28 април 2010

Ethernetom do bazne stanice

Porast mobilnog data ili podatkovnog saobraćaja nagoni operatore da ozbiljno razmisle o efikasnom propuštanju tog saobraćaja kroz mrežu tj. o tzv. mobile backhaul-u. Do skoro je hibridni pristup bio na neki način neizostavan (TDM+IP/Ethernet), međutim sve više se čini da je taj korak možda bolje izbeći. Da li je u vašoj mobilnoj mreži toliki porast data saobraćaja da nemate vremena da čekate ili je data saobraćaj “pod kontrolom”? Koliki je priliv 3G korisnika? Slično je i sa tempom 3G pokrivanja. Mislim da će oni koji malo sačekaju (slučajno ili namerno) u celoj priči bolje proći.

Dakle, samo IP/Ethernet do bazne stanice! Nije više ni sinhronizacija takav problem, a transport možete obaviti kako vam volja - optikom, bakrom ili bežično. Radio (microwave) Ethernet sistemi sa “linijskim” protokom od 1Gbps već odavno su u ponudi svih eminentnih proizvođača radio opreme.

Domaći teren: (nemam podatke a voleo bih da znam) VIP još uvek nije ponudio 3G Internet za razliku od Telenora i MTS-a. S obzirom na relativno mali broj 3G posednika u Srbiji, ovaj zaostatak ne mora da bude “opasan”, ali zato preteklo vreme može biti presudan faktor da se u pravi čas uleti u pravu transportnu tehnologiju i izbegnu nepotrebni troškovi. Ne kažem da VIP to radi namerno, a ne kažem ni da će Telenor ili MTS da štete ako su krenuli u mešanje tehnologija (rekoh već da nemam pravu sliku i podatke o situaciji u njihovim mrežama), ali nije obavezno i izvesno da će ostvariti prednost i pokupiti napredne korisnike koji su i najbolji i najveći potrošači. Želim samo da istaknem da sačekati zrelost tehnologije i zrelost tržišta može značiti bolji i jeftiniji biznis, a to za operatore u ova vremena, u ovoj zemlji i u ovoj situaciji nije nimalo beznačajno. Pomenuh li onomad da Telenor u Crnoj Gori ide na all-IP mrežu?

27 април 2010

Šta znači ćutanje?

Primećujem da moje čitaoce i komentatore mnogo manje intrigira priča o prodaji Telekoma nego nek'dašnja priča o liberalizaciji i drugoj licenci.

Pitam se zašto?

Gde su moji stari i poznati komentatori?
Mogu vam reći da su svi skupovi, okrugli stolovi o prodaji Telekoma kojima sam do sada prisustvovao, uglavnom monolitni. Svi govornici i učesnici listom su protiv prodaje. Impresionira me ta potreba da se svi (intelektualci) slažu i uverenost u nešto o čemu, uzgred, pojma nemaju, a nemaju ni neophodne informacije da bi mogli da rasuđuju i presuđuju. Državni interes je "ne prodati", a najveći "neprijatelj" državnog interesa je, zamislite, Vlada RS!? I to je Srbija. Svi bi da idu napred, samo mi hoćemo da se vratimo 50 godina unazad... U čemu je smisao?

DSL eliksir

Šta mislite o brzini 100Mbps po dvema paricama na rastojanju od 1km? A 300 Mbps na distanci od 400m, takođe po 2 bakarne parice. Nisu ni na zapadu toliko bogati da “bacaju” bakar, naročito tamo gde su ga obilato položili. DSL tehnologija se ne da i neće olako oreol prepustiti FTTH širokopojasnom pristupu.

Alcatel-Lucent je u svojim Bell laboratorijama demonstrirao pomenute brzine i tzv “DSL Phantom Mode” tehniku prenosa. Ovom “fantomskom” tehnikom eliminiše se uticaj preslušavanja između parica po kojima se obavlja prenos. Inovativnost nema ograničenja i otvaraju se nove perspektive i kombinacije u NGN pristupnoj mreži. Čak je i Ericsson najavio dostizanje brzine prenosa od 500Mbps u VDSL2 tehnologiji, upredanjem 6 parica.

