30 децембар 2007

A(k)cija, ali koja ?

U poslednjem broju nedeljnika VREME čak dva članka o problematici Telekom(unikacij)a. U jednom od članaka ministarka Smiljanić «preti» liberalizacijom, a u drugom budući predsednik UO Telekoma prof. Hiber izražava bojazan da Telekom još uvek nije spreman za liberalizaciju. Šta će na kraju biti, naslutio je izgleda novinar, koji je svoj tekst (veoma kreativno) naslovio «Liberalizacija pa privatizacija pa obrnuto». Telekom Srbija dobija, sada već izvesno, i novog generalnog direktora, a to uz najave iz pomenutih članaka znači da će iduće godine biti interesantno na domaćem telekomunikacionom tržištu. Može li i razvoj telekomunikacija u Srbiji i uspešno poslovanje državnog operatora ? Verovatno može. Zna li se kako ? I šta se u stvari hoće ? I gde ? Čekamo odgovore u narednoj ili narednim godinama. Znam samo da svako odugovlačenje i ponašanje «mimo sveta» može biti (i biće sigurno) kontraproduktivno.

Drage kolege i čitaoci mog bloga, zakoračite u Novu godinu sa puno očekivanja ! Ne odustajte od onoga što vam u protekloj godini nije uspelo, samo nek je zdravlja ! I ja ću se potruditi da budem redovniji sa postovima.

Puno sreće i uspeha u Novoj 2008. godini !

20 децембар 2007

IPTV tarot

Agencija koja se bavi analizom tržišta, “Informa Telecoms & Media” predviđa da će 2012. godine u svetu biti 38,4 miliona IPTV domaćinstava, što je 7 puta više u odnosu na kraj 2006 godine. Ali to je tek 3,1% od broja TV domaćinstava u svetu ! U 2006. godini, ukupan prihod od IPTV pretplate i VOD (Video On Demand – video na zahtev) u svetu bio je nešto manji od 1,5 biliona $. Procena je da će taj prihod 2012. godine dostići 14,7 biliona $, od čega će 13,6 biliona $ biti od IPTV pretplate, a 1,1 bilion od VOD.

Njihova kratkoročna prognoza je da će krajem 2007. godine biti 10,6 miliona IPTV domaćinstava u svetu, što je dva puta više u odnosu na 2006. godinu. Najveći doprinos ovom rastu dali su evropski operatori. U SAD, CATV operatori još uvek čekaju rezultate AT&T i Verizon IPTV (FTTH) projekata.

Očekuje se da Kina bude lider na IPTV tržištu 2012. godine kad je reč o broju pretplatnika, dok će Hong Kong ostati lider u odnosu na penetraciju IPTV servisa u domaćinstvima. SAD će generisati najveći prihod od ove usluge. Prema „Informi”, u Kini će 2012. biti 6,6 miliona domaćinstava kojima će IPTV biti primarni TV servis, a slediće SAD (4,9 miliona), Francuska (4,2 miliona), Japan (3,1 milion) i Nemačka (2,6 miliona). U pogledu penetracije (broj IPTV domaćinstava u odnosu na ukupan broj domaćinstava) predviđa se poredak : Hong Kong (46,7%), Francuska (18,1%), Tajvan (14,8%), Singapur (10,7%) i Norveška (9,6%). Najveći prihod od IPTV 2012. godine očekuje se u SAD (3,1 milijarde $), Japanu (2 mlrd. $), Francuskoj (1,4 mlrd.$), Italiji (1,08 mlrd $) i Nemačkoj (900 miliona $).

Ako uzmemo u obzir da su sve pomenute zemlje već odavno krenule sa IPTV servisom i imaju razvijeno telekomunikaciono tržište, a da se u Srbiji IPTV očekuje iduće godine (po najavi Telekoma Srbija) – lično smatram da će svetski prosek od 3% IPTV domaćinstava u Srbiji (tj. oko 80.000) 2012. godine biti fantastičan rezultat. Pa ako se potrudimo na svim nivoima i cena (usled konkurencije) bude prihvatljiva, a sadržaj primamljiv - ko zna !

18 децембар 2007

Menadžer - ali stvarno !

Ako se poremete tokovi informacija u preduzeću i ako se ne zna više ko, kako i šta radi i ko za šta odgovara – „kanda“ da je preduzeću potrebna tzv.organizaciona terapija. U tu svrhu, obično se unajmljuju strane ili domaće konsultantske kuće koje više ili manje uspešno, sa dobrom, razrađenom i proverenom metodologijom, izrađuju strateške planove, planove reorganizacije i razne vrste studija i izveštaja u kojima se daju predlozi za unapređenje rada i delovanja Preduzeća. Pri tome se uglavnom koriste informacije i iskustva zaposlenih (uglavnom stručnjaka i menadžera iz dotičnog preduzeća), koje se odgovarajućom „know-how“ matricom uobličavaju i sistematizuju u recept za uspeh (tj. ozdravljenje). To je lep posao koji konsultantskim kućama donosi i lepu zaradu, ali nema tu ničeg spornog ni nekorektnog – naprotiv. Znanje (mora da) košta ! I neznanje – jer ste 90% onoga što su vam napisali i sami znali. Dođete npr. kod lekara i kažete da imate visok nivo triglicerida, a usput kažete i da se slabo krećete, loše hranite i imate stresan posao.

