30 јануар 2009

Prijatelji su izabrali

U istraživanju koje su obavili dnevni list „Blic“ i agencija „Medium Galup“ za kompaniju broj 1 u Srbiji ispitanici su izabrali kompaniju „Telekom Srbija“. Mesto na pobedničkom postolju zauzele su i kompanije „Knjaz Miloš“ i „Telenor“, a dalje slede „Koka-Kola“ i „Apatinska pivara“. Ocene su davane u 6 kategorija - kvalitet proizvoda ili usluge, društvena odgovornost, briga o zaposlenima, privlačnost zaposlenja u datoj kompaniji, atraktivnost oglašavanja i opšti ugled. Telekom je, osim pobede u generalnom plasmanu, odneo pobede i u dve kategorije : društvena odgovornost i briga o zaposlenima. Ostali pobednici po kategorijama su : najbolji proizvod ili usluga – Knjaz Miloš, atraktivno oglašavanje – Koka-Kola, opšti ugled – Delta Holding i privlačnost zaposlenja – Elektroprivreda Srbije. U konkurenciji su bile sve najuspešnije srpske kompanije.

Interesantno je da se Telekom kao firma sa većinskim državnim kapitalom bolje kotira od eminentnih firmi sa većinskim privatnim kapitalom ! Među ocenama za kvalitet proizvoda ili usluga najviše poena odnele su firme iz prehrambene industruje, a najpoželjnije firme za zapošljavanje su velika javna preduzeća EPS, NIS i Telekom, koja su najbolje ocenjena i u pogledu tretmana zaposlenih. Jasno je po tome da u narodu još uvek dominira socijalistički način razmišljanja, a put u Evropu popločan je promenama u načinu razmišljanja. Naravno, ovaj moj zaključak nema nikakve veze sa imidžom i uspešnošću kompanija. Svima želim da iz svojih dobrih strana izvuku maksimalnu korist.

Rezultati pokazuju da ima još mnogo prostora za napredak kompanije Telekom Srbija, naročito u delu unapređenja usluga, reklame i podizanja opšteg ugleda. Lepo je kad se dobijaju priznanja, ali još je bolje spoznati kako vas korisnici doživljavaju i po čemu vas prepoznaju kao brend. Svaku priliku treba koristiti za napredak i poboljšanja, jer konkurencija je za petama.

28 јануар 2009

Tenderčak, tenderčak, telefon !

Ministarka MTID ipak očekuje nekoliko kandidata za novog fiksnog operatora, jer u oblasti telekomunikacija i pored opšte krize ipak stalno kaplje. Rešenost da se raspiše tender je izgleda ozbiljna i to svakako treba pozdraviti. Ona je izrazila nadu da će korisnici moći da izaberu pakete usluga bar po meri svog džepa, jer, kako sam razumeo, sumnja da će se cene nešto značajno smanjiti. Na pitanje o velikom broju postojećih dvojnika, (oko 200.000) ministarka u skladu sa već ustaljenom demokratskom praksom lakonski konstatuje da "ono što vam nije goruće pitanje uvek se ostavlja za drugi neki trenutak" i da zbog niskih usluga fiksne telefonije „Telekom Srbija nije ni imao dovoljno sredstava da investira u fiksnu telefoniju, nego da je morao da investira u mobilnu telefoniju, kako bi održao korak sa konkurencijom, što je dovelo do sporijeg rešavanja tog pitanja.

Svakom dobronamernom građaninu i patrioti indikativna je briga ministarstva da podstakne razvoj telekomunikacionog tržišta, kao i nivo razumevanja stanja i problematike. Zaista se trude da sa svima budu „lepo“, otvorenog srca i u dobrim odnosima i tu im se nema šta zameriti. U to ime, i ja sam rešio da ih ohrabrim i dam par sugestija kojima je možda bilo mesta i na ranije pominjanoj debati o Akcionom planu :

Razvoj telekomunikacionog tržišta i razvoj telekomunikacionih usluga neće biti moguć bez :
- raspetljavanja lokalne petlje (tj. mogućnosti pristupa lokalnoj petlji svih operatora pod jednakom uslovima)
- prenosivosti pretplatničkog broja (tj. mogućnosti za korisnike da s promenom operatora zadrže svoj pretplatnički broj)
- uvođenja konkurencije u sektor fiksne telekomunikacione mreže, sa više operatora i servis provajdera.

