21 август 2009

Daleko je sunce broadbanda

Generalno gledano, Akcioni plan za Strategiju se u većini fokusira na aktivnosti vezane za opšte uslove za otvaranje i liberalizaciju tlk tržišta (tačke 1-9, 16) – što samo po sebi neće i ne mora doneti rezultat povećanje broja BB korisnika odnosno imati mnogo veze sa Strategijom razvoja BB. Druga grupa su akcije vezane za akademske (tačke 10,11,12,13) i državne odnosno opštinske ustanove (tačke 14,15,18). Interesi običnih korisnika su pomenuti u tački 17 i ja podržavam i predlažem i neposrednije učešće samih korisnika u ovim aktivnostima kroz neki modus i saradnju sa RATEL-om.
Sve ove stavke i aktivnosti odavno čekaju na realizaciju i vrlo je važno da i dalje ne ostanu „mrtvo slovo“ na papiru. Stoga predlažem da se u Akcioni plan ubaci i kontrola i periodično praćenje izvršavanja datih zadataka i aktivnosti.
Najveći posao, uloga i odgovornost oko realizacije Akcionog plana – RATEL ! Nadam se da ima kapacitete i snagu da sve ovo sprovede.
Pored ranije pomenutog Plana namene, mislim da je za razvoj BB kod nas drugi najbitniji faktor zajedničko korišćenje kablovske kanalizacije (TTK). Definisanje vlasništva nad TTK je veoma kompleksno i složeno pitanje, čije rešavanje, zbog regulisanja imovinsko-pravnih odnosa između svih zainteresovanih, može da se oduži. U tom slučaju, velika je verovatnoća da će i razvoj BB stagnirati i neće ići
željenim tempom.

Ostaje mi utisak da je pre ovakve Strategije trebalo najpre ući u liberalizaciju i otvaranje tržišta tj. da je Strategija razvoja broadbanda kao lopta trebala doći kad su igrači i sudije spremni na terenu. Ovako, daj Bože da širenje broadbanda neće mnogo da čeka dok se sve pripremne aktivnosti ne završe. Ali bitno je da namera postoji i da se krenulo u priču. Ako svi dobronamerni pomognu i svi odgovorni urade svoj deo posla, možda nas i krene.

Imao bih na ovu temu još mnogo toga, ali neka nešto ostane i za zvaničan komentar upućen MTID, a nešto za buduće razgovore i buduća dešavanja. Ovim je serija tekstova o Strategiji razvoja broadbanda u Srbiji na mom blogu završena. Izvolite komentarisati! Malo je vremena i malo diskutanata bilo na okruglom stolu, pa je ovo možda nova prilika.

Nadam se da će moji komentari, primedbe i sugestije biti shvaćeni shodno mojoj iskrenoj nameri da se dokument maksimalno poboljša i da se i Srbiji van Beograda pruže uslovi da i ona vidi sveta makar preko Interneta.

Kad bi broadband Punto bio...

...da li bi i on subvencije dobijao? A u nacrtu Strategije BB piše:

Субвенционисање било које врсте широкопојасног приступа представља једнократну помоћ којом се проблем решава на кратко. Стога се у овој стратегији разматрају дугорочне,тржишно оријентисане методе, које захтевају много сложеније припреме али су зато економски оправдане и одрживе.

Otkad je država zaljubljena u tržišno orijentisane metode, kad ona to po defaultu ne razume i otkud implikacija da ako je nešto tržišno orijentisano onda je ekonomski opravdano i održivo? Ako ima neki ekonomista da mi to objasni, molio bih. Ali vraćam se na ono što mislim da mi je jasnije.

Netačno je da subvencionisanje BB rešava problem na kratko, jer postoje krajevi u Srbiji gde operatori i investitori apsolutno neće imati nikakav ekonomski interes da ulažu u širokopojasni pristup. Država, tamo naročito, mora da uvede posticajne mere za razvoj BB, ako zaista misli da taj razvoj blagorodno utiče na društvo u celini. Naročito ako zalaganje za uravnotežen razvoj BB nije samo deklarativan stav. Subvencionisanjem (ili nekim drugim podsticajnim merama) se broadband pristup UVODI i obezbeđuje korisnicima. Da li će tim korisnicima i koliko trebati broadband da za njega i odvoje neki dinar – o tome će brinuti i operatori i država podsticanjem i razvojem adekvatnih sadržaja i zadovoljenjem potreba korisnika.

