svoj, kad je već u sistemu to sve manje preporučljivo
i sve manje poželjno. Tužno je to - što više mislite svojom glavom, sve ste
manje nekome potrebni, sve manje poželjni i sve manje preporučljivi. Ali ne
možemo svi u poslušnike, duuvlakače i mediokritete! Ja jednostavno ne mogu u
tor, žao mi je!
U današnjem
Blicu, rublika Portret, fantastičan citat Olje Bećković:
“Onog časa kad odustanete od sujete, tek onda
možete da budete najbolji, tek tada nema razloga da odustajete. Kada prestanete
da se takmičite i da se bavite sobom, tad možete da se bavite onim čime treba!”
Zapamtite ovu misao! Olja u maniru svog oca! Ne znam da li sam ranije to već priznao, ali
priznajem da u naslovima svojih tekstova pokušavam da imitiram Olju Bećković iz
Utiska nedelje! Nju mnogi ne
vole, a gledaju je – mene mnogi ne vole, a čitaju me ! Zajednički imenitelj, zavide nam što smo svoji i drugačiji! Ugledajte se na
nekog uspešnog, trajnog, prepoznatljivog i autentičnog , a onda sledite
svoj put! Ima u ovoj zemlji, srećom, mnogo takvih ljudi. Ja sam, evo, otkrio me
fasciniraju žene “od jezika”, ako je to uopšte neko otkriće.
29 децембар 2012
Inženjerski među ekonomiste
Pre nekoliko
dana, dvojica ekonomista su imali polemiku u dnevniku "Politika". Ja mnogo volim
da čitam takve utuke na utuk. Moram da priznam da su ekonomska stajališta
profesora Begovića meni bliža nego prof. Dušanića. Naravno, moje mišljenje je
mnogo manje relevantno od mišljenja ove dvojice javno poznatih ekonomista, ali
da se i ja umešam malo “u tuđu čorbu”, s obzirom da se u ovoj priči pominje i
Telekom i telekomunikaciona problematika.
Prof. Begović
tvrdi da privatna svojina implicira veću efikasnost, a prof. Dušanić misli da
je za efikasnost (državnih preduzeća) dovoljan profesonalni menadžment, odnosno
da u tom slučaju državna preduzeća ne treba privatizovati. Ja mislim da je problem kontrola i da nije
dovoljan profesionalni menadžment. Kontrolu će svakako bolje vršiti neko čije
pare se troše tj. investiraju. Ulaganje državnih para i kontrola trošenja istih
od strane pojedinaca koji u obično vojnici partije, dokazano kroz istoriju, nikako nema za
posledicu povećanu efikasnost tj. produktivnost državnih preduzeća. Da parafraziram ekonomsku narodnu mudrost: Lako je tuđim parama kule graditi. Primera je
mnogo, a za dokaze bi morali da zađemo i u konkretne cifre, koje opet nisu baš
javno dostupne baš iz razloga onemogućavanja adekvatne kontrole. To se
drugačuje naziva netransparentnost poslovanja. Ako nema javnosti i
transparentnosti, redovnog objavljivanja rezultata poslovanja, može se dogoditi
da dok se okrenete, kompanija postane gubitaš, u problemima, u dugovima do
guše. Opet, primera ima mnogo, čak i u svetskoj praksi. Bez obzira na primere, kod nas, kako reče prof. Begović nema ni političke volje da budemo bolji i efikasniji, a ja se s tim apsolutno slažem. Svojevremeno, insistiranje na efikasnosti, koju niko nije tražio od mene na poziciji na kojoj sam bio, koštalo me je mnogo i košta me i danas.