Frekvencijski spektar treba urediti i podeliti svima zainteresovanima (ko da više, ali ne manje od !) nacionalne, a po potrebi i mogućnostima i regionalne frekvencije za pružanje wireless usluga. Definisati uslove izgradnje telekomunikacione infrastrukture, uz minimalne takse, kao i uslove korišćenja infrastrukture u privatnim i poslovnom zgradama i objektima.
Operatori će platiti licence, dozvole, PDV na pružene usluge, zaposliće desetine ili stotine radnika, korisnici će se edukovati, stvaraće se navika i potreba za raznim e-pogodnostima, a sve je to korist za državu Srbiju (ako to nekoga uopšte interesuje) ! Ne razumem koji se uslovi još čekaju i šta u ovoj oblasti ima nejasno, osim ako se ne čekaju neki posebno odabrani i nafatirani da počnu da se bave telekomunikacionim biznisom. Mislim, zvanično.

Korisnici još nisu HDTV ready

Iz najnovijeg istraživanja In-Stat-a o porastu broja HDTV korisnika :
Broj HDTV korisnika u svetu porastao je tokom 2008. sa 29 na 36 miliona. Dakle kaže se u svetu, mada je HDTV servis uglavnom ograničen na Japan i SAD. U Evropi se tek 2011. godine očekuje da broj HDTV korisnika dostigne cifru od (tričavih) 10 miliona. U SAD, 39 miliona domaćinstava ima HDTV aparat, ali samo 22 miliona domaćinstava uz to zadovoljstvo i gleda HD programe tj. 17 miliona vlasnika HD televizora ne gleda HDTV programe. Servis provajderi HD programa su većinom kablovski i satelitski operatori (za oko 80% HDTV korisnika).

Sa pričom o HDTV sreo sam se još krajem svojih studija i očito je da priča, a ni tehnologija i njena komercijalna upotreba nije daleko odmakla. Pisao sam čak i seminarski rad o njojzi, podstaknut člankom o HDTV u Japanu iz neke ondašnje nedeljne Politike Ekspres. Kod nas se danas uveliko prodaju HD i HD ready televizori (ima razlike ! - rezolucija), ali ništa zato – možda možete i Ferari da vozite po gradu.

HDTV servis se obilati koristi u svim analizama potrebnog i poželjnog bitskog protoka do korisnika. Vendori se utrkuju da dokažu da se silni Mbps trebaju dovesti do korisnika baš zbog omogućavanja prenosa više HDTV stream-ova do, pretpostavljam, silnih HD televizora. Nema FTTH priče bez prenosa više HDTV programa do vašeg sweet home-a. Tehnologija mami operatore, ali oni moraju pre svega da vode računa o dva faktora : (većoj) zaradi i (manjim) operativnim troškovima. Tu je cela filozofija. Treba malo stati na loptu sa investicijama dok se korisnici ne presaberu šta im treba i šta hoće da plate – uostalom, s’g su skupe pare - oskudacija. Recesija je, vele neki ekonomisti, dobra prilika da se loše investicije malo saniraju i, gle prilike, srećom izbegnu.

P.S. : Ovo je moj jubularni 100.-ti post na blogu !

22 јануар 2009

VHS odlazi u istoriju

Još jedna era je završena i to u cvetu mladosti. Proizvodnja VHS video traka i kaseta je obustavljena. Trošiće se stare zalihe, presnimavati još „nesažvakane“ trake, sve dok DVD rekorderi ne postanu kućni standard. Naročito oni sa ugrađenim hard-diskom.

Svoj prvi video rekorder marke Omega sam kupio u Genex-ovom free-shopu u ondašnjem Domu sindikata, tada povoljno za 889 DEM, čini mi se ne tako daleke „studentske“ 1989. godine (al’ imam pamćenje k’o slonova kost !). Ovih dvadeset godina trajanja i još recimo 10 pre toga – malo je u odnosu na ostala tehnološka čuda i kućna aparate. Kad sam mojoj ženi pre par dana rekao za ovu vest, rekla je: „Super, sad ćemo da sklonimo ove VHS kasete koje ionako ne gledamo i ko zna da li su više ispravne.“ Neminovno (kad žena kaže), ali meni je sve to nekako – kao žal za mlados’. Ako neko hoće, mogu da mu poklonim knjigu „Popravka video rekordera“.

Ono što će, po mom mišljenju, doneti realnost života – trajaće VHS video rekorderi još nekoliko godina, jer rade baš ono što ljudima odgovara – da snime i odloženo odgledaju omiljenu seriju. A i kasete će se naći tu-i-tamo. Ako su hteli da već sada otvore prostor za novi video standard Blu-Ray – nema problema, koliko bude pristupačan po ceni, tako će i zaživeti. Ja mu pored DVD-a ne predviđam veliki uspeh i opštenarodnu podršku. Zapamtite, jeftini storage mediji su zakon !