Sprovesti u delo nešto od izrečenog i preporučenog – to je suština i za to su potrebne značajne promene u preduzeću. Promene zavise od volje i spremnosti (menadžmenta, pre svega) da se one sprovedu. Promene obavezno izazivaju i konflikte, jer se ulazi u razne interese i stilove rada i upravljanja. Promene bi trebalo da iniciraju i ostvaruju menadžeri u preduzeću. Oni moraju da ulože veliki napor, rad i energiju da bi se stvari promenile na bolje. Uz to, između njih mora da postoji timski duh, uzajamno poverenje i poštovanje, kao i zajednički interes. Ako toga među menadžerima nema, onda potčinjeni vrlo brzo i vrlo dobro to i uočavaju, a onda cela organizacija trpi i urušava se. Svako gleda da u tom zamešateljstvu prođe što lakše i što bolje, da se „utali“, da se ne zamera, da razvodni svoju odgovornost i ovlašćenja („kolektivna odgovornost“). Konstruktivne diskusije i kristalisanje rešenja i odluka u takvoj atmosferi nisu moguće, a samim tim izvesna je siva budućnost kompanije. Takva klima pogoduje razvoju mediokriteta, nekritičkog i bespogovornog mišljenja, nema inicijative, entuzijazma i agilnosti koja vodi ka boljem i uspešnijem rezultatu.

Bez inicijative, inovativnosti i kreativnosti nema napretka ! Ako se sve svodi na to da šef ili direktor uvek znaju najbolje, onda će se većina radnika složiti da tako treba i da ostane (kažu „veži konja gde ti gazda kaže, makar crk’o konj.“). Da li je to dobra logika i koliko će te radnike koštati u budućnosti takva poslušnost i hod linijom manjeg otpora ? Ili svi očekuju neku malu nagradu za svoje podaništvo i moto „ radim samo ono što mi se kaže“ ?

Pravi menadžeri stalno uče i izgrađuju svoju veštinu rukovođenja. Najbolji menadžeri su po pravilu veoma malo sujetni, svesni su svoje vrednosti i veličine, pa se ne stide i ne plaše da svoje „vodonoše“ istaknu u prvi plan. Veliki igrači više vole da asistiraju, nego da sami postignu pogodak. Najbolji je, kažu, onaj menadžer čije se odsustvo sa posla ne oseća ili onaj koji dozvoljava da njegovi saradnici odrade što veći deo posla.

Dobri menadžeri su, dakle, najbolje ostvarili onu čuvenu : „Završi škole, sinko, da bi što manje radio.“ Ali društvo je to izgleda opet bukvalno shvatilo, otvorili silne fakultete za menadžment i svi bi sad u menadžere. Nije više važno da (malo) radiš, bitno je da rukovodiš – ali stvarno.

09 децембар 2007

Nije Telekom šaka pirinča...

Ministarka MTID dr Aleksandra Smiljanić u izjavi za B-92 rekla je da Telekom nije na prodaju. Da li se neko interesovao da ga kupi – mislim da nije, jer bi takvu vest sigurno pre objavio neki drugi ministar.

Šta bi moglo da se izvuče kao zaključak ? MTID će nastaviti da preko Telekoma vodi socijalnu politiku i kad su cene usluga i kad je broj zaposlenih u pitanju. Liberalizacija tlk tržišta je izgleda na dugom štapu, jer bi ona sigurno dovela do povećanja cena tlk usluga i verovatno bi zahtevala nekakvo restrukturiranje sadašnjeg Telekoma.

Šta je veći interes države u ovom trenutku : (p)održavanje monopola ili kvalitetne i jeftine tlk usluge ? Ovih usluga neće biti bez uspostavljanja konkurencije i tržišne utakmice – to je, mislim, svima jasno.

Koliko njih pita Aleksandru : «Mora li baš ta liberalizacija ?»

Zašto se MTID plaši da će ostati bez (ovolikog) prihoda od telekomunikacija ? Valjda bi i drugi operatori zaradili nešto i za sebe i za državu. Pa licence, takse itd. A i više korisnika bi valjda trošilo više (PDV !). Na stranu razvoj društva i blagodeti IT za društvo.

Da li država još uvek misli da ona najbolje upravlja preduzećima ? Da li misli da je bolje nešto prodati dok (još) vredi ili kad počne da „stagnira“ ? Što ne bi, zadržavši manjinski deo vlasništva, uzela svoj deo kolača (možda i veći od sadašnjeg) ako bi pustila «privatnog vlasnika» da on vodi Telekom (ili bilo koju drugu državnu firmu) ?

Zašto (mi) je Aleksandra na Telforu izgledala nekako zabrinuto i razočarano ? Zašto je rektor prof. Kovačević onako apelovao da joj kolege pomognu i da pomognemo Srbiji ? Koliko nas takvih ima ?

Ne daj se, Aleksandra, drukčijim pogledima i navikama !

04 децембар 2007

Lepota IPTV poroka

Crnogorski T-Com uveo je „Extra TV“ - IPTV uslugu za svoje korisnike fiksne telefonije u Crnoj Gori. Uslugom se nudi oko 60 domaćih i inostranih TV kanala, stotinak filmova iz videoteke i neke interaktivne opcije. Usluga je bazirana na Microsoft Media Room platformi i nudi DVR (digital video recording) funkciju i Video na zahtev (VoD).

Uvođenje usluge košta 100€ (u cenu ulazi iznajmljivanje set-top-box opreme). Mesečna pretplata za osnovni paket iznosi 8,90€ mesečno (sa PDV-om), a za druga dva dodatna paketa po 4,90€. 24-časovno iznajmljivanje filmova iz videoteke na zahtev košta 99 eurocenti. Crnogorski Telekom je za početak u ovaj projekat uložio oko 4 miliona Eura, a prema njihovim informacijama trenutno ima oko 4000 korisnika zainteresovanih za ovu uslugu. Korisnici koji se opredele za ovu uslugu ne moraju imati ADSL priključak, dovoljna je samo telefonska parica i televizor.

Što ’no velju, mašala ! Crnogorski Telekom je još pre nekoliko meseci najavio da će krajem novembra uvesti IPTV uslugu. Rečeno – učinjeno 30. novembra ! Pohvalno, reč i obraz nemaju cenu ! No, baš me interesuje šta će još biti Extra na ovu TV ponudu. Skoro sam na nekom forumu pročitao vapaj mladog Francuza koji kaže „džaba mi FTTH i 100Mbps kad sam kvotu za download potrošio za 10 minuta. Sad ili da platim još GB ili da se vratim na dobri, stari DSL“. Ili razni mobilni operatori koji nude razgovor za dinar ili telefon za dinar, a o uslovima šta, kako i gde – tek kad se stvarno zainteresujete. Ložimo se na maaar-keee-tiiing.

