26 јул 2010

PRO(daja) et contra (A.S. 5)

...nastavak V i epilog prethodnih postova

Ako je suština u zalaganju da se zaštiti (tj. ne proda) infrastruktura, onda je strategija nastupa, po mom utisku, potpuno pogrešna i na osnovu nje se u startu gubi veliki broj saveznika.
Ne postoji niko ozbiljan ko se bavi telekomunikacijama (mada ni nije obavezno da se bavi) ko smatra da celokupnu telekomunikacionu infrastrukturu treba prodati i/ili poveriti na upravljanje nekoj inostranoj kompaniji. To svakako, verujem i sam, ne bi bilo najbolje za razvoj srpskih telekomunikacija. Ali prodavala je srpska vlast monopole i produžavala njihove trajanje i duvandžijama i naftadžijama – pa se malo ko uzbuđivao (znači, bilo je i ranije zlatnih koka i srebrnine – manimo se više tih besmislenih poređenja). Lično sam na ovom blogu nekoliko puta „otvarao“ temu infrastrukture (TTK), čak sam to pominjao i u svojoj diskusiji oko srpske strategije razvoja broadbanda. Pominjao sam engleska iskustva namerno u više navrata. Ali ovde dok nekome ne staviš prst u oko, briga ga šta ko misli i o čemu govori! Pričalo se o katastru telekomunikacione kanalizacije i baš se pitam dokle se došlo (RATEL). Sad kad se polako „car primiče duvaru“ i para i državnoj kasi manjka za štošta, ja ne bih da pominjem nikakvo porodično blago, već da se tužno prisetim da se kod nas mnoge stvari ne rade na vreme i ne razmišlja mnogo unapred, već vlast - od izbora do izbora, a narod - od danas do sutra. Varate se ako mislite da je Telekom zlatna koka ove vlasti, njena zlatna koka je srpsko biračko telo!

Nadajmo se da će se naći neki način (ako uopšte postoji) da se bar deo infrastrukture učini opštim dobrom, radi bržeg i efikasnijeg razvoja srpskih telekomunikacija.

Bilo je predloga i oko profesionalizacije menadžmenta kompanije (biranje na konkursu itd.) kao bolje opcije od prodaje većinskog državnog dela. To je svakako dobra ideja, ali da li realno postoji politička volja i odlučnost da se ukine partijska podela direktorskih mesta u državnim preduzećima, ne samo kad je Telekom u pitanju?

Zalaganje za privatizaciju ili dokapitalizaciju bilo koje kompanije koja je partijski plen po okončanju izbora nije štetno i nije protiv interesa građana ove zemlje. Pri tome podrazumevam da se gleda kome se prodaje, kako i pod kojim uslovima, jer su neka dosadašnja iskustva zaista skandalozna.

Izjašnjavati se za i protiv prodaje nekog preduzeća bez pravih i potpunih informacija o njegovom poslovanju, strukturi prihoda, efikasnosti ulaganja, organizacionim prilikama itd. za ozbiljne ljude i intelektualce je neprimereno i neodgovorno. Berza je jedan od realnih pokazatelja poslovanja i atraktivnosti neke kompanije, ali državni operator (kao ni drugi srpski operatori) nije na berzi. Zato valjda i mnogi koji su protiv prodaje TS iz ovih ili onih razloga imaju i svoje ALI na tu prodaju.
Da li neko smatra da će smanjiti ili ugroziti šanse za pobedu Barselone ako priča ili piše o tome da su njene zvezde u slaboj formi, lošim odnosima ili su pili pivo posle večere? Sve se dokazuje i pokazuje na terenu, a Barselona je Barselona, jeli tako? E pa, isto važi i za kompanije i nije Ljuba Živkov ugrozio prodaju Telekoma zato što je napisao da mu telefon ne radi 15-20 dana (izvor Blic Novac 10.07.2010.). U današnje informatičko i globalističko doba ništa se ne može sakriti, a ako se i može podvaliti, setite se primera našeg NIS-a i novih gazda iz Rusije.