Za
antiprivatizacionu argumentaciju prof. Dušanić je iskoristio telekomunikacione
kompanije i metriku „broj korisnika po zaposlenom“. Već sam ja to ranije objašnjavao, ne nose
zaposleni u telco pretplatnike na leđima niti ih doje, pa da su previše opterećeni. Zavisno
od kompleksnosti mreže ili bolje rečeno njene jednostavnosti, možete imati
veliki broj pretplatnika koje opslužuje mali broj zaposlenih. To nikako ne
znači da su zaposleni u takvoj telekomunikacionoj kompaniji preopterećeni, to
upravo znači ono što prof. Begović kaže – produktivnije i efikasnije
poslovanje. Za telekom-operatora je važno da ima modernu, efikasnu,
jednostavnu, konsolidovanu, optimizovanu, pametno iskorišćenu mrežu,a takva će
zahtevati manji broj osoblja potrebnog za eksploataciju, administriranje i
održavanje (OAM). Takva mreža će svakako značiti i solidnu osnovu za veliki
broj korisnika usluga u pogledu kapaciteta i kvaliteta, ostalo zavisi od cene i
ponude usluga. Sa druge strane, shodno današnjim tipovima usluga u
telekomunikacijama, paketima usluga i uslugama za biznis korisike, proračun
broja korisnika se statistički može oblikovati u skladu sa nečijim potrebama i
svrsi. Ako treba naduvati broj pretplatnika – može (saberu se svi đuture), ako treba
zaposlene natovariti raznim pretplatnicima – i to može! Prihod po zaposlenom je
već nešto o čemu se može razgovarati u smislu produktivnosti, ili trošak po pretplatniku
u smislu rentabilnosti ili vremena povratka ulaganja.
Ono što je prof.
Dušanić uradio u svom tekstu, dovodeći po izabranom parametru u istu ravan
domaći Telekom Srbija, France Telecom, Belgacom i slovenački Telekom, nema
nikakvog smisla. To jednostavno nije to – babe i žabe. Dovoljno je pogledati
dostupne godišnje finansijske izveštaje pomenutih kompanija i svakome će biti
jasno šta je i kako je. Bilo bi odlično da se domaća kompanija može porediti sa
pomenutim telekomima. Slučajnost je da su pomenuti telekomi većinski državni i
da se nekakvi pretplatnici po zaposlenom „gađaju“ sa srpskom situacijom.
Govoriti o
povećanju cena kao obaveznoj pratećoj pojavi privatizacije takođe nije neki
argument. Šta je sa stalnim povećanjem cena komunalnih usluga kod nas, struje,
gasa, grejanja? I državna preduzeća povećavaju cene i to baš iz razloga nedovoljne
efikasnosti i lošeg (is)korišćenja kapaciteta i resursa. Drugo, ako su npr. cene
telekomunikacionih usluga duplo veće u Hrvatskoj nego u Srbiji - pa i plate su im više nego duplo veće. Bolje je
možda porediti učešće troškova za telekomunikacione usluge u troškovima
domaćinstva, njihovih i naših, ali i tu bi primetili da ne poredimo iste stvari.
Njihove usluge su mnogo “bogatije” za istu ili sličnu cenu. Analize, dakle, moraju biti kompleksnije, jer stvari nisu tako jednostavne kao nekad u telekomunikacijama (telefon i parica).
I na kraju, nije
mi bila namera da budem advokat profesora Begovića (i sam se oštro odbranio), priča o privatizaciji očigledno
opet dotiče Telekom. Prvi tender, u bolja vremena od današnjih i sutrašnjih, je
propao, čemu onda briga? Oni koji brinu, treba iskreno da brinu, a ne reda radi!
Bez obzira kako ko gleda na stvari, dobro je dok ima šta da se prodaje i dok
ima ko da kupi. I posle nas treba neko da ostane da živi i radi u ovoj zemlji.
Valjda bi to bilo normalno. A Telekom, osim ekonomista, valja malo da analiziraju
i inženjeri. Najbolje zajedno i inženjeri i ekonomisti! To bi bila prava stvar
i dobra matrica. Da se vidi šta je i kako je, ono što jeste – da jeste i ono
što nije – da nije. Da li da priznam – pravih ekonomista bi se i našlo...
28 децембар 2012
No roming, no ćar
Direktor crnogorskog Mtel-a (m:tel) kaže da će im ovo biti
najbolja poslovna godina od osnivanja. To je odlična vest i kad je bal, nek’ je bal – ukida se roming sa Srbijom
za korisnike m:tela. Reciprocitet se, ako sam dobro razumeo, ne podrazumeva. OK,
Srbija je najveća država Crnogoraca i đe bi razgovarali ako ne među sebe. To
je, po mom tumačenju, potez kojim se svi Crnogorci koji povremeno dolaze u
Srbiju (tj. baš svi) mame u m:tel mrežu. Dovitljivo, nema se što reć’! Ništa bolje nego privući korisnike besplatnim
i jeftinim razgovorima. Nema onda čuđenja što je Telenor prvi po prihodu u
Srbiji. Sve ima svoje. Ne kaže džabe narod: ne može i jare i pare! No, rezultat
ćemo viđet’, iskustvo zna da bude varljivo, a Crnogoraca će vazda bit’ u Srbiju!