Primetio sam da iza svake primamljive ponude ima i nešto iznenađujuće tj. razočaravajuće. Što rek’o jedan marketinški stručnjak : „Mi ne varamo naše kupce – mi im samo govorimo ono što oni vole da čuju“.

Dakle, dragi čitaoci, sačekajmo iskustva korisnika. Rekoh li ranije već da je zadovoljstvo korisnika najbitnija stvar za telko-operatore. Kao i business-case. Ležiš, a gledaš, i ne mora žena da ti obrće antenu ; Što mož’ da gledaš danas, ostaviš za sutra ; Ako neko ima IPTV i 3 mobilna, ti mu se pridruži. (Ona 4 kanala za odrasle u posebnom paketu – to je valjda cena samostalnosti.)

Čestitam i srećno u nove tehnologije, komšije i braćo Crnogorci (i ne zamjerite na šalu) !

28 новембар 2007

Bitno od nebitnog

Jedna vest sa B-92 sajta me je podstakla da kažem nešto što sam ranije možda već i rekao :
udeo na telekomunikacionom tržištu je pomalo anahrona kategorija i sam po sebi nije pokazatelj uspešnosti. Ako podelite kartice za džabe, možete očas posla osvojiti i 100% tržišta (na stranu što se udeo tako i ne meri). Danas je od tržišnog udela mnogo bitnije zadovoljstvo korisnika tj. stepen zadovoljstva korisnika !
Kad je već reč o udelu na tržištu mobilnih operatora u Bosni i Crnoj Gori lako se može uočiti da taj udeo više-manje odgovara nacionalnom sastavu i odgovara "poreklu" mobilnog operatora. Verovatno će tako biti i narednih nekoliko godina.
Operatori bi trebalo da koriste i afirmišu bolja, konkretnija i upečatljivija merila uspešnosti, jer nije samo bitno "biti prvi u selu". Manimo se populizma i "plitkih izjava", bar kad je struka u pitanju. Samo prave vrednosti postaju trajne vrednosti. Nema večnih prijateljstava, samo su interesi večni !

20 новембар 2007

Jedan je TELFOR

Od 20-22.11.2007. u Sava Centru se po 15. put održava telekomunikacioni forum TELFOR. Na njemu ću opet sresti sve one koje redovno srećem od Telfora do Telfora, kao što će to i mnogi od Vas. Za ovogodišnji Telfor i ja sam napisao jedan rad sa temom "FTTH - realnost i perspektiva". Treba li da ga proporučim posebno ? Ali iskoristiću ovu priliku da Vam preporučim neke od interesantnih i edukativno-informativno-korisnih radova o Wimax-u, o IPTV servisima i o TriplePlay implementaciji u FTTx mrežama.
Vidimo se na Telforu, a o utiscima ćemo posle Telfora.

13 новембар 2007

Mekana komutacija

Ne mogu da ne citiram vest : "Telekom Srbija" potpisala ugovor sa švedskom telekomunikacionom kompanijom "Erikson" o isporuci "Klas 5 softsvič" sistema", objavljenu na sajtu B-92:

"Klas 5 softsvič" (Class,softswitch) je standardizovan sistem koji omogućava operaterima da vrlo brzo izbace na tržište nove usluge za svoje klijente i koji će pružati širok spektar profesionalnih usluga i omogućiti uspešnu implementaciju i integraciju mreže.

Iz perspektive krajnjeg korisnika, "Klas 5 softsvič" omogućava pristup multimedijskim sadržajima i aplikacijama, a u isto vreme im pruža isti izgled i osećaj bez obzira koju mrežu ili uređaj da izaberu.

Uvođenjem sistema "Klaš 5 softsvič", "Telekom Srbija" će moći da ponudi napredne multimedijalne usluge i sadržaje preko mreža velike brzine koje koriste Internet protokol tehnologiju.

Vest je možda i malo bajata (stara mesec ipo), ali da je mogla bolje da se sroči – valjda je mogla. Ili su se neke reči zaturile negde (to se u prenosu zove slip ). Ili neka cenzura metodom slučajnog prežvrljavanja. Elem, neko je “tutnuo” ceduljče novinaru – ali ko ? Erikson ili Telekom ? Verujem da je, struke radi a i imidža radi, moglo bolje. A ko je razumeo šta je pisac hteo da kaže.... ne mora da čita moj dalji esej o Softswitch-u class 5.

Digitalne telefonske centrale zasnivaju se na specijalno razvijenom namenskom softveru i hardveru. Namenjene su pre svega prenosu govora (voice). Svako uvođenje nove usluge zahteva skupu i kompleksnu nadgradnju softvera i hardvera centrale, često uz prekid saobraćaja prilikom upgrade-a. Prenos podataka preko klasičnih centrala mogao je da se odvija «najbrže» korišćenjem baznog ISDN priključka (BRI) binarnim protokom 128kbit/s. O prenosu multimedijalnih podataka, pre svega videa, nema ni pomisli.

Softswitch klase 5 (nadalje SSW) je srce NGN arhitekture mreže. Ono što je najbitnije za današnje telco-operatore, SSW omogućava PSTN mreži da komunicira sa IP (Internet) mrežom i obrnuto. Ključno je to što SSW omogućava „komunikaciju“ različitih protokola koji prenose različite vrste poruka. S time SSW omogućava integraciju ISP-ova (internet service provider), NSP-ova (network service provider) i ASP-ova (application service provider).