Treba se baviti činjenicama umesto špekulacijama i pretpostavkama! Ako neko više voli da se bavi pretpostavkama i očekivanjima, za njega (ili nju) imam samo jedno pitanje: Šta ako u godinama koje slede Telekom ne bude imao sadašnju dobit (i sadašnju vrednost) i počne da posluje lošije zbog konkurencije, ekonomske krize, nestabilnog kursa i još koječega? Ko onda preuzima odgovornost za možda propuštenu (finansijsku) priliku i na čija leđa se taj rizik prenosi? Dakle, jasno je svima, mislim, da je situacija ozbiljna i da je treba dobro izanalizirati, a ne lupati u talambase „Ua, Nemci! Ua, Turci! Ua, ekonomisti-liberali!“

Jedno je sigurno – TS u većinskom vlasništvu države ili ne – nastaviće da radi više ili manje uspešno. Priče o tome da će država imati štetu i manje „zarađivati“ ako vlasnici budu stranci – potpuno su proizvoljne i sasvim sam siguran netačne. Plašiti javnost takvim proizvoljnostima je neodgovorno i neozbiljno. Pratite i dalje ovaj blog, potrudiću se da napišem i o nekim činjenicama vezanim za gazdovanje „omraženog“ Dojče Telekoma.

Prodati umesto prodaje... (A.S. 4)

...nastavak IV prethodnih postova

U duhu dobrog pisanja (ne samo kritikovati, već dati i svoj kontra-predlog), u radu je predložena i alternativa i dalji put. Da iskoristimo priliku za sučeljavanje mišljenja (citati plavo):

„Успешна стратегија развоја телекомуникационе инфраструктуре би била врло једноставна. Телеком не треба продавати, али телекомуникационо тржиште треба либерализовати. Треба дати концесију за ЕПС-ову мрежу оптичких каблова..... Фирма која би купила овакву концесију би била мотивисана да изгради приступну мрежу до корисника која захтева највећа улагања.“

Liberalizovati svakako, ali da li je bilo rano ili nemoguće u doba ministrovanja?
Drugo, zašto davati koncesiju na EPS-ovu mrežu (ne samo optike nego i SDH mreže, koliko znam)? Zar nemamo sposobne ljude koji mogu „u ime naroda“ da vode takvu firmu? Zar se ne može napraviti preduzeće „a la Emisiona tehnika“? Zar se u EPS-u ne može napraviti ćerka-firma koja bi to radila? Da li neko ovde zna šta i od kada npr. radi ELES tj. Elektroprivreda Slovenije?
Sledeće, nema nikakve šanse da firma koja kupi tu koncesiju ima motivaciju da gradi pristupnu mrežu do korisnika! Iz čega potiče ta motivacija? Iz činjenice da ima nekoliko pari optičkih vlakana unaokolo zemlje Srbije? Onaj ko kupi koncesiju imaće motivaciju jedino da što više kapaciteta proda i iznajmi svakome ko za to iskaže potrebu! Osim toga, ko za jedan takav poduhvat ima toliko slobodnih para danas? I na osnovu kojih naučnih argumenata bi mu se koncesija isplatila. Znači, mislim da je ova ideja nerealna i utopistička.


„Истовремено би требало поделити лиценце за брзи бежични приступ по окрузима на које је подељена Србија (WиМаx или ЛТЕ технологије). Преко ове технологије могу да се пружају услуге брзог Интернета, фиксне и евентуално мобилне телефоније. Бежичне технологије су јефтине, могу се лако и брзо пустити у рад, и нарочито прикладне за рурална подручја..... пошто би лиценце укључиле обавезу покривања округа, она би захтевала улагања која су приступачна домаћим, типично малим, фирмама.“

Eh, potpuno je pogrešno deliti licence po okruzima! Wimax nije baš jeftina tehnologija, a ni licenca nije baš džabe i niko neće moći da pronađe business case na tako ograničenom prostoru, a kamo li domaće firme. Licence treba dati na nacionalnom nivou i prepustiti operatorima da rade gde im je najisplativije, samo NEKA RADE! Manimo se obaveza da nekome država određuje gde i kako da ulaže sopstvene pare. Država treba da napravi mogućnost, da ukloni zakonske i birokratske barijere za poslovanje i pusti preduzimljive da rade. Do LTE-a, pisao ovde više puta, ima još vremena, ne daj Bože, da čekamo toliko!