Inače, ko će da rukovodi, jel’ tako? (Znate onaj vic kad mati Crnogorka ispraća
sina u Ameriku i plače, a drugi sin joj veli: Majko, ne plači, vrnuće se on, pa
ne ide u Beograd!)
Šalim se ja malo,
a s kim bi drugo no sa domaćima ođe, ali - ako su u mtelu utvrdili da su
prihodi od rominga sa Srbijom mali, onda je ovo odličan potez - ovo
najozbiljnije!
Ima zaista interesantnih
stavova u intervjuu, koji su dostojni da se pojave na ovom blogu.
"Eventualna privatizacija Telekoma neće se odraziti na poslovanje i poslovnu politiku m:tela, koji je jedna stabilna kompanija i takva će biti za bilo kog vlasnika".
Nisam siguran da
se eventualni novi vlasnik neće mešati u poslovanje ćerke-kompanije. Možda se suštinski
mislilo da će stabilna kompanija ostati takva bez obzira na vlasnika, ali ja apriori
opet ne verujem u to iz prostog razloga što ništa nije večno, pa ni stabilnost
bilo koje kompanije.
"Ubedljivo najveći profit ostvarujemo od mobilne telefonije, računajući i roming, što se ne bi moglo reći za fiksnu telefoniju, čiji je doprinos poslovanju skroman. To ne treba da čudi imajući u vidu činjenicu da naš tržišni udeo u fiksnoj telefoniji iznosi samo dva odsto. Osim toga, naša fiksna telefonija bazirana je na vajmaks tehnologiji, koja ne omogućava brz razvoj fiksne telefonije.... Ono što bi moglo da bude impuls razvoja fiksne telefonije jeste mogućnost prenosa broja u drugoj mreži, što je veoma bitno za konkurentnost jer fiksni telefon ljudi uglavnom koriste da primaju pozive, dok se mnogo više za razgovor koristi mobilni telefon".
Fiksna – eh, bolje izgleda da je nema?! Problem
Wimax tehnologija - zašto je onda izabrana? Posebno interesantno: “...impuls razvoja fiksne telefonije jeste
mogućnost prenosa broja u drugoj mreži, što je veoma bitno za konkurentnost”. Ja
se potpuno slažem sa izrečenim, ali više volim Srbiju i radije bih da u njoj
vidim pozitivne impulse razvoja i konkurentnost. A to da “...fiksni telefon ljudi uglavnom koriste da
primaju pozive, dok se mnogo više za razgovor koristi mobilni telefon" – objašnjava,
recimo, činjenicu zašto Crnogorci imaju po 2 mobilna telefona – ostala navika
iz fiksne – jedan za primanje poziva, drugi za razgovor. Kog je operatora prvi,
a koga drugi aparat, šta mislite?
“Plan je da naredne godine investiramo više nego u prethodne tri godine. Ulaganja će pre svega biti usmerena u razvoj mobilnog interneta i u bolju pokrivenost..... Uveren sam da će Crna Gora, na putu kao Evropskoj uniji, postati još atraktivnija turistička destinacija i da će doći do migracije određenog broja turista iz Hrvatske, što će pozitivno uticati na prihode mobilnih operatera.”
Dobro
je investirati u nešto što će doneti nove prihode, ali ako se čeka da turisti
iz Hrvatske migriraju u Crnu Goru da bi se zaradilo i da bi svima bilo bolje –
bojim se da će se pre ostati bez gaća. No, na primorju to i nije tako strašno.
Treba se bojati srpske zime.
20 децембар 2012
Femto nadmašile makro
Na osnovu poslednjih
analiza kuće Informa Telecom & Media, u novembru ove godine broj malih
ćelija (mikro, piko, femto) u mobilnim mrežama u svetu nadmašio je broj makro
baznih stanica. Malih ćelija ima malo više od 6 miliona, a makro ćelija malo
manje od 6 miliona. Među malim ćelijama dominiraju rezidencijalne femto ćelije
(preko 80%) i sudeći prema trendu, one same će iduće godine nadmašiti broj
makro baznih stanica. Da podsetimo, femto ćelije su male kućne bazne stanice
koje za povezivanje na mrežu koriste fiksnu broadband vezu. Ukupno 45 mobilnih
operatora u svetu koristi male ćelije u mreži, a među njima je 9 od top 10
operatora koji imaju najveći prihod. Kao neizbežne za primenu, male ćelije u
svojim mrežama vidi 98% mobilnih operatora u svetu. Sa druge strane, prema
istraživačima Infonetics-a, broj outdoor malih ćelija (mikro, piko – bez femto
i WiFi hotspotova) će se u periodu 2012-2016. godine uvećati i do 100 puta!