Za razliku od klasičnih centrala (TDM komutacija), softswitch class 5 baziran je na otvorenoj arhitekturi (koristi se Java programiranje, C, C++), što obezbeđuje široko korišćenje aplikacija. SSW ima sve funkcionalne elemente i obavlja sve funkcije kao i klasična centrala osim što nema komutacionu matricu. Softswitch može da upravlja i glasom i prenosom podataka i multimedijalnim sadržajima (video), na bazi prenosa paketa korišćenjem IP protokola. Filozofija upravljanja softswitch-em je različita u odnosu na klasične centrale, jer bi on trebalo da bude transparentan za krajnje korisnike, kao i za treća lica i servis-provajdere (kao treća lica). Drugim rečima, neki tzv. ASP bi mogao da pruža svoje usluge korisnicima u drugom gradu posredstvom softswitcha (i IP/MPLS mreže), čiji je vlasnik mrežni operator (tj npr. Telekom). A npr. korisnik može da pristupi sa bilo koje lokacije i bilo kog terminala.


Incumbent-operatori koriste SSW za proširenje kapaciteta, lakše uvođenje novih usluga i poboljšanje mogućnosti za prenos multimedijalnih sadržaja. SSW je atraktivan jer usled korišćenja standardnih hardver-nezavisnih i univerzalnih komponenata (npr. SUN serveri) i standardnih aplikacija manje košta nego klasična centrala, omogućava dobru diferencijaciju servisa i omogućava korišćenje i postojeće PSTN mreže na putu ka migraciji do potpuno IP bazirane mreže. SSW može da obradi mnogo veći saobraćaj u odnosu na današnje digitalne centrale, samim tim (a i ne samo zbog toga !) potrebno je mnogo manje SSW-eva u mreži (obično 2) u odnosu na broj digitalnih centrala. Troškovi upgrade-a SSW su vezani za rast broja korisnika (licence se plaćaju prema broju korisnika). Time SSW obezbeđuje manje inicijalne kapitalne troškove u odnosu na tradicionalne TDM centrale, čime je obezbeđen i brži povrat investicija. Obzirom da softverske aplikacije mogu da funkcionišu na različitim mrežnim komponentama (hardverskim jedinicama), zahvaljujući takvoj distribuiranoj arhitekturi softswitcha postiže se visoki stepen redundanse i pouzdanosti kad su prekidi saobraćaja u pitanju.

Jedan od osnovnih razloga implementacije SSW je smanjenje troškova OAM (administracija, nadzor, upravljanje, održavanje) i efikasniji provisioning (uspostavljanje servisa). Dodavanje novih servisa moguće je ili upgrade-om samog SSW, ili dodavanjem novih aplikacionih servera ili dodavanjem novih (dodatnih) elemanata u mrežu, što je mnogo brže i mnogo jeftinije nego kod tradicionalnih sistema. Servisi se dodaju onda kada i gde ih treba dodati !

Može se reći da je SSW specijalno namenjen value-add servisima (sa dodatnom vrednošću). Pošto je kod tih servisa billing najbitnija funkcija, SSW svojom fleksibilnošću omogućava različite billing opcije, uz korišćenje standardizovanih interfejsa i mogućnosti pristupa i dostupa servisima sa različitih lokacija u mreži.

Uvođenjem SSW u mrežu Telekoma Srbija otvaraju se širom vrata uvođenju VoIP usluge (verovatno besplatnog telefoniranja) što će sigurno obradovati mnoge pretplatnike, naročito one sa broadband (tj.ADSL) pristupom. Za firme će verovatno atraktivan biti IP Centrex, ali ne zaboravimo da su korisnici često jako nepredvidljivi, kao i tehnologija.

Uvođenje softswitcha u mrežu Telekoma Srbija je zaista izazov. A ko nije uvodio Softswitch - nije ni "osetio tvrdo". To je cena za ulazak u NGN, a to je valjda "komunizam telekomunikacija". Svakom korisniku prema potrebama !

10 новембар 2007

Dobra žetva

Kako se bliži kraj godine, operatori pripremaju zalet i nagoveštavaju svoje dobre rezultate. Opšti zaključak je da je najveći procvat ove godine ostvarila mobilna telefonija, koja svuda beleži dalji rast broja korisnika i sve veći saobraćaj, i širokopojasni ADSL pristup, koji je kod nas i u zemljama u okruženju trenutno pravi hit.
Možete pogledati (ako već niste) neke rezutate poslovanja bliskih nam operatora CG, Srpska, Makedonija i domaći TS.
U kontekstu mog prethodnog posta o OPEX-u, obratite pažnju na izveštaj iz Crne Gore. Ako bi se šalili, rekli bi da nije ništa neuobičajeno što su troškovi rada (tj. poslovanja) u Crnoj Gori mali. Ali daleko smo od šale.

06 новембар 2007

Čuvajte se OPEX-otina

Za uspešno poslovanje telekom-operatora treba dostići dva osnovna cilja : ostvarenje profita i smanjenje OPEX (operativnih troškova).

Ostvarenje profita se obično može postići na dva osnovna načina :

- povećanjem broja korisnika,

- ponudom i prodajom novih usluga i servisa,

Smanjenje operativnih troškova se uglavnom postiže smanjenjem broja zaposlenih i smanjenjem troškova održavanja mreže, pre svega uvođenjem tehnologija i sistema koje omogućavaju upravljanje, nadzor i provisioning sa jednog, centralizovanog mesta (što se opet svodi na smanjenje potrebnog osoblja). Danas je popularan i tzv. outsoursing delatnosti, čime se OPEX takođe prilično može smanjiti. Da ne govorimo o stepenu razvijenosti OSS (Operating System Suport) sistema i njegovom doprinosu racionalizaciji poslovanja odnosno troškovima

Analizirajući poslovanja pojedinih telekom-operatora u Evropi u prvih 6 meseci (npr. Telekom Slovačke, Telekom Slovenije, Telekom CG, Telekom Srbija) primetio sam da je većina ostvarila pozitivan saldo i povećala prihod, ali su takođe gotovo svi imali značajno uvećanje operativnih troškova. Na račun toga, svi smanjuju i CAPEX, odnosno investiciona ulaganja. Troškovi se povećavaju delom usled potrebe za agresivnim marketingom (konkurencija !), a delom i zbog potrebe za poboljšanjem customer support-a. Takođe bitno: vek hardverskih platformi i softverskih verzija je sve kraći, cene usluga sve niže, a ljudski rad sve skuplji. Po meni, možda najbitnije skupo održavanje nekoliko različitih tipova mreža u periodu tranzicije ka NGN arhitekturi (čuj, tranzicija ;-) ).