Nažalost, bivša ministarka očigledno ne voli da kombinuje ekonomiju i telekomunikacije. Šteta što svoju nesumnjivu energiju suštinski troši na angažman oko održanja državno-partijske uloge u preduzećima. Ne na povećanje njihove efikasnosti, na njihovu otvorenost i profesionalizaciju, ne na poboljšanje uslova za razvoj telekomunikacija u Srbiji, ne na liberalizaciju tržišta bez koje nema većeg razvoja informatičkog društva kod nas! Ali iskustvo je dragoceno i nikad nije kasno! Važno je da postoji dobra volja i namera, a ja to prepoznajem kod bivše ministarke. Više ljudi komplementarnih znanja i osobina više zna i više može.
Ako kritikujem, ne znači da sam protiv ličnosti, već znači da se ne slažem. Da sagledamo i sučelimo argumente. Jedan je naš S.M., ali nije i ne sme da ostane jedini! Gde je A.S., ima li snage za dijalog?

Opterećenost korisnicima (A.S. 3)

...nastavak III prethodnih postova

Jedan od glavnih aduta i argumenata za štetnost prodaje državnog operatora, po mišljenju A.S. jeste moguća buduća preopterećenost zaposlenih (kod novog vlasnika). Sledi citat iz njenog rada:


...оптерећеност запослених у операторима коју дефинишемо као број корисника по једном запосленом. Оптерећеност запослених можемо грубо проценити помоћу следеће формуле:

O=D*S/Z (1)

где је D део тржишта које опслужује оператор, S је број становника земље оператора, и З је број запослених у телекомуникационом оператору. Део тржишта који опслужује дати оператор се може проценити на основу следеће формуле

D=P/T (2)

где је P укупан приход оператора, а T су укупни приходи телекомуникационих оператора у датој земљи.


Dakle, da rezimiramo kako se računa opterećenost:
O=(P/T)*(S/Z)
Nigde u formuli, draga profesorko, ne figuriše broj korisnika, a O se definiše kao „broj korisnika po jednom zaposlenom“! Siguran sam da ste i u matematici i u fizici bolji đak od mene.
Dalje, deo tržišta koje opslužuje operator (D) računat je kao učešće operatora u ukupnim prihodima svih telekom-operatora u zemlji (P/T). Pogrešno! Operator može da opslužuje 90% stanovništva a da mu učešće u ukupnim prihodima bude npr. 50%. Dakle, tržišno učešće NIJE ISTO što i učešće u prihodima!
Definisati opterećenost kao broj korisnika po zaposlenom nije jednostavno, jer ima različitih korisnika i po profilu i po kategoriji, ali sve i da saberete „frogs and grandmothers“ opet sa gore datom formulom to nema nikakve veze.
Mnogo je bolje, tačnije i kvalifikovanije porediti prosečan prihod po zaposlenom kao ocenu uspešnosti i efikasnosti kompanije (P/Z). Ja ovde nisam hteo da to analiziram, ali u originalnom profesorkinom radu su svi podaci raspoloživi, pa vidite, dragi čitaoci, koje i kakve rezultate biste dobili. Verujem da je i profesorka to videla, uočila, znala, ali nekad se nauka stavlja, nažalost, i u kojekakve interesne sfere (ali „ipak se okreće!“).

Na stranu i nepricipijelan dodatak broja zaposlenih koji je u funkciji dokazivanja male opterećenosti zaposlenih kao poželjne karakteristike u TS (sledi citat):
Телеком Србије поседује фирму Телус и користи њене услуге одржавања и обезбеђења. С обзиром да 0.56 прихода Телуса долази од Телекома, толики део 1900 запослених у овој фирми је додат броју запослених у Телекому.

