31 август 2012

Srpska u klubu 100G


Telekom Srpske je nedavno implementirao 100Gbps optičku transportnu OTN/DWDM platformu proizvođača Alcatel-Lucent. Uređaj 1830 PSS koristi tzv. koherentnu optičku tehnologiju i omogućava protok 10G, 40G i 100G kanala po istom paru vlakana na velikim rastojanjima (ukupno i istovremeno 80 različitih „lambdi“ po jednom paru vlakana). Pogodan je za primenu u velikim data centrima, za cloud servise i za prenos intenzivnih video aplikacija i stream-ova.

Tako se Republika Srpska pridružila zemljama kao što su Argentina, Kanada, Meksiko i Velika Britanija, gde je Alcatel-Lucent do sada prodao pomenutu opremu. U ovim zemljama kupci su kablovski operatori koji imaju bar po oko milion korisnika, što prema ovoj investiciji sigurno namerava dostići i Telekom Srpske.
Ja sam nekako mislio da je Srpska ipak geografski mala država da bi “pucala” na 100G kapacitete, ali poznato je da sam ja vrlo štedljiv u proceni kapaciteta. Ovo je verovatno ulaganje u budućnost, a možda je i trend data saobraćaja u Srpskoj obećavajući. Sve u svemu, napredno rešenje za ovaj trenutak! Svako bi poželeo da ima većinskog vlasnika kao što ga ima Telekom Srpske.

LTE nije dovoljan


Kad se već intenzivno govori o LTE tehnologiji, mora se reći da njena sama primena nije i neće biti dovoljna za zadovoljenje potreba korisnika i osiguranje dobrog iskustva mobilnog broadbanda ukoliko se ispune prognoze o 20-ostrukom povećanju mobilnog brodband saobraćaja u periodu 2011-2017.  

Prema najnovijem istraživanju Rethink Technology Research i Amdocs, preko 80% mobilnih operatora smatra da će za obezbeđenje neophodnih mobilnih broadband kapaciteta, osim upgrade-a radio interfejsa i povećanja broja baznih stanica, biti neophodno implementirati i male ćelije (piko, femto). Femto ćelije se instaliraju u kući ili kancelariji i za vezu sa Internetom korisnte fiksnu broadband vezu, dok piko (neki kažu i metro) ćelije imaju veći domet (par stotinak metara) i primenjuju se u šoping molovima, autobuskim i železničkim stanicama, aerodromima, stadionima, sajmovima i uopšte na mestima velikih okupljanja ljudi. 

88% ispitanih operatora veruje da će, osim malih ćelija, u ponudi imati i Wi-Fi uslugu da bi izbegli zagušenje mreže usled navale smartfon broadband korisnika. Neki čak smatraju da će Wi-Fi biti ugrađen u gotovo polovinu njihovih baznih stanica do 2017. godine (za tzv. Wi-Fi offload). 

Eto, operatori se moraju boriti za kvalitet mreže i konekcije, jer korisnici to očekuju. Ko održi kvalitet, imaće korisnike i opstaće na surovom konkurentnom tržištu. Ali to je sudbina i problem operatora. Ono što ja želim ovde da podvučem je neophodnost promene načina planiranja mobilne mreže i načina razmišljanja u planiranju mreže. 

U tom smislu (promena, jel’), sve su češće integracije know-how (znanje, veštine i iskustvo) između operatora i proizvođača opreme, a najsvežiji primer za koji sam čuo je Telefonica UK (O2) i Huawei. Ugovorili su u 5 narednih godina zajednički dizajn i izgradnju mobilne LTE core mreže (EPC- Evolved Packet Core). Planiranje kod operatora postaje izgleda ad-hoc posao. Kad se sve završi, planeri više ne trebaju. Kao izgradnja mosta ili autoputa. Pa se sad zezajte da su nam Mrka i Velja sudbina, ali tako je!

Nema masovnosti bez isplativosti


Tehnički direktor (CTO) španskog ogranka Orange-a je izjavio da neće biti masovne primene LTE dok se radikalno ne promeni ekonomija imlementacije i eksploatacije LTE (izvor: magazin Mobile Europe). Ja se potpuno slažem sa tim.

LTE nije tako povoljna i jeftina za primenu, iako je 100% spektralno efikasnija i ima 30% niže ukupne troškove (TCO) od 3G tehnologije. Prihodi od mobilnog broadbanda padaju brže nego troškovi i veliki problem je kako monetizovati ulaganja u LTE.

Rešenje ovog problema treba tražiti u zajedničkoj arhitekturi i deljenju RAN i backhaul mreže između dva ili više operatora. Pomenuti CTO procenjuje da deljenje mrežne infrastrukture u razmeri 50-50 može uštedeti 25% ukupnih troškova LTE mreže. Izgleda da profita više neće biti bez ozbiljne štednje i smanjenja svakojakih troškova.

Možda se ponavljam, ali slična je situacija i sa FTTH/FTTB tehnologijom. Podela rizika i troškova infrastrukture omogućila bi brže dolaženje moderne tehnologije do korisnika. Paralelne i višestruke mreže su u principu bacanje para, usled dejstva konkurencije i generalno niskog stepena iskorišćenja kapaciteta. Jednostavnost mreže i optimizacija iskorišćenja – to bi trebalo da bude strateško opredeljenje operatora.

Početak kraja GSM mreže


Američki operator AT&T sprema se da ukine svoju 2G (GSM) mrežu početkom 2017. godine. Spektar koji sada koristi 2G mreža na 850 MHz i 1900 MHz  i koji bi se oslobodio, iskoristiće za mobilne broadband servise u 3G i 4G mreži.

Polovinom ove godine, tek 12% AT&T-ovih postpaid korisnika koristi 2G telefone, a čak 61% postpaid korisnika ima smartfon aparat. Godinu dana ranije, bilo je 49,9% vlasnika smartfonova. U AT&T-u veruju da tranzicija sa 2G neće imati negativne finansijske uticaje i da će izgubiti korisnike, jer imaju priliku da u narednih nekoliko godina budu proaktivni u procesu prelaska korisnika na 3G i 4G aparate. Mislim da ovo nije prvo ukidanje GSM telefonije, čini mi se da su u Japanu (NTT Docomo) to već napravili. Po mnogim procenama analitičara, 2G mreži predviđaju masovno gašenje negde oko 2020. godine.

Kada znate šta hoćete i čime raspolažete, sve je nekako lakše, pa i ovakve, na prvi pogled, drastične odluke i promene. Znaju li, recimo, domaći mobilni operatori strukturu svojih korisnika i njihov "vozni park"?