Liči mi da OPEX, sportskim rečnikom, igra na kontranapad. To znači da i od viška novih usluga i novih tehnologija može u bliskoj budućnosti da „zaboli glava“ ukoliko od njih ne bude vajde. Ne treba zanemarivati ni «odbranu» tj. konsolidaciju postojeće mreže. Treba dakle, voditi računa o uvođenju novih usluga, o uvođenju novih mrežnih čvorova, o kompleksnosti sopstvene mreže. Jednostavnost je nekad najbolje merilo vrednosti ili što bi moderno rekli – možda je to „killer application“.


05 новембар 2007

Internet kaldrma

Nedavno je obavljeno novo istraživanje koje je pokazalo, između ostalog, da 52% građana Srbije nikad nije koristilo Internet i da svaki četvrti student nije nikad koristio Internet !

Da je Marks živ, sigurno bi govorio da je Internet opijum za narod. A Bijelo dugme bi pevalo : No sex, no drugs, no rock’n’roll and no Internet ! I onda bi bilo, verujem, više Internet korisnika. Znači - propaganda ! Treba vam Internet, ljudi, kad vam kažem ! Ali ništa na silu. Ne biva. Onog trenutka kad ljudi shvate da im Internet treba – počeće da ga koriste. Uloga države je u tom smislu velika – edukacija naroda i reforma birokratskog sistema u smeru veće uloge interneta (informacije, dokumenta, plaćanje, kupovina, zdravstvene konsultacije).Uloga telekom-operatora bi bila da obezbedi mogućnosti širokopojasnog pristupa i obezbedi konektivnost do što većeg broja domaćinstava (a dvojnike u istoriju). Da bi se podstakao i ubrzao razvoj širokopojasnih usluga, a i da sve ne padne državnom operatoru „na leđa“, regulator treba, kroz proces liberalizacije telekomunikacionog tržišta, da omogući da i drugi mogu da se bave ovim poslom.

Da počnemo od škola. Ali ne sa nemuštim, trapavim i lokalno prepuštenim poslovima informatičke edukacije učenika. Šta znači jedan kompjuter po školi – treba kompjuterska mreža vezana na globalnu mrežu po školi ! Da bi to moglo mora da postoji telefonska parica (može i optika ili WiMAX) do škole. A da bi to što se u školi nauči, dobilo svoj epilog kod kuće i značilo računar u svakom (bar đačkom) domu, onda i svaki taj dom mora da bude „u dometu“ telekomunikacione mreže. Evo jednog lepog posla za jednog ili više obrazovanih i opštem dobru posvećenih činovnika iz Ministarstva za telekomunikacije i informatičko društvo. Zbog naše dece. Pa onda to isto za opštine, zdravstvo, turizam. (I nije sve u nedostatku novca, siguran sam.)

Ali samo da budemo jasni šta bi sve to značilo. Nema uhlebljenja svojte i partijskih kadrovika u državnoj upravi, nema šalterskih moćnika i moćnica, nema vežbanja discipline i građanske pokornosti u redovima i po čekaonicama, nema popunjavanja obrazaca „s pisaću mašinu“ – pa jel’ to Srbija za koju smo se borili ? Ili hoćete Internet ?

01 новембар 2007

Atak na prijateljstvo

Koliko ja pratim dešavanja među mobilnim operaterima (a nije mi baš to glavna opsesija), ovo je do sada najinovativnija ponuda i prilično dobra ideja. Videćemo kako će tržište reagovati i da li je ovo to što malim preduzećima baš treba i odgovara. Ne zaboravite da ”večiti rival” pod svojim skutom za sada ima značajnu većinu biznis-korisnika, koji su upravo ”napadnuti” ovom ponudom. Ovo je očit primer transfera know-how i uloge jakog igrača. Ali samo u jakim utakmicama se rađaju pravi igrači.
Naravoučenije ove priče su, po meni, dve stvari koje su veoma bitne za poslovanje na telekomunikacionom tržištu :
1. Inovativnost i kreativnost kod operatora mogu značiti odlučujuću prednost na tržištu (kao Mesi i Ronaldinjo).
2. U novim uslovima poslovanja operatori se moraju nametnuti kao ponuđači i integratori rešenja, koji korisnicima nude kompletnu ključ-u-ruke uslugu, da ne kažem rešenje njegovog problema. Nemaju sva preduzeća (a naročito SME, kojih je kod nas u Srbiji najviše) svoj tehnički kadar ili IT službu koja bi definisala i artikulisala šta firmi treba. A to je šansa za operatora da stekne naklonost i lojalnost korisnika.
Učiti se mora stalno i puno, dokazivati se mora stalno i iznova. Takav je posao ! Korisnici za svoje pare hoće najbolje i što jeftinije, a ne vole ni mnogo komplikovane stvari. Ispitivanje snaga je izgleda završeno, dočekali smo i telefone za dinar i džaba razgovore, i pakete od kilo-dva-pet. A dok privatni korisnici uživaju u blagodetima konkurencije, ovi sa dubljim džepom i suptilnijim potrebama bi možda hteli i nešto više. Trajaće ova igra... Još jedan igrač se zagreva....