Pokušaj da se dokaže nešto što ne stoji kroz baratanje kategorijom opterećenost zaposlenih ocenjujem kao potpuno neuspešan (ne bih da budem grub). Kome to treba i može da koristi na takav način?

Što se tiče brige da će se, po eventualnoj prodaji TS, desiti masovna „seča“ zaposlenih, ne treba mnogo brinuti (i o tome spreman poseban post). TS nema naglašeni „goli“ višak zaposlenih (po broju), ali sasvim je druga tema njihova struktura, kako starosna i obrazovna, tako i raspored po radnim jedinicama. Znači, ako neki (verujem uz otpremnine, naravno!) ostanu bez posla, dobiće ga neki drugi (novi) koji su kvalifikovaniji, sa primerenijim veštinama i sposobnostima. Država, u smislu kada je broj otpuštenih u pitanju, po mom mišljenju, neće biti nešto posebno oštećena i na gubitku.

Pretnje preteranim opterećenjem zaposlenih, ako dođe novi gazda, su potpuno neutemeljene i neosnovane, makar ih promovisali profesori fakulteta, akademici ili sindikalci! Smešno je da neko misli da se telekomunikacioni operator pod stranom upravom pretvara u radni logor, u kome je nošenje korisnika na krkače glavna disciplina i poželjna veština.

25 јул 2010

Zablude sam, eto, prest’o da brojim (A.S. 2)

...nastavak prethodnog posta

A sad malo o, da izvinete, zabludama pisca predmetnog rada:

Држава треба да пусти компентентне компаније да граде паралелне инфраструктуре, јер су редунданса и конкуренција по правилу позитивне категорије.
Graditi paralelne telekomunikacione infrastrukture u maloj zemlji kao što je Srbija je čist luksuz i bacanje para! Ne znam ni gde je u svetu to običaj. Naravno, tamo gde se uloženo može vratiti u prihvatljivom roku, svakako je bolje izgraditi i imati svoju infrastrukturu, ali izgradnja sopstvene infrastrukture nije neophodna. Sa druge strane, ko bi mogao da ZABRANI Telenoru da izgradi svoju infrastrukturu? To što su uslovi za gradnju komplikovani i otežani, ne znači da je nemoguće. I samo da vas podsetim jednog mog pisanija ovde kako to rade bogatiji od nas.

Битно је да се схвати да и мобилна телефонија и Интернет саобраћај користе готово исту инфраструктуру као и фиксни телефонски саобраћај: телефонске линије, оптичке каблове, и велики део опреме.
Ovo je možda tačno za Telekom Srbija (i MTS), ali za same mobilne operatore ne važi. Nije obavezno i ne moraju da koriste ili zavise od infrastrukture za fiksnu telefoniju.

...та страна фирма, пошто нема (довољно) конкуренције може произвољно дизати цене, давати услуге произвољног квалитета, произвољно инвестирати, и произвољно отпуштати.
Ova teorija proizvoljnosti bi verovatno oduševila sve biznismene. Svako ko radi proizvoljno ne traje dugo i nema nikakve šanse da ostvari uspeh na tržištu, sve i da nasledi poslovnu imperiju. Profesorka zaboravlja da su korisnici usluga veoma ozbiljan, zahtevan i strog sudija!
Drugo, otkud zna da će stranci povećati cene, možda će ih, baš naprotiv, smanjivati u nastojanju da uguše i ovo malo konkurencije (tzv. predatorsko ponašanje).

Не постоје механизми за контролу квалитета услуга, а нема конкуренције која би утицала да квалитет услуга буде адекватан. Страни купац може и отпустити произвољан број радника без бриге што ће квалитет услуга деградирати.
Netačno je da ne postoje mehanizmi za kontrolu kvaliteta usluga (korisnici!), a bezbrižno otpuštanje uz degradaciju usluga je ravno samoubistvu firme – to nijedan ozbiljan operator sebi sigurno neće dozvoliti. Oni žive od pruženih usluga! S obzirom da već dugo posluju u tržišnim ekonomijama, oni znaju da bez unapređenja usluga i njihovog boljeg kvaliteta, konkurencija (kakva-takva) veoma lako može da im preuzme korisnike. A to je čist luksuz koji se teško može „preživeti“.