Da ne pomislite da sam sad ja tamo neki dekadentni zagovornik bakra umesto optike u pristupnoj mreži, samo polako. Od ideje i laboratorije do realizacije i garavih obraza ima skoro svetlosna godina. Plus kamara para. Napraviti CPE opremu za ove brze tehnologije i učiniti je pristupačnom nije nimalo lako. Naročito ovo Ericssonovo rešenje sa 6 parica. Koja i kakva elektronika to može da nosi – baš me živo zanima. Ko se malo bavio elektronikom znaće na šta mislim. Drugo, ne znam gde će pre Ericsson - da l’ u LTE il’ u žični broadband? Ipak, priča može da postane ozbiljna, jer su se mnogi veliki operatori opredelili za FTTN tehnologiju kojoj do korisnika “fali” malo bakarnih vodova. A veliki proizvođači misle na svoje velike i lojalne klijente i kupce opreme.

Svi su se nešto zaleteli u priču 100Mega, pa 100Mega! A tih 100Mbps dostići masovno i uobičajeno – potrajaće, bojim se, ohoho vremena. Iako FTTH i DOCSIS 3.0 tehnologije danas dovode na vrata i ove brzine, ostaje pitanje čime napuniti i šta ponuditi u tih 100 Mbps. Ponuda usluga je još uvek mnogo manje zahtevna u pogledu neophodnog protoka odn. brzine. Dakle, džaba vam da idete sa “golom” brzinom u osvajanje korisnika. Ali zašto sam vam, dragi čitaoci, ovo gore ispričao? Čisto da razmislite kakva nas tehnološka budućnost čeka. A i kao mali intermezzo od priča o prodaji Telekoma.

19 април 2010

Dve Srbije oko Telekoma

Očigledno je da će prodaja Telekoma biti u narednom periodu tema svih tema. Evo u “Politici” dijaloga Boška Mijatovića i prof. Cvjetičanina. Boška sam voleo da čitam još od mojih studentskih dana u novosadskom magazinu “Stav”. Na neki način se pridružio mom prezimenjaku Stojanu.

Da malo prepričam i svoje utiske sa prošlonedeljne konferencije za štampu potpisnika čuvenog pisma sa 11 pitanja, održane u Media Centru. Bio sam lično prisutan, kao pažljivi slušalac.

Aleksandra Smiljanić, lider grupe potpisnika, navela je da je zagarantovani prihod telekoma jedan od razloga protiv prodaje, izrazila bojazan od otpuštanja u celoj srpskoj tlk industriji i ponovila fakta iz njenih ranijih nastupa.

Ekonomista Mlađen Kovačević je protiv prodaje i ističe da su razlozi za prodaju najverovatnije diktat MMF-a za rekonstrukciju preduzeća i ogromne obaveze države po osnovu dospeća spoljnjeg duga (pitam se samo šta ćemo s tim dugovima?). Kaže da će stranci investirati samo tamo gde ima profita (da li je moguće!!?), da se ono najbolje prodaje samo ako ćete pametno uložiti dobijene novce, ponovio svoju staru tezu da je državni monopol bolji od privatnog (drugom prilikom o tome da ja ne mislim da je tako), ali u jednom od odgovora na pitanje novinara imao je i zamerku na sadašnje upravljanje Telekomom.

Dekan ETF-a i moj nekadašnji profesor iz predmeta Digitalna elektronika, prof. Popović misli da će prodaja Telekoma značiti dalje urušavanje domaće telekom-industrije i izvoza, zalaže se za domaću proizvodnju, ističe problem sigurnosti mreža državnih organa, Vojske i MUP-a, ali i problem partijskog upravljanja preduzećima. Zalaže se da menadžment i UO preduzeča vode stručnjaci. Kaže da nema garancija da će strani vlasnik popraviti usluge i održati cene.
Prof. Popov, urednik lista Republika, u prodaji Telekoma vidi nastavak destruktivne politike koja gasi proizvodnju, onemogućava industrijalizaciju Srbije i šalje radnike na ulicu.