Menadžersko ćoše

Pored telekomunikacija kao struke, lično veoma volim da pratim i čitam i štiva iz ekonomije i menadžmenta. Od ekonomista, nekako su mi mišljenja libertarijanaca najbliža, a menadžment smatram jednom lepom naukom, po mom shvatanju utemeljenom na iskustvu mislećih i preduzimljivih ljudi. Inače, volim teorije koje se u praksi raznim primerima mogu potvrditi i objasniti.

Verujem da među čitaocima mog bloga ima sigurno i onih koji se bave (ili će se baviti) i poslovima rukovođenja, pa im preporučujem da pročitaju sledeći članak. A iz tog članka izdvajam par korisnih i poučnih stavova.

Zadržavanjem radnika koji slabo rade i koje treba otpustiti “...činite medveđu uslugu samom sebi (kao menadžeru), radniku, njegovim kolegama i kompaniji”

Radnike treba unapređivati u nadređene na osnovu njihove sposobnosti da dobro obavljaju poslove upravljanja, a ne zato što svoje aktualne zadatke dobro obavljaju ili zato što su dugo u firmi.”

„...Nekome će doći na naplatu, bilo sada, bilo kasnije.”

Suština teksta je da loš rad i loše upravljanje mogu biti veoma pogubni za budućnost firme. Samo nemojte lakonski reći : „ Ih, pa jasno, sve mi to znamo”. Prvo razmislite koliko ste u priči – danas i sutra.

31 октобар 2007

Love mi - tender !

Na tržištu treba reagovati brzo, nuditi kvalitetne i inovativne usluge, pratiti trendove, ali mora se voditi računa i o svojim troškovima i mogućnostima. A tu je i Zakon o javnim nabavkama, koji izgleda, često postaje veća prepreka od bilo kakve konkurencije i bilo kakvog tržišta. Tender – nekome od njega zvecka, a nekome zvoni u glavi.

Koji su uslovi za dobar i uspešan tender ?

Najveću odgovornost za uspešan tender ima sektor za planiranje telekom-operatora. Ukoliko se želi implementirati neka nova usluga ili tehnologija, najpre planeri treba istraže i provere spremnost i zrelost predmetne usluge odnosno tehnologije, i to : definisanost standarda, postojeće ponuđače, mogućnosti nove opreme, pozitivna (i negativna) iskustva implementacije u realnim tržišnim uslovima naročito na tržištima «svog ranga», kompleksnost integracije nove opreme (usluge) u postojeću mrežu, perspektivnost opreme (usluge) u smislu proširenja i nadgradnje. Treba utvrditi i uslove, mogućnosti i spremnost sopstvene organizacione i kadrovske baze za uspešnu implementaciju usluge odnosno tehnologije.

Telecom Italia npr. ima sektor koji se bavi testiranjem, simulacijom i proverom novih usluga i tehnologija, sve u cilju da se problemi i iznenađenja u kasnijoj praksi preduprede i korisnicima ponudi proverena usluga odnosno oprema.

Posle definisane studije o usluzi odnosno tehnologiji treba obaviti istraživanje tržišta. To istraživanje treba da pokaže spremnost korisnika da prihvate nove usluge, uslove za uspešnu implementaciju i potencijalne lokacije. Na osnovu istraživanja tržišta, opet se u sektoru za planiranje pravi tzv. business case studija. I pre finalnog dela i nabavke opreme koja treba da donese profit, sledi priprema tehničkih zahteva i tenderske dokumentacije. Pretpostavljam da, ako se znaju i utvrde gore navedeni elementi, nije teško napraviti tendersku dokumentaciju koja će rezultirati uspešno završen tender. Podvlačim, uslov je dobro poznavanje onoga što nude ponuđači i onoga što vama treba ! A to je već dovoljno uzak krug. Ako nekoliko ponuđača ima baš ono što vama treba, onda može da odluči i cena u krajnjem slučaju, mada kredibilitet vendora nikako ne treba relativizovati.

Ali tenderi često «padaju» – kako i zašto ? Za mene postoji samo jedan odgovor – loša i nekvalitetna priprema. Neozbiljne ponude se ne računaju.

«Ako smo pali, bili smo skloni padu«, pesnik Branko Miljković

29 октобар 2007

Tako to rade Francuzi

S obzirom da ga je na to obavezalo francusko telekomunikaciono regulatorno telo ARCEP, France Telecom je objavio da svoju kablovsku kanalizaciju nudi na korišćenje svojim konkurentima na tržištu. Rekli su da to čine zbog unapređenja razvoja optičke mreže u Francuskoj, ali su izostavili da kažu da se odriču svog parčeta hleba za mega-giga dobrobit nacije ;-). U ime fair-play-a, France Telecom će konkurentskim firmama pružiti i sve informacije o svojoj infrastrukturi neophodne za inženjering FTTH mreže (mape, kablovsku dokumentaciju, šeme prostorija za smeštaj opreme i dr.).

Počeću da mislim da je osim konkurencije, i regulativa iz raja izašla. I siguran sam da će, osim regulatora, i korisnici usluga osetiti blagodeti pomenute ponude. Za sada – u Francuskoj. A to je od nas daleko ! Naročito danas, kad štrajkuju njihovi avioprevoznici i železničari. (Male im plate za FTTH pristup).

26 октобар 2007

Koliko je mobilna obilna ?

Telenor je objavio podatke o svom poslovanju posle trećeg kvartala ove godine. Ovaj njihov lep gest i redovna praksa su me zaintrigirali da pokušam da uporedim podatke o aktuelnom poslovanju MTS i Telenora i došao sam do sledećih zaključaka :

- Telenor ima 2.841.000 korisnika, a MTS oko 5 miliona.

- Telenor broji samo aktivne korisnike tj. one koji su u prethodna tri meseca ostvarivali pozive u mreži, a MTS (čini se) računa sve prodate SIM kartice.