Mobilna mreža očigledno
doživljava svoju dramatičnu transformaciju. Nameće se kao ideja i SCaaS (Small
Cell as a Service), pri čemu “treća lica” mogu izgraditi mrežu (malih ćelija)
koju će koristiti mobilni operatori. Kada sam početkom ove godine napisao
članak u Connectu o femto ćelijama, pitali smo domaće mobilne operatore za
mišljenje o primeni istih. Jedan od operatora se netaktično izjasnio protiv (po
sistemu “nama to ne treba”), ali živi bili, pa videli! Šteta ako se nastavi sa
lakonskim zaključcima! Kompleksnost primene LTE tehnologije je neizbežno vezana
za male ćelije i heterogene mreže. Ništa više neće biti isto i samo je promena
trajna!
18 децембар 2012
Komentatori na pr(a)vom mestu
Jednu prepisku iz
komentara na prethodni članak prebacujemo ovde na glavnu scenu. Ja se trudim da
istinski poštujem moje komentatore, jer
mislim da im znači da povremeno svrate i na ove stranice. To i meni znači i
daje neki smisao mom trudu da održavam ovaj blog. Za ljude dobre volje uvek ću imati dobru volju
da podelim svoja saznanja i razmišljanja na neke teme, bez obzira na
materijalnu i bezosećajnu prirodu našeg okruženja. Sledi komentar mog čitaoca, a moji komentari
i odgovori u ovoj interaktivnoj formi teksta su obojeni (plavo).
Od svih prednosti koje LTE tehnologija pruza, jedna me
posebno uzbudjuje. Mogucnost da konacno svako cose Srbije dobije brzi internet.
LTE nije baš velikodušna po zalaženju u svako ćoše. To
uveliko zavisi od frekvencije na kojoj radi. Zato svi mobilni operatori sanjaju
800 MHz tj. opseg digitalne dividende. Nemci su, da podsetim, dali 800 MHz
operatorima koji su se obavezali da prvo pokriju ruralna područja. Kakva je
situacija u Evropi sa broadbandom u ruralnim područjima čitajte u sledećem
PCPressu.
Zbog pojedinih ogranicenja koje 3G tehnologija ima, ona
nikada nije izasla dalje iz vecih gradova u Srbiji (i svetu). Po
meni je 3G od samog starta bio osudjen na propast, i kao sto vidimo niko, ni
posle 10 godina i nekoliko reinkarnacija, ne ludi za 3G mrezom, vise ga koriste
kao nuzno i preskupo zlo. Tačno je da 3G nije ispunila očekivanja i da je
neverovatno neefikasna tehnologija. Baveći se malo energetskom efikasnošću imao
sam priliku da se “naučno” u to uverim. Pitajte operatore za kolike (male) pare
su kupili opremu za 3G i mnoge stvari će vam biti jasnije posle toga. 4G
ima predispozicije da bude naslednik 2G mreze (u bukvalnom smislu da kada dodje
vreme da se 2G mreza iskljuci kao pre neku godinu NMT mobtelova analogna (makar
i 2035-te godine), 4G je ta koja ce definitivno biti sposobna da je zameni),
sto se nikada nije moglo ocekivati od 3G. LTE ima malo
“problema” sa prenosom govora, koji je najtraženija i najpouzdanija usluga. Tu
je i sinhronizacija i IP priroda LTE-a, kao “problematične” teme. Ne smemo
zaboraviti da korisnici ipak traže pouzdanost usluge, iznad svega. Moje
mišljenje je da će GSM još dugo (bar još 10 godina) biti u paraleli sa LTE za
prenos govora.
Kada cujem od nekih komentatora - pa mi jos nemamo svuda ni
3G, a hocemo 4G shvatim koliko neki ljudi mase sustinu - da ce 4G jednog dana
postojati tamo gde 3G nikada nece moci. Slažem se da
ljudi maše suštinu, pre svega zato što su površni. Ne mora svuda da bude 3G, da
bi posle gradili 4G, čak je to bespotrebno i skupo. No, mislim da je to svima jasno.