Glodur Balkan magazina, gosp. Kačarević podseća ne neobičnu i naglu promenu stavova ljudi koji su danas za prodaju. To izaziva sumnju, kao i tajni, nejasni i neobelodanjeni razlozi prodaje. Iznenađen je da posle pisma niko nema potrebu da odgovori i objasni (ovo podržavam, jer dijaloga mora da bude, a i osnovni je red da se odgovori na pismo – kako god! Ignorisanje nije intelektualni nivo).

Diskusija:
Podršku skupu dala je i sindikalna elita Telekoma. Predsednik JSTS je rekao da su svi zaposleni protiv prodaje Telekoma (otkud zna da su baš svi?). Predsednik STS objasnio je da je TT kanalizacija (po meni, ključno pitanje kod prodaje) prodata još 1997. OTE-u i “italijanima” i da nije sporno da li se prodaje ili ne. Dodao je da mreža i TT kanalizacija Telekoma vrede sigurno bar 5 mlrd €, obrazložio da smo za Telekom Srpske dali više jer je iz bratske republike, pitao se šta će poštari kad je 20-30% prihoda Pošte bilo od zakupa koji je plaćao Telekom. (da li da se pitam: znači sve ovo nije moralo?) Kaže da Telekom Srpske ima čak bolji operativni prihod od majke-firme, a da je DT loš gazda i da im se npr. u Hrvatskoj vreme otklanjanja smetnji povećalo 4 puta. I podaci o broju otpuštenih tamo gde je došao DT su bili impozantni.
Prof. Miletić je istakao da će se prodajom Telekoma obogaljiti intelektualni kapital Srbije, da je Telekom rudnik znanja i rekao doslovce da tih „800 miliona nije dosta ni za pivo“. (svaka čast za pivopije!)
Prof. Bora Lazić pita gde je stav UO telekoma i stav Gen-direktora Telekoma? Kaže da B.R. nije obavezan da u ovom slučaju sluša Vladu Srbije i da treba da kaže svoj stav. (možda je ovde odgovor koji Bora traži).

I za kraj, dve rečenice koje su na mene ostavile najveći utisak: stav novinara Politike Stojiljkovića da pitanje prodaje Telekoma zahteva prave podatke i ozbiljnu analizu (podržavam! – sve ostalo je koječije proizvoljno tumačenje) i jedna rečenica, na ovakvim skupovima neizbežnog Tike Ž.: „Najgore od svega u ovoj zemlji je kratko pamćenje srpskog naroda.“ (ja samo da dodam - neverovatno je koliko je kratko).

13 април 2010

Telekom u lavini interesa

Deutche Telekom je nesumnjivo, a i strateški gledano, glavni favorit za kupovinu Telekoma Srbija. Strateški, DT je pozicioniran preko svog kapitala u gotovo svim susednim nam državama. Po čaršiji se čak čuju priče da je stvar već gotova, samo se čeka verifikacija kroz neku oblandu. Nama je uvek jasno da je sve jasno. I dogovoreno unapred.

Srbija je uvek bila u strateškoj zoni Nemačke. Uvek se ovde prodavala nemačka tehnika i dobro se kotirala. Švaba napravio! I bez obzira na globalne sfere uticaja i teoriju “zna se šta je čije”, da se malo pozabavimo sa još nečijim (mogućim) interesima.

Austrijanci (Telekom Austria, Mobilkom) su dva puta gubili bitku za srpsko telekomunikaciono tržište. Jednom od Telenora (Mobtel 063), a drugi put u Srpskoj kada ih je “patosirao” Telekom Srbija. Fakat je da se Austrijanci merače i na BH Telekom, a u ponudi će uskori biti i kosovski PTK. U Srbiji je VIP već skockao mobilnu mrežu, ali još se “krvari” zbog ogromnih para datih za licencu. U Hrvatskoj im je priča vrlo solidna. Ko će reći da Mobilkomu neće pasti na pamet da u Srbiji dobije i fiksnu licencu i pobegne Telenoru korakom od 3 milja (pretplatnika). Dobili bi i ono što im je onomad u Srpskoj uteklo, pa ne moraju da se tepaju za drugog bosanskog operatora. A tek mobilna mreža pod Lovćenom: tu Srbija, tu Hrvatska, nekako se Crna Gora sama namestila. Austrijanci bi mogli dobar posao da naprave kad bi im se posrećio Telekom Srbija, zar ne?