Interesantno je da analitičari Gartnera predlažu muzičkoj industriji da sudbina VHS kaseta zadesi i CD. Ali oni svoje analize debelo naplaćuju, pa mogu svašta i da predlažu.

Novi fiksni - WANTED

Ministarka za telekomunikacije nastavlja praksu intenzivnog pojavljivanja u javnosti. To je, u principu, pozitivno. Dobar marketing je, kažu, 70% uspeha.

Ovoga puta ministarka je najavila da od jeseni startuje novi telekomunikacioni operator. Tender za WiMax, krajem prošlog oktobra najavljen za kraj 2008., biće izgleda odložen do daljnjeg. U međuvremenu se (tek !) otkrilo da su frekvencije u Beogradu zauzete, a bez Beograda ništa od posla. Srbija van Beograda nije dovoljna za raspisivanje tendera. Pošto smo onomad u Beogradu podelili 4 dozvole, sad ne dozvoljavamo da iko dobije licencu ?! Zašto ? Da nije WiMax malo skupa tehnologija za srpsko tržište ?

I dok se letos nagoveštavala oštra borba velikih igrača za licence (DT, Telefonica, Telenor, VIP), danas je, po rečima ministarke, pitanje da li će se neko i prijaviti na tender i da li ćemo naći operatore. Odmah demanti vesti da dolazi novi operator ?! Kriza je, kaže, i niko ni u šta ne investira (normalno, ako se ne isplati). Kaže se još da će uslediti još jedan krug konsultacija sa potencijalno zainteresovanim operatorima. O čemu ? I dokle više sa krugovima i kružocima ? Može li jednom jasno da se kaže „nudimo takve i takve uslove, uz ovakve obaveze, pa ko hoće neka izvoli“. Dobro, SBB već čeka, možda i YUBC – oni imaju neku kablovsku infrastrukturu... Napašće velike gradove, Vojvodinu – normalno, tamo je veća lova...

Biće javni poziv za uvođenje CDMA tehnologije. Telenor i VIP samo treba pristanu, zar ne ? Ko bi drugi kad mobilni operatori već imaju stubove ? Telekom je, poznato je, uveliko na terenu.
Neko je na tarabi napisao „novi operator“. Ako krečite, krečite – ali stvarno !

Mobilni broadband

TeliaSonera je potpisala prvi komercijalni ugovor za LTE (Long Term Evolution of 3G) i biće jedna od prvih kompanija koja će uvesti 4G mobilnu tehnologiju. Ugovori sa Ericsson-om i Huawei-em za izgradnju 4G mreža u Stokholmu odnosno Oslu biće realizovani tokom 2010. godine. Ovo je i Ericssonov prvi komercijalni ugovor za LTE.

LTE obezbeđuje korisnicima download od minimalno 100Mbps i upload od 50Mbps i mogućnost on-line praćenja multimedijalnih sadržaja i interaktivnih servisa, kao i gledanje TV-a sa HD kvalitetom.

4G tehnologija osim LTE standarda obuhvata i mobile WiMax standard (ili 802.16e), koji je specijalno dizajniran za broadband prenos i koji teoretski omogućava brzine simetrično, u oba smera (up/down), od oko 70 Mbps.

Analitičari su već počeli sa nagađanjima o mogućem pobedniku (LTE ili mobile WiMax), ali realno je pretpostaviti da do masovnije primene ovih tehnologija neće doći pre 2012. godine, jer za sad HSPA realno zadovoljava potrebe korisnika. Šansa za LTE ili mobile WiMax su nomadski korisnici koji za pristup internetu koriste laptop računare. Analize pokazuju da je broj ovih korisnika sve veći.
Imajući u vidu tu činjenicu, u nekim zemljama (Nemačka, Irska, Španija, Švedska) cene za širokopojasni pristup preko 3G (tzv. mobilni broadband) su znatno niže u odnosu na fiksni DSL pristup. Operatori u ovim zemljama su, dakle, rešili da time pomognu migraciju broadband korisnika iz fiksne mreže u mobilnu i sebi obezbede veći prihod. Šansa je realna, jer se posredstvom jeftinih HSDPA modema preko 3G mogu dostići brzine prenosa od 7,2 Mbps, što je za korisnike sasvim prihvatljivo i poredivo sa prosečnim DSL brzinama (u Evropi oko 6Mbps). Ono o čemu mobilni operatori treba da vode računa je moguće zagušenje mreže, ukoliko dođe do nekontrolisanog rasta broja korisnika. Krajem 2008, bilo je ukupno oko 35 miliona mobilnih broadband korisnika u svetu, a krajem 2014. se očekuje da se taj broj udesetostruči (3G, LTE i WiMax). U Velikoj Britaniji, npr, predviđaju da broj mobilnih broadband korisnika 2013. godine dostigne 25% svih broadband korisnika. Analitičari kuće Analisys predviđaju da će 2013. godine čak 47% broadband korisnika biti mobilni korisnici, a istraživanja Ericssona s kraja 2008. pokazuju da će 2013. gotovo 80% broadband korisnika umesto fiksnog koristiti mobilni broadband (što je babi milo...). Zvuči isuviše optimistički, s obzirom na trenutnu svetsku ekonomsku krizu, praktične i komercijalno-ekonomske aspekte cele ove priče.