Sve (ali bukvalno sve!) države su preko svojih namenskih fondova podsticale i podstiču razvoj i povećanje dostupnosti broadbanda (programi Broadband-for-all), ne vidim da Srbija u tom pogledu može biti izuzetak. Naprotiv. Ako se sada nema para i tzv. NIP ne priznaje broadband, podsticaji se mogu ostvariti i na razne druge načine npr. poreskim olakšicama, priznavanjem i nadoknadom dela stvarnih troškova investitoru, možda neki vaučeri za korisnike kao kod prelaza na digitalnu TV i sl. Moj predlog je ;-) (dok se Mlađa nije setio) npr. novi ADSL modem za stari 56k modem ili CRT monitor. A onda Oliver da to reciklira i isecka u papiriće k’o limenku za pivo. Gde ćete veću korist za državu – jednim udarcem rešite i broadband i tehnološki otpad.

Ajde i opet da se napravim pametan kad se već šalim sa ozbiljnim stvarima i kažem da bez ulaganja privatnog kapitala neće biti pravog razvoja telekomunikacione infrastrukture koja je osnovni uslov za broadband. Možda najveći pomak u nerazvijenim delovima Srbije može da se napravi omogućavanjem dobrih uslova za širenje mobilnog broadbanda ili bežičnog BB. Zato je Plan namene radio-frekvencijskih opsega verovatno krucijalni dokument za realizaciju ciljeva Strategije. Teško je verovati da će neko da potrči da ulaže u fiksnu mrežu, bila ona optička pa da sija "sve u šesnaest". Telekom Srbija, koliko god da se misli da je bogat i moćan, neće moći svuda da dopre i svima da pruži.

Mnogi objašnjavaju kako treba graditi puteve u Srbiji (a itekako treba i u redu je). E, sad je vreme da neki počnu da objašnjavaju i da treba graditi telekomunikacionu infrastrukturu. Ako misle da će to lakše proći, neka projekat zovu izgradnja informacionog autoputa.

Šta broadbandu sreću kvari

Strategija razvoja BB dalje kaže :

Основни узроци проблема широкопојасног приступа у Републици Србији су лош квалитет мреже за приступ и нефлексибилни систем тарифирања услуга уз релативно високе цене, што простиче из непостојања конкуренције у домену инфраструктуре и услуга које се пружају крајњем кориснику.

Намеће се закључак да су проблеми на које наилази просечни корисник:
− цене услуга широкопојасног приступа, које значајно расту са порастом квалитета
услуга, као и
− цене улагања у терминалну опрему.

Osnovni uzrok problema širokopojasnog pristupa (BB) u Srbiji je neliberalizovano tržište. Odatle slede i nepostojanje konkurencije, i način naplate i tarifa, i kvalitet i obim pristupne mreže.

Najveći problem na koji nailazi prosečni korisnik jeste raspoloživost i dostupnost BB pristupa. Cena (dakako visoka) je u sprezi sa ograničenom ponudom i platežnim mogućnostima građana, ali nesporno bi trebalo da bude da cena i treba da raste sa povećanjem kvaliteta usluge. Konkurencija bi tu trebalo da učini svoje. Terminalnu opremu (osim PC-a) uglavnom obezbeđuje provajder usluge, a i njemu je taj trošak nabavke problem kad nema siguran i pouzdan biznis-model. Rekoh u prethodnom postu da je terminalna oprema prilika za državu da pomogne razvoj BB (vaučeri za korisnike za kupovinu ili oslobađanje od taksi i poreza za provajdere).
Još jedan od ograničavajućih faktora za BB u Srbiji jeste stepen informatičke kulture i obrazovanosti građana i nedostatak sadržaja koji broadband pristup čine neizostavnim za građane. I tu postoji veliki prostor za delovanje kroz Strategiju i ulogu državnih i javnih institucija.

Pisci Strategije su naglasili da će biti tehnološki neutralni, ali na mnogo mesta u tekstu su se na ovaj i onaj način opredeljivali oko tehnologija, čak su se i dotakli nekih akcionih mera kojima u Strategiji, po mom sudu, nije mesto. Za to služi i zbog toga je i pisan Akcioni plan za Strategiju. Najbolja tehnološka neutralnost postiže se nepominjanjem bilo koje tehnologije osim opštih formulacija žične i bežične tehnologije.