Turski Telekom sa arapskim kapitalom već pikira PTK na Kosovu, jer su se odomačili u susednoj Albaniji kao incumbent. Sa kupovinom Telekoma Srbija i BH Telekoma, ni Sulejman Veličanstveni im ne bi bio ravan. Svi bi mogli da govore o nekakvoj telekomunikacionoj zelenoj transverzali, a šeici, ako im je milozvučno, ne pitaju šta košta. Njima nafta kaplje pa kaplje. Šta ako se stvarno reše da ulete Nemcima u zonu telekomunikacionog kretanja?

Poslovni interesi postoje, pitanje je samo šta je sa onim globalnim podelama. O tome sigurno bolje znaju Z.P. Piroćanac i Stratfor. Kapital ima svoja pravila, pisana i nepisana. Ono što je za nas pomalo zastrašujuće je to što su opet nekako svi “oni” opet tu oko nas. Ne znam da li su moguća iznenađenja, ali neke kombinacije nisu čak ni za kamaru dolara ili evra.

DT je, možda je manje poznato, bacio i “laserski zrak” na bugarskog incumbenta Vivacom, koga njegovi američki vlasnici (AIG) izgleda žele da “utope”. Da li će Nemci moći baš sve da pokupuju, a usput i ponešto morati da prodaju zbog antimonopolskih regulativa i hoće li moći da uklope strategiju i taktiku svuda gde su se nameračili? Nije vreme da se neko baš “frlja” sa parama danas, a naročito ne racionalni Nemci. Zato je pitanje koliko će baš biti izdašni u ponudama, a da ne traže i ponešto “ekskluzivno” na datom tržištu. ‘Spram snaše i miraz! Zato prizovimo pamet u pravilnoj proceni srpskog državnog interesa. Nije glavno pitanje: Da li prodati ili ne prodati Telekom? Hajde da se igramo: Kakvu biste Srbiju želeli posle prodaje Telekoma?
Nešto mi pade na pamet ruski zvaničnik koji je onomad došao i rekao: Nismo mi vama tražili da nam na silu prodate NIS. Ne znam zašto, ali ne sviđa mi se ova nova podela na dve Srbije – jednu za, a drugu protiv.

Čitajući svakodnevno pitanja uvaženih profesora, pitam se kakvi bi odgovori bili da im se predsednik izvini i kaže da nema prodaje Telekoma. Npr. odgovor na najprofesorskije od svih pitanja, pod rednim brojem 3: “Kakav razlog ima Vlada Srbije da se ponaša drugačije od kapitalističkih zemalja sa najboljim telekomunikacionim sistemima?“ Bez državnog Telekoma, odoše nam svršeni studenti telekomunikacija listom u inostranstvo (pitanje br.10)! Profesori, sami sebi upišite ocenu! Ispit kod Vas je trebalo da polaže RATEL, a prvo pitanje da bude vezano za podsticanje konkurencije. Bez toga nema razvoja telekomunikacija u Srbiji! Misli li neko da sam u pravu?