Ако страна фирма купи Телеком она ће куповати опрему и софтвер према својој пословној политици, и при томе ће вероватно форсирати фирме из своје матичне земље. Тако да српске фирме не само неће моћи продати робу Телекому, већ ће и њихов извоз бити угрожен јер неће имати адекватне референце при продаји.
Verovatno ĆE forsirati – previše argumenata zasnovanih na verovatnoći! Da li ovo znači da ako srpske firme ne prodaju robu Telekomu, nemaju ni kome drugom? Ako im je logika i orijentacija poslovanja takva, to ne može trajati doveka i nema perspektivu, jer naprosto su i Telekomove potrebe za bilo čijim proizvodima (ili uslugama) ograničene. Znam da mnogi to do sada nisu shvatali.

...отпуштања могу да се очекују не само у Телекому већ и у фирмама које раде за Телеком, што ће повећати одлив младих стручњака из земље који је већ озбиљан проблем Србије.
Da li je ovo zalaganje za očuvanje neproduktivnih radnih mesta? Na stranu opet pretpostavka da otpuštanja MOGU da se očekuju i da se o odlivu mladih stručnjaka u prazno priča godinama. Koliko znam, mladi stručnjaci svojevoljno i dragovoljno odlaze iz svima dobro poznatih razloga, koji sa prodajom Telekoma nemaju baš nikakve veze.

...култура и спорт, и ово финансирање се продајом Телекома доводи у питање.
Ispada da je Telekom jedini sponzor i da njegov eventualni kupac neće nikog da sponzoriše. Treba li da navodim kontraprimere npr. iz Crne Gore ili Hrvatske. A Telenor i VIP u Srbiji? Očigledno je izjednačavanje državnog i Telekomovog sponzorstva, a to, ako ništa drugo, za sam Telekom nije dobro.

...државна управа, и многе друге државне институције не плаћају Телекому телекомуникационе услуге или имају значајне попусте. Када страна фирма купи Телеком, биће потребна додатна средства у буџету да се плате телекомуникационе услуге по пуним ценама за које се може очекивати значајано повећање.
Ne plaćaju?! I neki privrednici mesecima unazad govore da država ne plaća svoje obaveze. Znači problem je što bi trebalo da se plaća ono što se koristi, a dok je „narodno“ ne mora. A ako se ne plaća, ne mora ni da se štedi na potrošnji, jeli tako?

Локални саобраћај обухвата и Интернет дајал-ап везе, па би овакво драстично повећање цена изазвало и смањење коришћења Интернета.
E, ako nam upotreba Interneta (i to dial-up!) toliko zavisi od cene lokalnih impulsa onda stvarno ne treba remetiti takav razvoj. Povećanje cena impulsa doprineće i povećanju nivoa buke, jer će se komšije dovikivati na kafu. Neozbiljno!

Стандардни пакет за средње кориснике укључује: 65 позива, 30 sms-а, 0.67 mms-а, 14% позива у фиксну мрежу, 7% интернационалних позива, 48% позива у исту мрежу, 24% позива ван мреже, 7% телефонских порука, 50% позива за време скупље тарифе, 24% позива за време јефтиније тарифе, 26% позива за време викенда.
Ne znam šta bi gospodin Stevo Karapandža rekao na ovaj recept? Baš me zanima ko je i kako smiksao ovaj koktel, ali upotrebiti ga u naučne svrhe...


...приходи од Интернет услуга су мали део укупних прихода.... Тако да би Телеком Србије могао да још снизи ове цене а да при томе не осети битно смањење прихода. Уствари, може се очекивати чак повећање прихода ако би Телеком Србије смањио цене широкопојасног Интернета, јер би ниске цене привукле значајно већи број корисника.
Cene jesu niske, ali ipak nisu dovoljno niske tj. mogle bi i da se smanje. Telekom izgleda može i da ukine Internet biznis, a da ne oseti po prihodu. Lepa konstatacija za nekog ko je protiv prodaje Telekoma. Možda bi stvarno niže cene privukle veći broj korisnika, ali veleprodaja i maloprodaja ne mogu da zamene mesta.