Liberalizacija domaćeg telekomunikacionog tržišta će u svom konačnom ishodištu imati standardne ponude za raspetljavanje lokalne petlje, za interkonekciju i za korišćenje TT infrastrukture (kanalizacije) i kolokaciju opreme, kao dokumente koji za nove i postojeće operatore predstavljaju osnovna pravila igre u telekomunikacionoj prvoj ligi. Tek tada su svi u startnoj mašini (dobro de, ne baš svi) i kreću (sa protokom od min 4 Mbps) u lov na BB korisnike odnosno tada Strategija počinje da se ostvaruje. Vreme-kad? Vrlo je bitno da bude što pre, jer će 2012. doći brzo.
Za to vreme kroz akademsku mrežu AMPEC i projekat SEELight mreže, svi sadašnji i budući akademski građani Srbije postaće kolektivni članovi tj. korisnici željenog broadbanda od min 4 Mbps i to će biti super. Samo da ostatak Srbije ne (za)ostane u informatičkom broadband podrumu. Glasam za broadband do svakog doma koji hoće i može da ga ima! Škole, bolnice, domovi zdravlja, fakulteti, ustanove kulture i šta god je još bitno za jedno društvo – nesporni su u celoj broadband priči.

Da ne bude - brzo, a kuso

Sledeća tema a propos Nacrta Strategije razvoja broadbanda u Srbiji do 2012. je predložena definicija broadbanda ili srpski rečeno širokopojasnog pristupa. Predlog u tekstu Nacrta glasi :

Широкопојасни приступ означава стални приступ ресурсима телекомуникационе мреже са протоцима не мањим од 4 Mb/s, односно 512 kb/s у случају мобилног широкопојасног приступа.

Prvo, mislim da je dobro da se naglasi da je pomenuti protok u download smeru, čisto da pravno ne bude zabune. Važan je itekako i upload, ali da sad ne komplikujemo za početak.
Drugo, brzina od 4 Mbps (dozvolite da je tako zovem) je malo prevelika za naše tržište, ni mnogo razvijenije zemlje nemaju ovakvu prosečnu brzinu.. Objašnjenje da je to zbog IPTV servisa za mene nije prihvatljivo, jer se time favorizuje jedna tehnologija i jedna usluga, što je predlagač teksta sam deklarisao kao nepoželjno. A za mobilnih 512k – da li samo HSDPA ostaje u igri?

Prosečna brzina za BB pristup u svetu krajem 2008. godine iznosila je 1,5 Mbps (izvor: Akamai Technologies, State of the Internet). Na kraju 2008 oko 19% internet veza u svetu imalo je bitski protok iznad 5Mbps. Lideri su Južna Koreja i Japan sa prosečnih 15 Mbps odnosno 11 Mbps. SAD su na 17. mestu sa prosekom 3,9 Mbps i 25% veza bržih od 5 Mbps.
Velika Britanija u aprilu 2009 (izvor Ofcom) imala je prosečan Internet pristup od 4,1 Mbps, 9% korisnika sa brzinama iznad 6Mbps, a 19% korisnika sa brzinama manjim od 2 Mbps. Prosečna brzina za korisnike u gradovima im iznosi 4,6 Mbps, a u seoskim sredinama 3,3 Mbps.
EU (izvor EC jul 2008) 21.7% penetracija BB, 75% veza iznad 2 Mbps, a 13% iznad 10 Mbps. Najveća penetracija Danska 37,2%, najmanje Bugarska 9,6%. Po najnovijem izveštaju jul 2009. čak 80% EU korisnika Interneta pristupa preko BB veze.

U tekstu Nacrta Strategije je i mala zbrka sa podacima za Srbiju, em su podaci stari iz 2007, em se stalno nešto mešaju penetracije po stanovniku i po domačinstvu, što malo unosi zabunu oko predstave koliko je daleko cilj. A cilj je :

Циљ Стратегије је дефинисање услова у којима ће се достићи степен пенетрације
широкопојасних прикључака од најмање 20%, или 1.200.000 прикључака у периоду до 2012.године.

Dakle, dostići 1,2 miliona ovih 4 Mbps BB korisnika (zajedno sa mobilnih 512kbps) od sadašnjih koliko? Prema RATEL-ovom izveštaju za prošlu godinu sa BB penetracijom smo na nekih 6,2%, ali to su uglavnom ovi «nedorasli» do 4 Mbps.
Mislim da bi bilo lepo i korektno da strategija kaže : sa ovih ovoliko% treba da dođemo do toliko%, do 2012. istih tih sadašnjih i početnih BB korisnika. Kakvi su da su, naši su pioniri broadbanda, da znamo šta sabiramo i oduzimamo. Ovako ispada da od nekih 1-2% «priznatih» BB korisnika treba da dođemo do 20% za manje od tri godine i još u doba ekonomske stagnacije?! Bojim se da je nedostižno. Uostalom, brzine BB pristupa ćemo lako da povećavamo ako imamo razloge (tj. servise) za to, ako korisnici to hoće da plate i ako to bude neophodno za nešto što im treba.