Do nekog buma 4G korisnika, bar u narednih 5 godina, neće doći i njihov broj će, očekuje se, biti tek par procenata cele populacije mobilnih korisnika. Tek je 2012. godina označena kao godina (malo) masovnije primene LTE.

16 јануар 2009

Kraj Nortel ere

Čuveni telekomunikacioni gigant Nortel Networks došao je do bankrotstva, pošto poveriocima nisu mogli da isplate dug od 107 miliona $ na ime kamata. Dugovi su dostigli neverovatnu cifru od 4,5 mlrd.$. Država nije pokazala interesovanje da im pomogne nekom finansijskom injekcijom. Sledi verovatno rasparčavanje i prodaja onoga što Nortel ima i što vredi (pre svega, optički metro-ethernet sektor, koji su već pokušavali da prodaju i dođu do svežeg kapitala). Šta će posle toga ostati od velikog Nortela, ko to zna u ovoj krizi. Olimpijade, zimska u Vankuveru 2010. i letnja u Londonu 2012. , ostaju bez svog zlatnog sponzora i garanta izgradnje neophodne telekomunikacione infrastrukture. Svet telekomunikacija bez Nortela neće biti isti, ali verovatno se pored azijskih jeftinih proizvođača izlazak iz igre jednog velikog igrača neće ni primetiti. Za razliku od brakova Alkatel-Lucent, Nokia-Siemens, Nortel izgleda nije imao sreće (a njegov menadžment izgleda ni pameti) da se obezbedi za "starost".

Ko sebe poštuje, zaslužuje poštovanje drugih

Izabran je novi direktor Registra nacionalnog internet domena Srbije (RNIDS)- gospodin Zoran Perović. Uz čestitke, skidam kapu čoveku koji je imao hrabrosti i odlučnosti da izađe iz okolnosti koje mu nisu odgovarale i valjda zahvaljujući toj spremnosti za promene i uzimanju sudbine u svoje ruke otvarao nove mogućnosti i dobijao nove prilike. Ostao dosledan svojim principima, svojoj životnoj i radnoj filozofiji.

Znam da je ponekad pročitao ono što ja ovde pišem, znam da se i nije baš slagao sa nečim što je ovde pročitao, znam da nam se mišljenja i principi nisu baš uvek poklapali (što samo po sebi i ne mora biti loše), ali čovek koji uspeva zaslužuje respekt. Puno uspeha na novom poslu !

Ni Extra, ni Max, ni Open

Bosanski BH Telekom startuje sa uvođenjem IPTV i triple-play servisa. Ugovor je potpisan sa slovenačkom firmom Smart Com d.o.o. koja će svoju platformu BeeSmart integrisati u mrežni sistem BH Telekoma. Novi brend će se promovisati kao „moja TV“ sa oko 60 TV kanala, 25 radio kanala i videotekom od oko 500 filmova. Mašala !

Ima jedna lagana narodnjačka pesma : "Moja si, moja, nikome te ne dam; Moja si, moja, hoću da te gledam; Hoću samo da, da te gledam; Makar samo da, da te gledam." Ne sećam se da li peva neki Bosanac, ali to je to. Priznaćete, ba, da lepo zvuči, a i odgovara : Daj dobru sliku i dobar sadržaj, a posle možemo da budemo i interaktivni.