...Телеком Србија је најјефтинији или међу најјефтинијима и за готово све остале услуге у понуди, као што су: изнајмљивање капацитета кроз мрежу, терминација позива у мобилној мрежи, изнајмљивање капацитета ка иностранству, изнајмиљивање капацитета за Интернет саобраћај итд. Једино је скупља терминација позива у фиксној мрежи Телекома Србије [Кулен].
Dobro je što tako „tvrdi“ Kulen, ali treba pitati i korisnike tih usluga u Srbiji, pre svega Internet provajdere i nove operatore. U principu, nominalna vrednost usluga je uvek više ili manje u skladu sa platežnim mogućnostima kupaca, tako da ju je nemoguće odvojiti od ekonomskog miljea zemlje (BDP, prosečne zarade, cene vitalnih proizvoda i usluga itd.).

Број запослених наравно варира у зависности од броја становника земље коју тај оператор опслужује, и од нивоа либерализације телекомуникационог тржишта у тој земљи.
Nije objašnjeno kako varira broj zaposlenih od pomenutih parametara, ali kakva god da je zavosnost – parametri su loše izabrani. Veći broj stanovnika, veći broj zaposlenih – netačno (primer Slovačka i Hrvatska); nivo liberalizacije (konkurentnost) u korelaciji sa brojem zaposlenih – važi u oba smera – šta je suština? Brpj zaposlenih zavisi od mnogo faktora, a možda najmanje (ili sasvim slučajno) od broja stanovnika zemlje i stepena liberalizacije tržišta.

...да је у земљама које су продале своје операторе страном оператору, оптерећење запослених знатно веће него у земљама које нису продале своје операторе. То указује на чињеницу да у овим земљама запослени нису отпуштени зато што су вишак, него да би страни оператор постигао што већу зараду.
Eksploatacija i prvobitna akumulacija kapitala (Marksizam na delu). Veća zarada operatora usled ušteda na platama otpuštenih. Slab argument naročito u kontekstu upotrebe kategorije opterećenost zaposlenih, što će biti posebna tema. Iz Telekoma su u nekoliko navrata javno isticali da je učešće plata u prihodima mnogo manje nego kod drugih operatora (negde je valjda oko 10-12%). Znači slabo će novi gazda profitirati od „golog“ otpuštanja u Telekomu, jeli tako?

Власник ових оператора нема притисак од конкуренције да пружа услуге бољег квалитета, нити да интезивно инвестира, те тако може произвољно да отпушта. Као резултат корисници имају лоше услуге, и видели смо, и скупе услуге, док држава губи радна места за своје грађане. Једини изузетак из овог правила је Црна Гора, у којој је оптерећеност запослених јако мала, али она се може посматрати као сингуларна тачка због познатих особености својих становника, а због којих је страни власник вероватно морао да попусти. Друго објашњење које се може дати јесте чињеница да оператор Црне Горе опслужује мали број становника, и у тако малој фирми оптимизација послова постаје тежа.
Po ovome, svaki mali operator, sa malim brojem korisnika, je neoptimizovana firma?! Posebno je interesantno obrazloženje za izuzetak od pravila zbog poznatih osobenosti svojih građana na koje je „pao“ strani vlasnik. Ta osobenost, pretpostavljam, posledica je kategorizacije zanimanja u bratskoj nam republici (najteže zanimanje je čuvar groblja – dok svi leže, on mora da stoji ili da šeta). Šala nas je održala, kao i nacionalna osobenost zaposlene u crnogorskom Telekomu. Imaju valjda i Srbi neke nacionalne osobenosti, mada imamo i poznatu poslovicu o popuštanju.