I na kraju da ne bude bez mog predloga, koji će biti univerzalan za sve tehnologije:

Широкопојасни приступ означава стални (always-on) приступ ресурсима телекомуникационе мреже са протоцима не мањим од 512 kb/s у download смeру.

Moje mišljenje je da će u budućnosti biti sve teže dati suvislu definiciju broadbanda, jer će se minimalni protoci sve više povećavati i gubiće na univerzalnosti (256k, 512k, 768k, 2M, 4M, i sl.). Ostaće bitno samo ono što je imanentna karakteristika BB pristupa – stalna konekcija (always-on) i mogućnost pristupa interaktivnim sadržajima.

I za kraj ovog posta nešto najbitnije od svega, po mom sudu državni problem u ovom domenu : digitalna podela i digitalni jaz između regiona, gradova i sela. Podaci iz Nacrta Strategije sve govore :

На основу података Републичког завода за статистику закључно са мартом месецом 2008.
године у Републици Србији 15,5% домаћинстава има широкопојасни приступ Интернету.
Заступљеност ове врсте приступа највећа је у Београду и износи 27,1%, у Војводини 13%, а најмања је у централној Србији и износи свега 11,6%. Широкопојасни приступ најчешће поседују домаћинства са месечним приходом који премашује 600 евра (46,4%), док учешће домаћинстава с приходом до 300 евра износи свега 5,7% ....Заступљеност ове врсте приступа Интернету у урбаном и руралном делу Србије: 21,6% наспрам 6,8%.

Rekoh gore u tekstu, Velika Britanija : gradovi prosečno imaju 4,6 Mbps, a sela 3,3 Mbps.

Jedan od najvažnijih ciljeva Strategije mora biti (koliko-toliko) uravnotežen razvoj širokopojasnog pristupa! Da svi dobiju priliku i mogućnost da se uključe u informatičko društvo! A to je kompleksan, multidisciplinaran i veliki posao, možda za nas u ovom trenutku iluzoran. Ali za početak bar videti kako bi moglo, a to je zadatak Strategije i odgovornost MTID.
...Nastavak u sledećem postu

19 август 2009

Broadband kao mera za BDP

Kao argument za neophodnost razvoja broadbanda, često se koristi grafikon koji pokazuje odnos BDP (bruto društveni proizvod) i penetracije broadband priključaka u nekoj zemlji (videti dokument Strategija BB u Srbiji, str.3, slika 1.2.) Nesumnjivo je da korelacija može da se uspostavi i da bogatije zemlje imaju i adekvatnu penetraciju broadbanda. Takav je slučaj u svim zemljama EU i dobrom broju azijskih zemalja. Srbija je na toj lestvici na, rekao bih, svom «usklađenom» mestu.

Pročitao sam i ovo : Истраживања Светске банке из 2009. године показала су да повећање пенетреције широкопојасних прикључака од 10%, производи повећање бруто друштвеног производа за 1,3%.
Tobože, ovo znači da ako imate više broadband priključaka pravićete veći BDP. Kad bi se šalili (da ne kažem zajebavali)!

Moje mišljenje je da je to pogrešno gledište, makar ga promovisala i sama Svetska banka, a koristili u svojim nastupima mnogi ugledni privrednici i državni službenici.
A i nije jedino u današnje doba eksplozije marketinga (o kome inače ne mislim ništa loše, jer oni, u stvari, ne lažu narod, već mu samo govore ono što on voli da čuje!)

Bogatije zemlje (tj. one koje više rade i zarađuju) su to bile i pre pojave broadbanda. To što su bogatije (a rekao bih i obrazovanije!) i što im je telekom-tržište već razvijeno i otvoreno, omogućilo je njihovim građanima da brže dođu do novih broadband usluga, ne samo zbog toga što mogu da ih plate već i zbog toga što od njih imaju koristi (tj. zadovoljavaju kvalitetnije neku svoju potrebu). To je naravno stvorilo kasnije pozitivnu povratnu spregu i broadband je počeo da vraća ono što je u njega uloženo, kako građanima-korisnicima, tako i operatorima i državnim i inim institucijama. To, naravno, može navesti na zaključak da broadband doprinosi porastu BDP, ako tako nekome odgovara. U suštini, da broadband ima ekonomski uticaj na razvoj zemlje, pa i na BDP, to je fakat. Ali ne treba preterivati.
Kao primer koji ne potvrđuje pravilo jeste Kina, ekonomski lider u razvoju, sa pozitivnim rastom BDP čak i u sadašnje doba svetske ekonomske krize. U Kini je penetracija broadbanda krajem 2008. bila svega 7,6%, a prema prognozama, 2014. godine treba da dostigne 14,5% (izvor: Pyramid Research). Sa druge strane, Kina je po veličini BDP u top 3 u svetu.
Kao drugi primer za opovrgavanje ove teorije, uzmimo trenutnu svetsku krizu i masovan pad BDP u mnoogim razvijenim zemljama Evrope i sveta u kojima, gle čuda, i dan-danas raste broj broadband priključaka, a čini mi se još i više i broj pay-TV odnosno IPTV korisnika. I šta sad?