Elem, posto vidim da si u LTE materiji, mislim da je najbolje tebe da pitam. Hvala na poverenju, dobro je da čovek zna da je njegov rad i mišljenje nekome nešto znači. Da mi nije bloga, ko zna šta bih sve pomislio... Mada, znam ja da me i kod ovih što sebe zovu “prijatelji” mnogi čitaju, ali me zaobilaze u širokom luku ;). Po tvojoj nekoj proceni:
-Koliko ce vremena biti potrebno (od trenutka kada se steknu sve potrebne dozvole, frekvencije, volja, kriticna zastupljenost LTE uredjaja, dakle od trenutka - ljudi, danas je taj dan - pocinjemo da kopamo) da optika stigne do svake bazne stanice u srbiji i da svaka bazna stanica u srbiji bude dopunjena sa LTE (800mhz) antenama (naravno uz postojanje i GSM mreze paralelno)?
Nadam se da me razumes sta te pitam. Sa kopanjem odnosno povezivanjem BS optikom se odmah može početi, ko ima para. Sa druge strane i bežični sistemi prenosa su sve spremniji i sposobniji za prenos podatkovnog saobraćaja, ali i tu je problem taksi za korišćenje frekvencija (koji nije nerešiv i neizvestan, pisao sam već o tome). Trenutno u svetu prevladava stav da treba kombinovati optičku i bežičnu mrežu za povezivanje BS-ca. Ja mislim da je to dobro iz više razloga, koje ovde ne bih elaborirao. Operator koji ima 3G/HSPA+ mrežu će relativno brzo moći da implementira LTE. Zavisno od frekvencije uslediće veće ili manje “peglanje” pokrivenosti i kvaliteta mreže. Ne zaboravite da je koncept komunikacije čvorova u LTE mreži drugačiji nego kod 3G i 2G! O tome se takođe mora voditi računa.
Zanima me dakle iz tehnickog, a ne iz ekonomsko-administrativnog ugla i politicke volje. Ekonomski ugao je važniji od tehničkog! Administrativni je - potreban uslov, bez njega je sve prazna priča.
Licno mogu da tvrdim da ce do 2025. godine sigurno svaka gsm antena biti dopunjena sa lte antenom, ali da li je to realno ocekivati i pre? Po mom mišljenju, realno je u Srbiji očekivati pre, do 2020. godine.
Da li je to uopste vizija nasih operatera. Eto recimo to sam hteo da cujem. Ne znam šta je vizija naših operatora. Ja vidim ko radi smisleno i mogu da pretpostavim da ima neku viziju. Majke firme srpskog Telenora i VIP-a već imaju LTE u matičnim zemljama, samim tim i know how za budućnost. Problem Srbije je nizak ARPU, samim tim i neisplativost ulaganja. Tako da, lično mislim, svima odgovara što trenutno nema raspoloživih frekvencija za LTE. Zajedničko korišćenje infrastrukture svima će olakšati posao, pisao sam i tome ranije.
Elem, posto vidim da si u LTE materiji, mislim da je najbolje tebe da pitam. Hvala na poverenju, dobro je da čovek zna da je njegov rad i mišljenje nekome nešto znači. Da mi nije bloga, ko zna šta bih sve pomislio... Mada, znam ja da me i kod ovih što sebe zovu “prijatelji” mnogi čitaju, ali me zaobilaze u širokom luku ;). Po tvojoj nekoj proceni:
-Koliko ce vremena biti potrebno (od trenutka kada se steknu sve potrebne dozvole, frekvencije, volja, kriticna zastupljenost LTE uredjaja, dakle od trenutka - ljudi, danas je taj dan - pocinjemo da kopamo) da optika stigne do svake bazne stanice u srbiji i da svaka bazna stanica u srbiji bude dopunjena sa LTE (800mhz) antenama (naravno uz postojanje i GSM mreze paralelno)?
Nadam se da me razumes sta te pitam. Sa kopanjem odnosno povezivanjem BS optikom se odmah može početi, ko ima para. Sa druge strane i bežični sistemi prenosa su sve spremniji i sposobniji za prenos podatkovnog saobraćaja, ali i tu je problem taksi za korišćenje frekvencija (koji nije nerešiv i neizvestan, pisao sam već o tome). Trenutno u svetu prevladava stav da treba kombinovati optičku i bežičnu mrežu za povezivanje BS-ca. Ja mislim da je to dobro iz više razloga, koje ovde ne bih elaborirao. Operator koji ima 3G/HSPA+ mrežu će relativno brzo moći da implementira LTE. Zavisno od frekvencije uslediće veće ili manje “peglanje” pokrivenosti i kvaliteta mreže. Ne zaboravite da je koncept komunikacije čvorova u LTE mreži drugačiji nego kod 3G i 2G! O tome se takođe mora voditi računa.