Na početku beše odobrenje

RATEL je podelio 9 odobrenja za VoIP telefoniranje (u odlaznom smeru) i 3 odobrenja za međunarodno povezivanje. Broj odobrenja u principu nije limitiran.
Šta je omogućeno odobrenjima za VoIP može se videti iz ponude internet provajdera Eunet, koji je startovao sa promocijom svoje EunetPhone usluge. (Za ovu besplatnu reklamu duguju mi bar registraciju domena ;-) )

Telekom je na ovo L od liberalizacije odgovorio novom ponudom za korišćenje SMIN mreže sa 50% nižim tarifama, pa ko hoće neka kupuje internet napolju ili od novih lokalnih potencijalnih prodavaca. Ujedno su i povećani protoci postojećim ADSL korisnicima, tako da se došlo do respektabilnih 4Mbps u download smeru, a ko hoće da prati može da kupi internet po 50% nižoj ceni. Pre Nove godine, Telekom je startovao i sa PCC uslugom (prepaid calling card) kojom se omogućava obavljanje međunarodnih razgovora po osetno povoljnijoj tarifi.
Jedno je sigurno : Telekomu se neće nauditi, a ni ovakvo tržište neće dati neke rezultate kad je razvoj širokopojasnog pristupa u pitanju. Opšte koristi za društvo neće biti, ali koristi za neke pojedince hoće. Ima li smisla pitati šta je cilj ?

3G probio Kineski zid

U Kinu, kažu Leskovčani, više ne jedev kučiki, nego uvodiv 3G. Šalu na stranu, početkom januara startovao je 3G i u Kini. Licence za tri različite tehnologije tj. 3G standarda (kineski TD-SCDMA, evropski UMTS, američki CDMA-2000) su dobila tri velika lokalna operatora i biće interesantno kako će promovisati mobilni broadband među sadašnjih 650 miliona mobilnih pretplatnika. Očekuje se da u naredne dve godine broj 3G pretplatnika dostigne cifru od ukupno 15-ak miliona korisnika, a u tu svrhu potrošiće se oko 41 mlrd. $. Pored velikih vendora Motorola, Nokia-Siemens-Networks, Alcatel-Lucent i Ericsson za svoj deo kolača boriće se i lokalni velikani ZTE i Huawei.

Začuđujuće je da se tek sada ulazi u 3G tehnologiju, ali izgleda da se nikom ne čeka sazrevanje WiMAX i LTE tehnologija i pogodnost njihove široke komercijalne upotrebe. Sa druge strane, broadband mogućnosti i cena 3G opreme je sasvim zadovoljavajuća u ovom trenutku, bar dok se korisnici ne priviknu na korišćenje 3G/HSDPA. Još uvek korisnicima 3G nije baš neophodan, jer im za sada slanje SMS i stalna dostupnost za kontakt/razgovor sasvim zadovoljava trenutne potrebe.

Udarnički u naredne 2 godine

To što je bilo posta na mom blogu oko Nove godine i Božića ne znači da nije bilo nikakvih dešavanja na polju telekomunikacija.
Na inicijativu Ministarstva za telekomunikacije i ID održana je javna rasprava o nacrtu Akcionog plana za realizaciju Strategije razvoja telekomunikacija u Republici Srbiji u periodu od 2006. do 2010. godine. Sama činjenica da je o tom dokumentu svoje stavove mogla da izrazi šira stručna javnost je velika stvar i za svaku pohvalu. Ponuđena verzija (v21) za raspravu praktično i nije doživela neke značajne promene, osim što su rokovi učinjeni recimo realnijim, mada je bilo veoma interesantnih i korisnih predloga, sugestija i mišljenja. Po mom mišljenju ostalo se uglavnom „u rukavicama“. Bitne i suštinske stvari, iako pominjane u diskusijama i prilozima, ostavljene su po strani. Utisak i činjenica je da ima puno posla koji čeka i puno stvari koje treba uraditi i urediti. Ko, kako i realno do kada – živi bili, pa videli. Elem, pogledajte i pročitajte materijale sa sajta MTID (svaka čast za to odgovornima u MTID), a možda još bude reči o tome.
Lično, nisam učestvovao u debati, ali sam pažljivo pročitao poslate priloge i odslušao audio snimke sesija u Beogradu, Novom Sadu i Nišu. Zašto nisam, a bila je prilika ? Razlozi su baš lične prirode i vezani su za moj profesionalni status. Samo slobodan čovek može da misli i da ima stav, a ja se u tom periodu nisam osećao slobodnim. Pošto sam time izneverio i osnovno pravilo blogovanja da kažete ono što mislite, rešio sam da se samokaznim apstinencijom pisanja na blogu za izvesno vreme. Nadajući se i znajući da ima nekih kojima se svidelo moje blogovanje, rešio sam da se vratim „na mesto zločina“.