Zaključak je sledeći: tamo gde ljudima treba broadband, ima šta da se ponudi i koristi – oni kupuju. Nema veze kriza, nema veze siromaštvo. Tamo gde ljudi ne znaju i nemaju predstavu za koji će im broadband, oni ga ne kupuju. Kupuju cigare, mobilne telefone, dopune za mobilni, pivo, benzin da se voze... takođe nema veze kriza i koliko im je plata tj. u kojoj zemlji žive. Treba im i vole, pa to ti je! A ima i onih koji, kao ja npr, vole da zajašu Internet.
Eto, dragi čitaoci, to je suština. Ima mnogo veze i sa našom Strategijom BB. Ko nije shvatio, nek' pita Svetsku banku da mu malo pozajmi laki keš za broadband. Sad će nam i MMF za koji dan, pa ćemo videti koliko će da ostane za broadband. Kažu da je prodaja računara u prvoj polovini godine kod nas opala za 21,5%. Ništa, samo kažem da treba dobro proanalizirati stvari i pametno odmeriti realne mogućnosti.

Broadband do daske

MTID je nastavilo sa odličnom praksom održavanja javnih rasprava povodom svih dokumenata relevantnih za razvoj telekomunikacija u Srbiji. Time stručnoj i ostaloj javnosti Srbije daje od ranije tako željenu mogućnost da iskaže svoje mišljenje i stavi svoje znanje i iskustvo u službu napretka telekomunikacija u Srbiji. Stručna javnost ima priliku da pokaže da (li) je stručna, hrabra i odgovorna. Il' si nindža il'...nisi nindža. Partija nas je uvek učila da treba da ukazujemo na sve negativne pojave koje mogu da naruše bratstvo i jedinstvo regulatora, operatora i njihovih slugu –korisnika. Kad smo bili pioniri. A sad smo stručnjaci i vojnici svoje struke.
Bez obzira što na javne rasprave i okrugle stolove ogromna većina dolazi da sluša, a manjina debatuje, MTID treba da nastavi da neguje svoj novi običaj.
Pozdravljam, podržavam i pohvaljujem! Morao sam malo i da se šalim, da mi ova hvala ne pređe u naviku.

Elem, u toku je Javna rasprava o nacrtu Strategije i Akcionog plana razvoj širokopojasnog pristupa u Republici Srbiji do 2012. godine. Very, very važan dokument, a o njemu sledi serija tekstova na ovom blogu. Rasprava traje do 31.avgusta, pa ću požuriti da neke potaknem na razmišljanje, da vidimo gde smo sa mentalnom kondicijom posle letnjeg odmora.

Teme će biti : Definicija širokopojasnog pristupa, subvencionisanje broadbanda- da ili ne, cilj strategije, zašto je broadband kod nas nerazvijen, nešto o Akcionom planu za sprovođenje strategije i RATEL kao nosilac posla. Pravo da vam kažem, kad vidim šta sve i koliko RATEL ima da uradi po ovom pitanju – ne znam dal' da se uplašim. Znam da su (godinama) znali šta ih sve čeka, ali...

Verujem da su svi relevantni faktori svesni šta razvoj broadbanda može značiti za Srbiju. Sad smo na dnu evropske lestvice, a digitalni jaz između Srbije i Evrope preti da se pretvori u crnu rupu. Paralelno sa razvojem broadband infrastrukture treba raditi i na informatičkom opismenjavanju nacije, na razvoju i implementaciji elektronskih usluga (e-nešto) koje će stvoriti neku vrstu zavisnosti i potrebe za širim korišćenjem broadbanda, jer broadband sam po sebi ne znači ništa. Posla ima mnooogo, a za to su pre svega potrebni stručni, motivisani, odlučni i kreativni ljudi. Srbija sigurno ima takve.