- Telenor je izračunao da ima 40,23 % tržišnog udela, MTS bi onda trebalo da ima oko 59%. (U ovom slučaju mi, uzevši u obzir broj korisnika tj. pretplatnika nije jasno kako se došlo do ovih procenata odnosno koja je tu matematika).

- Prihod Telenora u prvom polugođu je bio 7,36 mlrd dinara, a prihod MTS-a oko 14 mlrd dinara (kalkulacija tj. procena napravljena na osnovu podataka odavde).

Obzirom da i sam mislim da je broj korisnika MTS-a više marketing nego realnost, zaključujem onda da korisnici MTS-a u proseku više telefoniraju od korisnika Telenora i bolje pune kasu svog operatora. Razlog bi mogli biti biznis korisnici, jer je većina firmi MTS-ov korisnik. Kad bi znali i podatke o troškovima, mogli bi da kažemo i ko je profitabilniji. Privatni vlasnik ili državni ?
Ko dočeka transparentnost kao normalnu stvar i običaj u Srbiji – dakle, redovne poslovne izveštaje - možda otkrije još nešto interesantno. Ćut', bolan, erotika ! Lepše je kad se sve ne otkriva.

24 октобар 2007

Bilo kuda - Cisco svuda

Multinacionalni telekomunikacioni gigant Cisco kupio je WiMAX vendora NAVINI Networks, čime ulazi i na svetsko WiMAX tržište. Kompanija Navini je jedan od lidera na tržištu mobilne WiMAX plug-n-play broadband opreme i ima oko 75 operatora-korisnika u Evropi, SAD i Africi.

Šta i koga je sve Cisco kupio 15 godina unazad možete videti ovde. Pomenuću samo neke najupečatljivije akvizicije : Airespace (WLAN), Arroyo (VoD), Scientific Atlanta (STBox, video), Linksys (IP telefonija, SOHO networking), Dynamicsoft (SIP tehnologija), Netsolve (IT infrastructure management), Greenfield Networks (Metro Ethernet), WebEx (Objedinjene komunikacije - Unified comm's).
Jedno im se ne može osporiti, a to je da rade vrlo studiozno, sa strateškim ciljem i IP NGN vizijom. To se valjda zove Ciskoizacija ili što bi oni izvorno rekli «Connected Life».

Možda je krajnje vreme da i njima neko kaže da prikoče malo, jer ajde da kupuju po malo, al' oni, brate.... Eto, toliko - Cisco da ne bude da ne vidimo šta se radi.

23 октобар 2007

WiMAX opasno preti, baš pretty

Amerikanci, poznato je, vole da prednjače u svemu. Početkom 2008. godine njihov regulator FCC otvara aukciju radio-spektra na 700 MHz, koji je veoma atraktivan za WiMAX. Pogodnosti korišćenja ovog dela spektra se ogledaju u tome što signali na ovoj frekvenciji lako preskaču zgrade i zidove, lako ulaze kroz prozor, ne smeta im kiša i atmosferske padavine, nije im potrebna optička vidljivost između predajnika i prijemnika, spoljne antene kod korisnika gotovo da i nisu potrebne a treba im i manje baznih stanica. To ih čini superiornim kad je prenos u pitanju. WiMAX operatori dakle, lako mogu da uskoče na telekomunikaciono tržište i okupiraju ga, pogotovo koristeći spektar na 700 MHz.

Operatori u SAD - Verizon i AT&T, koji su počeli da grade skupe FTTX mreže, s pravom počinju da strepe. Njihove VoIP i broadband usluge u Americi beleže blagi rast, ali kad ih WiMAX operatori napadnu... Hoće li budući biznis od video usluga biti dovoljan da ih održi uspešnim i hoće li stići da ga razgranaju i učine atraktivnim ? Eto, kanda sam se baš zabrinuo zbog toga ;-).

Kod nas, srećom ili nažalost – kako za koga, planirano je da se spektar na 3,5 GHz koristi za WiMAX (neke su frekvencije već podeljene). Tu je situacija sa propagacijom signala znatno nepovoljnija tj. signalima na ovoj frekvenciji mnogo toga smeta, ali izdržaće nekako.
WiMAX tehnologija je pretežno orijentisana za pružanje broadband usluga, a uzgred ide i VoIP (80% broadband, 20% VoIP) . Ovo kažem zbog toga što se kod nas WiMAX uglavnom vezuje za povoljniju mogućnost telefonizacije kablovski teško dostupnih oblasti. Koristiti WiMAX za voice uslugu, sa neznatnim broadband saobraćajem, isto je kao zaklati vola za kilo mesa ili voziti se sam autobusom na posao. Ali, npr. Kaluđerica, urbanistički uslovi... Što reče naš najveći učitelj nekada, ne treba se uvek držati tehnologije k’o pijan plota.

Telekom Srbija, koliko znam, još uvek nije dobio frekvencije za WiMAX, a ništa značajno nisu uradili ni oni koji su frekvencije dobili. WiMAX, dakle, za sada samo preti. Ali kad „udari“...

21 октобар 2007

Kada prodati svoj deo ?

Prošle nedelje je istekao rok za predaju ponuda za kupovinu 49,13% Telekoma Slovenije (javilo se, kažu, 12 kandidata). Procena je da je tržišna vrednost Telekoma Slovenije oko 2,6 mlrd Evra, što je manje u odnosu na njegovu vrednost na berzi (tj. na tržištu kapitala) gde je vrednost Telekoma Slovenije (nadalje TSLO) oko 3,2 mlrd Evra. Pretpostavlja se da je manja tržišna vrednost posledica je smanjene dobiti TSLO u odnosu na prethodne godine.