Zanima me dakle iz tehnickog, a ne iz ekonomsko-administrativnog ugla i politicke volje. Ekonomski ugao je važniji od tehničkog! Administrativni je - potreban uslov, bez njega je sve prazna priča.
Licno mogu da tvrdim da ce do 2025. godine sigurno svaka gsm antena biti dopunjena sa lte antenom, ali da li je to realno ocekivati i pre? Po mom mišljenju, realno je u Srbiji očekivati pre, do 2020. godine.
Da li je to uopste vizija nasih operatera. Eto recimo to sam hteo da cujem. Ne znam šta je vizija naših operatora. Ja vidim ko radi smisleno i mogu da pretpostavim da ima neku viziju. Majke firme srpskog Telenora i VIP-a već imaju LTE u matičnim zemljama, samim tim i know how za budućnost. Problem Srbije je nizak ARPU, samim tim i neisplativost ulaganja. Tako da, lično mislim, svima odgovara što trenutno nema raspoloživih frekvencija za LTE. Zajedničko korišćenje infrastrukture svima će olakšati posao, pisao sam i tome ranije.
Da li je realno ocekivati da se LTE frekvencije na 2600mhz recimo dobije u 2014. i da recimo za godinu-godinu ipo dana svaka mesta sa 3G-om dobiju i LTE, a 2015.-te kada se zavrsi digitalizacija i oslobodi deo spektra oko 800mhz, telenor dobije ideju da svaku baznu stanicu u srbiji dopuni sa LTE-om... I ceo posao zavrsi za 2-3 godine. Tipa da 2018. svako selo do koga je dopirao bilo kakav GSM signal, tada bude imalo brz internet. Ja takođe navijam da svako selo (koje ostane živo do tada) u Srbiji dobije brzi Internet (protiv sam koncepta da svi seljaci dođu u PKB, da bi lakše dobili brzi Internet). Navijam da RATEL 800 MHz za LTE nameni, po nemačkom modelu, isključivo za ruralno pokrivanje. Znam da tu za operatore nema velike zarade, ali Srbija treba da opstane. Sumnjam da će raspodele frekvencija za LTE u Srbiji biti pre 2014. godine, ali treba razmisliti i o refarmingu spektra na 1800 MHz (skoro tri puta je jeftinija LTE mreža na 1800 od one na 2600 MHz). Opet LTE nije LTE bez širine kanala od 20MHz, tako da i toga treba biti svestan. Elem, od frekvencijskog opsega će sve zavisiti. Po meni, LTE na 2600 MHz neće ispuniti (velika) očekivanja.
Nadam se da razumes sta te pitam - dakle u odgovoru mi baci akcenat na tehnicku izvodjivost, a politicka volja, izdavanje dozvola za frekvencije i kopanje, u kakvoj zemlji zivimo ima da se promeni jos 10 puta do tada, a dozvole za kopanje ce dobiti kada se zavrsi koridor 10. Nadam se da sam razumeo šta si pitao i da ćeš biti zadovoljan odgovorima i komentarima. Imam utisak, nemoj mi zameriti, da malo precenjuješ značaj kopanja odnosno polaganja optike. Tehnička izvodljivost za LTE može postati realnija ukoliko se, zbog društvenog interesa, operatorima “učini” na plaćanju taksi za korišćenje frekvencija (niže takse) za RR uređaje. Optika do 50% lokacija BS nije nerealna, naprotiv, a pametno je i da operatori podele trošak gde god je moguće, pa da se kvalitetom usluge “tepaju” za korisnike.
Ovo je neuobičajena forma teksta na ovom blogu
i kao takva je baš bila neophodna. Hvala Levu na provokaciji! Možda još neko
dobije inspiraciju.
12 децембар 2012
Realno o LTE
Telenor Srbija je u septembru osvežio svoj menadžment, a
moja topla preporuka je intervju njihove nove tehničke direktorke objavljen u
decembarskom PC Pressu (kakav bi ja kolumnista bio ako ne reklamiram časopis za koji pišem).