Mnogo loma oko Telekoma

Pročitah danas da gospodin direktor IZIT-a kaže da je suludo prodavati Telekom, ali bi zato spas za Srbiju bila da evro vredi bar 150 dinara, pa da procveta izvoz (koji?), kolabira uvoznički lobi, a građani... Apsurdno mi je da sam ovaj članak pronašao sa pozitivnom konotacijom na sajtu jednog od sindikata Telekoma. Valjda su u svojoj muci prevideli ovo prizivanje sunovrata dinara a time i obezvređivanje (i svojih) zarada. Ima li smisla polemisati onda sa pomenutim gospodinom? Ali da ne bih ćutao, a nije srpski ćutati pogotovo ovde i o ovakavoj temi, ipak sam (malo nevoljno, priznajem) odlučio da aktiviram svoj tekst od pre 10-ak dana, koji nisam imao srca da odmah objavim iz poštovanja prema bivšoj ministarki. Ne bih voleo da se ova debata shvati pogrešno, a posebno da je Aleksandra ne shvati kao zlonamernu (napominjem da Aleksandru lično ne poznajem). Priznajem, opet možda na iznenađenje mnogih, da je celu stvar malo poguralo sada već čuveno pismo profesora BG Univerziteta sa 11 pitanja predsedniku Srbije a propos prodaje Telekoma. Njemu valjda zato što je nekad bio savezni ministar telekomunikacija, inače mislim da je adresa pogrešna (bez obzira na sve).

Znam da će mnogi reći ili pomisliti da sam pretenciozan u odnosu na potpisnike otvorenog pisma. Oni su ipak profesori Univerziteta. Ipak, niko nema monopol na izražavanje mišljenja, a nije red da stalno jedni isti ljudi pričaju i iznose stavove. Stoga ajde da pitam(o) npr.:
Da li će neprodavanje Telekoma sigurno doprineti razvoju srpskih telekomunikacija?
Da li će prodaja Telekoma pomoći razvoju srpske privrede i možda sprečiti finansijski kolaps države?
Da li su svi baš sigurni da će Telekom za nekoliko godina vredeti više i šta ako ne bude tako?
Da li je bolje odmah na gomilu šesto- ili sedmogodišnju dobit Telekoma ili čekati «izvesnih», sada rekordnih 150 miliona evra dobiti svake naredne godine?
Da li se i sa kojim argumentima ima apsolutno poverenje u vođenje poslovanja Telekoma i sigurnu profitabilnost u narednim godinama?

Ali i da pitamo: Kako će se prilikom prodaje rešiti pitanje korišćenja telekomunikacione infrastrukture sa gledišta državnih interesa?
Da li se ovom prodajom defacto priznaje da je ulaganje u Telekom Srpske i Mtel CG bio više politički nego poslovni interes i koliki uticaj oni imaju na sadašnje finansijsko stanje i stabilnost Telekoma?
Kako obezbediti model prodaje koji neće obezvrediti akcije građana i zaposlenih i koji će maksimizirati prodajnu cenu?

«Не видим разлог да се Телеком прода.» ,rekla je uvažena Aleksandra Smiljanić u svom autorskom tekstu u Balkan magazinu. «Једини разлог који се може чути у медијима јесте да власт послује са њим нестручно и недомаћински. Оно што је нарочито апсурдно је да и сами политичари на власти то јавно говоре, тврдећи на тај начин за себе да су неспособни."
Priznajem, Aleksandra, da se slažem sa političarima.

Prodajom Telekoma strancima, objašnjava Aleksandra, Srbija će izgubiti uticaj na razvoj svoje telekomunikacione infrastrukture.

«Неко ће рећи да ће имати утицај кроз регулативу али регулатива је, нарочито код нас, “немоћна” пред глобалним операторима који ће поседовати српску телекомуникациону инфраструктуру. «

Ovde je ključ. Otkud taj fatalizam da je regulativa kod nas nemoćna pred privrednim moćnicima? Zašto je to tako i da li mora da bude tako? Da li telekomunikacije nemaju i ne mogu da imaju svoju «Vericu Barać»?

Dalje u svom tekstu Aleksandra kaže: «...држава ће изгубити сваки утицај на политику цена. Док је Телеком у поседу државе она може да одреди цене услуга тако да буду приступачне грађанима.» Prvo, nema šanse da država izgubi uticaj na politiku cena, jer će novi gazda Telekoma takože biti operator sa ZTS, što znači da neće moći da podiže cene kako on bude hteo. A drugo, nećemo valjda da preko telekomunikacionih usluga vodimo socijalnu politiku?

Slažem se sa Aleksandrom oko pitanja povećanja telefonske pretplate baš u ovom trenutku. Obrazloženje bi bilo da nova pretplata utiče na prihod, a kupca itekako interesuje na koliki garantovani priliv može da računa, pa će u skladu s tim napraviti i ponudu.