...у продатим операторима отпуштен велики број запослених, тако да је сада оптерећење запослених у овим операторима изузетно велико. Оптерећење мерено бројем корисника по запосленом је у продатим операторима региона више пута веће него у операторима који нису продати страним операторима.
Ako A.S. bolje analizira boldovanu kategoriju „broj korisnika po zaposlenom“ sama će uvideti da nije u pravu i da joj je zaključak pogrešan. Po njoj, ispada da je bolje da operator ima manje korisnika po zaposlenom nego više?! Zašto se onda operatori trude da imaju veći broj korisnika? Opterećenje zaposlenih u prodatim operatorima je izuzetno veliko – odakle ovaj zaključak- pa ne vuku oni kola natovarena pretplatnicima?! No, više o ovome u posebnoj temi.


Природно је онда очекивати да је компанија која доминира на великом европском тржишту буде мање ефикасна од Телекома Србије која само доминира на српском тржишту.
Za koga je ovo prirodno očekivanje? To bi značilo da su multinacionalne kompanije autsajderi u odnosu na „nacionalna“ preduzeća (npr. Alcatel-Lucent vs. Iritel). A za ovo „manje efikasna“ rekoh već u prethodnom postu – ne verujem da iko ozbiljan u Telekomu to misli. A da naučni radnici, koji se služe dokazanim faktima, to misle – neprijatno sam iznenađen.

...страна компанија форсира индустрију своје матичне земље, тако што ангажује фирме своје матичне земље са приоритетом.
Šta - oni nemaju tendere, ne traže najbolje, najkvalitetnije i najpovoljnije ponude? Prioritet – zar američkom đaku da objašnjavam šta je njima prioritet?! A od koga inače kupuje domaći operator? Očigledno pogrešna konstatacija usled nedostatka informacija.

Samo je nedostatak informacija i očigledno slabo poznavanje ekonomskih pravila i zakonitosti uzrok napisanog u citiranim fragmentima. Sve se to da popraviti, ljudi sa energijom su nam potrebni. Čemu onda ovakvo „srljanje“, može li neko da objasni?

Naučna osnova (A.S. 1)

Sledi niz postova i komentara, međusobno povezanih, na temu svih telekomunikacionih tema u Srbiji u ovom trenutku. Ne bih nikako želeo da budem krivo protumačen u svojim kritikama i komentarima, ja samo mislim da bi bilo bolje da naučne napore, našu energiju, znanje i iskustvo usmerimo na teme koje bi stvarno unapredile srpske telekomunikacije.

Rad uvažene profesorke objavljen na sajtu Balkan magazina ima ovakav „pedigre“:

„*) Рад је у скраћеној верзији излаган на Округлом столу на тему ПОРЕКЛО И ИСХОД КРИЗА, који су организовали Одбор за економске науке САНУ и Друштво за привредну историју, и треба да буде објављен у следећем Зборнику САНУ. “

Pročitao sam ga jedno desetak puta, analizirao svaku rečenicu, čekao da vreme učini svoje, ali... Nije mi jasno šta je naučno u tom radu osim što ga piše naučni radnik) da ga SANU objavljuje u svom zborniku, ali možda nisam kompetentan da prosuđujem o tome. Ili sam se mnogo udaljio od nauke. Ipak da bar nekoliko stavova, mišljenja i komentara podelim sa javnošću i ljudima koji čitaju ovaj blog, da probamo da razjasnimo i rastumačimo šta je šta. Malo teška srca zbog uvažene kolegenice, ali bar radi struke i dela istine. A tu smo da diskutujemo nadalje. Naučni radovi su, uostalom, nisu dogme i otvoreni su za debatu.

Sledi najpre niz, najblaže rečeno, problematičnih konstatacija i argumenata, te zanimljivih (da li naučnih) stavova iz navedenog teksta (ćirilica plavo citati, a sve boldovano S.St.):

Битно је да се схвати да и мобилна телефонија и Интернет саобраћај користе готово исту инфраструктуру као и фиксни телефонски саобраћај: телефонске линије, оптичке каблове, и велики део опреме.