Odmereno, stručno, bez euforije tipa “najbolji smo”,
utemeljeno, iskustveno, nenametljivo, svesno, suvislo i smisleno. Gospođa ili gospođica Inge apsolutno
vlada problematikom i materijom. Rekla je, između ostalog: Morate i znati šta
radite i imati know how. ...Novo vreme traži
razmišljanje na novi način. Ja sam
osetio pravo zadovoljstvo, ali i poštovanje prema kolegenici posle čitanja njenog
veoma sadržajnog iskaza. Telenor je doveo u Srbiju pravog i iskusnog znalca, verovatno ne bez razloga. Uči
se od najboljih, iskoristite svaku priliku da “ukradete” neku pametnu misao!
Trebaće vam možda! Tako se i ja tešim ;).
LTE pre DWDM
U nastavku restukturiranja svojih redova, Nokia
Siemens Networks (NSN) odlučila je da proda svoj optički biznis i proizvodnju.
Kupac je privatna investitorska kompanija iz Los Anđelesa Marlin Equity Partners,
koja upravlja ukupnim investicionim kapitalom od oko 1 mlrd $. NSN će se u budućnosti
fokusirati na mobilni broadband (MBB) i LTE, pre svega na tržištima gde se MBB isplati
(Koreja, Japan, SAD). Marlin će od NSN-ovog odeljka za optičku mrežu napraviti
nezavisnu kompaniju sa sedištem u Minhenu, a zadržaće za sada postojeće
direktore i svo osoblje. NSN, eto, polako rasprodaje sve ono po čemu je kod nas
bio poznat, ali bolje i to nego da doživi sudbinu nekada moćnog Nortela.
Stvar je možda iznenađujuća naročito u Srbiji
jer je ovde NSN imala prilično udela u SDH/OTN/DWDM sistemima prenosa. Ali
konkurentnost NSN-a je u poslednje vreme bila sve lošija (na ovom tržištu
prednjače ALU, Huawei, Ciena, ZTE) i logično je bilo da se pronađe neko održivo
rešenje. Najavljeno partnerstvo NSN sa Juniperom nije izgleda dalo rezultat,
što ne znači da sutra npr. Juniper neće kupiti optičku firmu od Marlina. Nekom
ozbiljnom će svakako trebati optički mrežni segment ponude, a investicioni fondovi
uglavnom ne zadržavaju dugoročno kompanije koje konsoliduju. Elem, sada na
globalnom tržištu postoje samo dva kompletna (wired/wireless) igrača u
telekomunikacijama – Huawei i Alcatel-Lucent.
Šta je naravoučenije – veoma je teško baviti
se svim i svačim i biti poslovno uspešan na svim poljima. Manje kompanije lakše podnose
snažan konkurentski pritisak, fleksibilnije su i brže u reakcijama. Lakše ih je
i finansijski pratiti. Naravno da će nova kompanija zadržati dosadašnje
klijente, a verovatno će ih i bolje tretirati (ne znači da je do sada tretman
bio loš!). NSN je već u prethodnom kvartalu napravila prodor na mobilnom LTE
tržištu gde je izbila na drugo mesto, iza Ericssona, a ispred ALU i Huaweia.
Njihov novi guru, gospodin Suri zaista pokazuje veliku preduzimljivost i
inventivnost, ima ideju ide ka svojoj viziji. Voleo bih da vidim nekog takvog i
ovde kod nas, u srpskim telekomunikacijama. Trebaju nam ljudi sa vizijom.
09 децембар 2012
Srpska telekomunikaciona Đekna
Posle primene u
mobilnoj, prenosivost broja (NP) trebalo je da zaživi i u fiksnoj telefoniji,
kao jedna od fundamentalnih stavki u liberalizaciji tržišta. Ali, primena NP
u fiksnoj odložena je do daljnjeg.
Domaći regulator
tržišta telekomunikacija nije ni trepnuo kad je saopštio šta je saopštio – nije
kad je rečeno, a ka'će ne znamo! Da li
je ovo uloga regulatora, a reklo bi se da je sami tako doživljavaju? Ovi koji
su zainteresovani za primenu Number portability mogu samo da kažu "Hvala što
ste nam rekli". Telekom ovde nije ništa kriv. Što bi žurili? A da je komplikovano – mora
da bude kad se dozvolilo da bude komplikovano.