«На мене, као министра, био је вршен притисак да допустим повећање цене претплате више пута, јер Телеком наводно губи више на одржавање телефонских линија него што добије од претплате. Ми смо направили груби прорачун трошкова и нисмо имали утисак да је то тачно. Били смо отворени и за Телекомову анализу трошкова која би образложила ову високу цену, али такву анализу нисмо добили.»

Opravdano se Aleksandra pita zašto nisu dobili analizu. Suština pitanja je, dakle, u tome da li se o svemu zna prava istina i da li se sve meri pravim aršinima. Eto npr. jednog razloga zbog čega bi možda poželeli privatan i efikasniji Telekom. Slično je sa pričom oko pravljenja gubitaka u fiksnoj i profitabilnosti mobilne telefonije. Ja recimo nisam siguran u tu matematiku, a ako je zaista tako, nekako mi fiksna nije baš za «drugu ligu», znači verovatno gi imaju neki problemi.

Aleksandra vidi problem i u tome što će novi vlasnik Telekoma će svoje velike profite nositi «svojoj kući» i koristiti za razvoj svog faderlenda. Kamo lepe sreće da bude tako, jer će i Srbija od tih prihoda i profita imati itekako koristi (PDV, dobra usluga). Nema dobre zarade i profita bez istih takvih usluga! Neće valjda novi gazda Telekoma biti sam i jedini na tržištu, radiće valjda i ovi drugi nešto? A ako se bude ponašao komotno, a regulativa samo malo bude radila svoj posao, odoše korisnici kod drugog!

Ono za šta se treba boriti i za šta apelovati je veće oslobađanje telekomunikacionog tržišta Srbije, za jasna pravila oko korišćenja infrastrukture (zna li neko uopšte šta će s njom biti?), za dobar/najbolji socijalni program za eventualni višak zaposlenih (namerno ne prejudiciram višak!).

No, kaže Aleksandra i slažem se s njom, nije profit jedini razlog kupovine nekog operatora. «... телекомуникациони оператори могу да форсирају привреду својих матичних земаља, и сигурно ће при куповини опреме и софтвера давати приоритет фирмама својих матичних земаља.» Slažem se potpuno! Čija ono firma beše Intracom?
«Уместо да се Телеком као велики купац искористи за подстицај домаћих фирми чије би производе куповао, Телеком се продаје и овакав механизам развоја домаће привреде се губи неповратно. С обзиром на то да се Телеком бави углавном услужном делатношћу, продајом Телекома не могу да се очекују даље инвестиције у производњу и нова радна места у Србији. Напротив извесно је смањење радних места како у Телекому, тако и у домаћим фирмама које производе за Телеком. «

Eh, Telekom ne bi trebalo da se koristi za "veštačko" održavanje proizvodnje u domaćim kompanijama, iz prostog razloga što ta proizvodnja ima svoje granice i svoj kraj (ne postoji konstantna i dugoroćna potreba za opremom iste vrste). Zbog velike dinamičnosti u oblasti telekomunikacija i stalnog i brzog razvoja tel-usluga, nije verovatno da su domaće firme spremne i sposobne za brzo osvajanje novih proizvoda tj. nove opreme i servisa, a osim toga zbog male količine proizvoda domaći Iritel npr. nikad neće moći da konkuriše sa cenom ni ALU, ni Eriksonu, ni Simensu, a kamo li kineskim vendorima. Domaći proizvođači telco-opreme kompanije svoju budućnost i sreću moraju tražiti u partnerstvu sa velikim proizvođačima, jer su i veći i poznatiji pribegavali ortakluku. To je cena globalizacije i neumoljivosti otvorenog tržišta. Domaći proizvođaći zaista imaju potencijal i dobar kadar i bilo bi malo neodgovorno da sami dozvole da propadnu na tržištu, samo zato što je Telekom promenio gazdu. Verujem da će domaća telkom-industrija dokazati svoju inovativnost i fleksibilnost.