...потпуно је ирелевантно да ли се телефонира преко телефона или Интернета...

Слаба конкурентност на телекомуникационим тржиштима лежи и у чињеници да све мреже морају бити повезане...

...неће се само профит већ и добар део прихода одливати из земље. Ово ће повећати спољно трговински дефицит, и довести до даљег пада динара.

Продајом Телекома држава Србија губи неповратно могућност контроле над овим великим приходом. Када се узме у обзир да је укупан извоз Србије око 5 милијарди евра, онда је јасно да ће одлив значајног дела прихода Телекома имати јако лоше последице по српску економију.

Мотивација страног купца јесте да извуче што већу корист из земље.

...можемо закључити да су телефонске услуге као основне телекомуникационе услуге обезбеђене по знатно приступачнијим ценама у земљама где су доминантни оператори у државним рукама, односно у Србији и Босни. То је у складу са логичним очекивањем да ће држава имати већу одговорност према својим грађанима него страни власници доминантних оператора. Чак и кад су неодговорни политичари у питању, у демократским системима они имају обавезу према грађанима као гласачима на наредним изборима.

Разлог за изузетно ниске цене мобилне телефоније у Србији је чињеница да је фиксна телефонија знатно јефтинија у Србији, па ако мобилна телефонија постане сувише скупа, корисници ће се опредељивати да користе фиксну.

Једино је цена широкопојасног Интернет брзине 2Мб/с у Хрватској јефтинија два пута.

...једино Србија значајније улагала у фиксне линије, док је у неким земљама број фиксних линија чак и опао, нпр. у Македонији, Црној Гори и Турској. Разлог за опадање броја фиксних линија је вероватно нагло повећање цена услуге фиксне телефоније у овим земљама, када су оператори продати, до нивоа који сиромашни грађани не могу да плате.

...пошто су улагања у каблирање, односно фиксне линије, по кориснику неколико пута већа, може се закључити да су улагања у телекомуникациону инфраструктуру Србије била значајно већа него у земљама региона које су продале своје операторе.

Србија је заправо имала већа улагања у широкопојасни Интернет чак и од Хрватске која је наизглед боља у овој области јер у њој је број широкопојасних корисника већи за 5% укупног становништва.

...Док се у Хрватској улагало у прикључке, у Србији се улагало у чак већи број каблова који су знатно скупљи и компликованији за инсталацију.

Можемо приметити да је развој мобилних мрежа у свим земљама региона био сличан, па самим тим и улагања у исте. Пенетрација мобилне телефоније преко 100% не тражи улагања од стране мрежног оператора, јер не значи повећање телефонског саобраћаја.

...званични подаци о развоју телекомуникационих инфраструктура у овим земљама указују на то да су улагања била највиша у Србији.

...приходи продатих оператора су виши од Телекомових, расходи су нижи, поставља се питање где је разлика.

...оператори постали неефикаснији када су продати страном оператору, и да су сада неефикаснији од Телекома Србије.
(prim. S.St. : Mislim da čak niko ozbiljan ni u samom TS ne veruje u ovo.)

Ne bih sve da komentarišem (ima li potrebe?), ali kad su toliko spominjana ulaganja u pitanju, moram da istaknem da ulaganja nikako nisu sama sebi svrha, samim tim nebitno je da li su najviša ili najniža. Mnogo je važnija efikasnost tih ulaganja. Treba ulagati, ali treba se osvrnuti i šta i koliko je to ulaganje donelo. Isto tako, nije bitno koliko korisnika imate, bitno je koliko vam oni prihoda donose!

U tekstu sam pročitao da postoji nerazumevanje telekomunikacionih tehnologija od strane nekih ekonomista. Dodao bih samo – i inženjera. A važi svakako i obrnuto. Uostalom, prosuditi sami.
Na prestižnom prinstonskom univerzitetu predaje, koliko znam, jedan od ekonomista svetskog glasa i nobelovac, Paul Krugman. Zgodno za približavanje razumevanja ekonomije i telekomunikacija. Priznajem da lično težim tom razumevanju i povezivanju.