Da
napišem i o nedavnom jadikovanju nadležnog državnog činovnika o verovatnom
kašnjenju u digitalizaciji TV signala odnosno o verovatnom neispunjenju roka za
digitalizaciju. Veliki broj domaćinstava u tom slučaju ostaje bez TV signala, a
zašto je posle 6 godina urađeno svega 15% posla, može li da se zna? Ne kažem da je on, mladi čovek državni sekretar,
kriv za to, ali smem da pitam – šta se generalno čini da se preuzeti posao uradi i
da rokovi ne budu probijeni? U domaćim telekomunikacijama je probijanje rokova postala,
izgleda, praksa, kasnimo u svemu, a zašto je to tako i mora li da bude tako? Da se zapitamo,
možda, ko se (sve) bavi našom strukom i gde smo mi u toj priči?
08 децембар 2012
Berza kao lek
Poslednjih dana često se u štampi i na Netu pominju (opet)
akcije Telekoma – hoće, neće, nije pravo vreme, ali nikako da neko kaže kad će
biti pravo vreme ili kad bi bilo pravo vreme i zašto je sad baš loše vreme za
izlazak na berzu.
S obzirom da sam
i ja posednik akcija, ‘ajde da napišem šta ja o tome mislim. Ne slažem
se sa konstatacijama da nije vreme da se akcije listiraju na berzi, jer postoji
opasnost da se kompanija obaranjem cene akcija obezvredi. Nema rezona da ičije
akcije padaju ako je kompanija perspektivna i stabilna. Berza ne služi (samo)
da se nečija vrednost obara, jer da je tako, berza ne bi ni postojala. Neko ko
želi da kupi kompaniju sigurno će dobro pročešljati poslovanje i okolnosti u
kojima kompanija radi, tako da nema razloga brkati vrednost akcija i sa realnom
vrednošću kompanije, a naročito sa nečijom spremnošću da plati željenu
prodavčevu cenu. Jedno iskustvo tim povodom je već proživljeno (uostalom, imamo
i železaru Smederevo kao primer). Poznato je da kompaniju prodaje mogućnost i
perspektivnost za zaradu, a ne njena aktuelna pokretna i nepokretna imovina ili
prethodno ostvareni profit. Sa druge strane, normalno je da su berzanski
poslenici ekstremno zainteresovani da se akcije Telekoma nađu na berzi, jer će
im to doneti dobru priliku da nešto i zarade. Činjenica je da u poslednje vreme
nema neke dinamike na beogradskoj berzi i da je obrt relativno skroman.
Izlazak kompanije
na berzu može da ima blagotvorno dejstvo na samu kompaniju u smislu boljeg i
odgovornijeg upravljanja, transparentnijeg izveštavanja o poslovanju i osećaja
obaveze prema akcionarima. A akcionari su svi građani, a ponajviše sami
zaposleni. Ako ste na berzi, morate kvartalno da podnosite izveštaje o
poslovanju – da li je to problem? Ako jeste, zašto jeste? Ako nije i ako se
dobro i kvalitetno radi, čemu izbegavanje suočavanja sa samim sobom. To što bi
vrednost akcija možda, po nečijem mišljenju, bila niska, ne znači da eventualni
kupac ne bi platio više, samo da se domogne upravljačkog paketa i dobre prilike
da zaradi još više i time ujedno uveća vrednost kompanije odnosno njenih
akcija.
Ja sam gotovo
siguran da je pojava Telekoma na berzi direktno u vezi sa isplatom dividende.
Verovatnoća da se pojavi dramatično će porasti ukoliko se odluči da neće biti
isplate dividendi iduće godine (od ovogodišnjeg profita, za koji je rečeno
onomad da će biti 5 puta manji od prošlogodišnjeg). Uostalom, dokle se može
odugovlačiti, sve i da bude nekog velikog profita koji bi država prigrabila
samo za sebe (bez da se i pučanstvo omasti sa po nekoliko evra dividende)?
Građani su jednom već prevareni oko akcija, ne bi valjalo da se ta praksa
nastavi. Ako smo već poodavno vlasnici akcija, red je i da možemo da trgujemo njima. Eventualna
prodaja kompanije, lično smatram, nije pravi uzrok što se akcije ne listiraju i
ne omogućava se njihova trgovina. Kad neko bude hteo je da kupi – kupiće - po berzi, po babu ili po stričevima,
svejedno, al' "po pravdi" tržišta telekomunikacionog i finansijskog!
Пријавите се на:
Постови (Atom)