Prodaja Telekoma ne bi trebalo da donese neizostavno smanjenje broja radnih mesta, a rešenje je u potpunom otvaranju tržišta telekomunikacija i omogućavanju formiranja malih lokalnih telekomunikacionih kompanija koje će npr. «u svom susedstvu» pružati usluge građanima. Postoji i vrlo realna mogućnost outsourcing-a pojedinih delatnosti i tu isto sadašnji zaposleni mogu videti šansu.

Aleksandra završava svoj tekst sa: «Све у свему мени је продаја Телекома несхватљив потез. Овим потезом губи се важна полуга власти којом може да се подстакне привреда и створе нова радна места, полуга којом може да се утиче на цене телекомуникационих услуга тако да буду прихватљиве за наше грађанство, и полуга која доноси профит који би се могао искористити за побољшање квалитета живота у Србији.»

Telekom ne treba koristiti kao polugu vlasti i tu je suština mog neslaganja sa Aleksandrinim stavom. Neshvatljiv potez će biti ukoliko vlast novac dobijen od prodaje Telekoma uloži, kao i do sada, u potrošnju, u kupovinu još koje godine vladavine radi vladavine i u sitna i kratkoročna populistička zadovoljstva. Ako su već rešili da prodaju Telekom, bar da se ogromne pare od toga konačno u ovoj zemlji na nešto pametno potroše, da od toga vajdu vide i buduće generacije. Time će i neki ciljevi koje je Aleksandra istakla u citiranoj rečenici biti ostvareni. I na kraju, ima li nekoga u ovoj zemlji ko ne zna i nije mu jasno zašto se prodaje Telekom, pa se svi bave time kao da je to pitanje svih pitanja?
A da li ga treba prodati? Video sam razne ankete i mogu vam reći da sam ja u manjini.

P.S. : Kad je onomad Aleksandra postavljena za ministra telekomunikacija u Srbiji, bio sam oduševljen činjenicom da je konačno neko od struke, pred čijom naučnom karijerom bi svi inženjeri trebalo da stanu mirno, došao na mesto gde nešto (valjda) može da uradi. Iste noći proglašenja te vlade, poslao sam joj na njen fakultetski mail čestitku i pismo podrške. Na moje zadovoljstvo i iznenađenje, Aleksandra mi je odgovorila i zahvalila se ljubazno i učtivo. Time je još više stekla moje poštovanje. Ja znam da i ona, kao i ja, želi dobro svojoj zemlji.

Podsetite se malo mojih pisanija na ovom blogu za vremena njenog ministrovanja. Bio sam veoma razočaran da neko nesporno vredan i učen, ali verovatno politički naivan, okonča za kratko vreme svoju karijeru «vladara». Nekako sam i sam tako prošao, pa su nam rukovodeće sudbine slične. Moja odluka da se na ovom blogu sporim sa Aleksandrom, možda će nekome zvučati čudno, potiče upravo iz poštovanja njene ličnosti i stručnosti. A ja volim da igram sa jakim igračima, sa ličnostima od integriteta i struke. Osećam i verujem da Aleksandra zna da «odigra» polemiku i suočenje argumenata. Verujem i da je onomad mogla više i bolje, da je imala više iskustva i sreće. Biće prilike, imamo još mnogo da radimo za Srbiju. Ovo je naša domovina. Rezervnu, kao mnogi drugi pored nas, nemamo! Zato: ne brani se Srbija odbranom (od prodaje) Telekoma, već se Srbija brani razvojem srpskih telekomunikacija! Napisao sam ranije u nekom od svojih postova, nije Telekom, kakav god i čiji god bio, dovoljno moćan i sposoban da obezbedi i osigura razvoj srpskih telekomunikacija!

Ako Aleksandra ovo pročita, voleo bih se javi. Ako ne, biće mi žao što je ipak samo jedan S.M.. Nema ovde loše namere, ali da vidimo koliko nas spremnih ima.


P.P.S.: Ko je izdržao dovde, svaka mu čast! Sve će to ionako, dragi moji, prekriti snegovi, ruzmarin i šuše! Živi zdravi bili!