Obzirom da su i druge vlade, pa i naša kod prodaje Mobtela, očekivale manje cifre ponuda, moja procena je da će Slovenci ipak dobiti više nego što realno očekuju (oko 1,3 mlrd Evra), naročito ako se uzme u obzir mala zaduženost i prisutnost TSLO na tržištima drugih zemalja, posebno u oblasti Interneta. Znači onaj ko kupi, osim slovenačkog, može da računa i na tržišta Gibraltara, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Albanije i Kosova. Inače, TSLO na domaćem tržištu u fiksnoj telefoniji ima 90% tržišnog udela, a u mobilnoj oko 70%. Slovenija ima veoma dobru penetraciju broadbanda (na nivou evropskog proseka) i ima dobre perspektive kad je ponuda novih naprednijih (i isplativijih) usluga u pitanju, dok su tržišta na kojima je TSLO ostvario učešće u tom pogledu vrlo perspektivna.

Sve u svemu, prodaja dela Telekoma Slovenije biće interesantan pokazatelj i referenca i za buduću prodaju Telekoma Srbija. Mislim da će na osnovu nje biti moguće izvući mnoštvo korisnih zaključaka. Ukoliko neko ne istrči sa extra-ponudom (npr. Rusi ili Arapi), objektivno gledano najozbiljniji kandidat je Deutche Telecom. Međutim, upravo zbog “rasprostranjenosti” TSLO moguća su iznenađenja, i kad je kupac i kad je cena u pitanju. Ili će biti da samo Telekom Srbija i Telenor dobro plaćaju kad kupuju.

I par pitanja čitaocima za razmišljanje : Zašto se Telekom Slovenije prodaje sada kad mu ide dobro i kad je ostvario upliv i na druga tržišta u razvoju ? Ko bi inače kupio firmu u stagnaciji i za koliko bi je kupio ? Može li tim samo sa domaćim igračima da igra Ligu šampiona ?


18 октобар 2007

Koliko će trajati 3G ?

Obzirom da sam tek ovog meseca počeo da blogujem, postoje i neke interesantne teme koje su se pojavljivale ove godine o kojima bih želeo da pišem.

Posle GSM kongresa koji je u februaru ove godine održan u Barseloni, naišao sam na link koji je svojom sadržinom izazvao moju pažnju i podstakao razmišljenja o 3G tehnologiji u mobilnoj telefoniji.

Zašto je 3G oprema odjednom u naponu snage postala tako povoljna i jeftina ?

Da li je prava stvar da bake gledaju serije na malom ekranu mobilnog telefona ? Ili da gledate utakmicu idući ulicom ili vozeći po gradu ?

Da li imate želju da vas svako u svakom trenutku može videti gde ste i šta radite ? I da ne bude da ciljam pretežno na muški rod - da svako ko poželi može videti kako izgledate u datom trenutku ?

Koliko je zgodno surfovati internetom sa malom tastaturicom i malim ekrančićem mobilnog telefona ? Onako en passent.

Koliko ljudi uopšte i ima 3G telefon ?

Sva ova pitanja bila su mi negde u glavi i onda se pojavio ovaj članak koji mi je indirektno dao odgovore na mnoga od njih.

No, pomama i dalje traje, jer nije red da nemate ono što vaša konkurencija ima. Uloženo u razvoj 3G tehnologije i u 3G mrežu mora nekako da se vrati, a kojim će putem operatori dalje (HSDPA, LTE, WiMAX) videćemo relativno brzo. Sigurno je da će operatori biti mnogo obazriviji kad je sledeći korak u pitanju i sačekati zrelost novih tehnologija, a možda i malo više povesti računa o realnosti na tržištu i stvarnim potrebama korisnika. O 4G u nekom narednom postu.

Možda se uvođenjem pomodarskih i u suštini nekorisnih usluga kratkoročno može ponekad i dobro zaraditi, ali operatori ipak treba da teže da pružaju usluge koje korisnicima obezbeđuju nesumnjivu korist i olakšanje života. Zato posebnu pažnju treba usredsrediti na želje i potrebe korisnika, a sa tim usaglasiti i način ispunjenja tih želja i potreba. To bi trebalo da bude ispravna dugoročna strategija koja obezbeđuje uspeh na tržištu.

17 октобар 2007

Zajdi...Toše Proeski

Otišao je Pevač s Dušom, dobar, plemenit i mlad čovek. Na isti način kao još neki veliki talenti i majstori svog posla, kao meteor.
Od njegove briljantne interpretacije uvek me je podilazila jeza, nadimale se grudi i navirala osećanja. I uvek će.
U znak sećanja na Tošeta - preporuka čitaocima mog bloga : stare makedonske pesme u izvođenju Tošeta Proeskog, CD album Božilak. Za vjeki vjekova !

Slava mu i neka počiva u miru !
Tvojte pesni, bratko Toše, pa ke da se peat, al' tvojta mladost, žali Bože, nema da se vrati !

16 октобар 2007

Numeracija tlk mreže

U skladu sa svojim ingerencijama, Upravni odbor Republičke agencije za telekomunikacije (RATEL) je na svojoj sednici održanoj polovinom septembra usvojio Plan numeracije Republike Srbije za telekomunikacione mreže.
Interesantno u ovom dokumentu je to da je kao međunarodni prefiks (za odlazne međunarodne pozive iz Srbije), do daljnjeg tj. „dok se ne steknu uslovi“, zadržan kod „99“ iako je u celom svetu međunarodni prefiks „00“. Svojim novim aktom RATEL će verifikovati trenutak postojanja tih uslova.

Moram da priznam da mi ovo nije najjasnije. Koji su uslovi u pitanju i ko treba da ih obezbedi ? Da li se čeka 100% digitalizacija mreže, mada ne mora da se čeka. Zar nisu sad, kad je Telekom Srbija državno preduzeće i kad nema drugih operatora, uslovi najpogodniji ? Jer ono što bi trebalo uraditi, trebalo bi da odradi baš Telekom sa svojim stručnim službama.

Druga interesentna činjenica su pozivni brojevi za gradove u Srbiji (tzv. geografski kodovi), među kojima se uočavaju i oni sa čak tri cifre (npr. Kikinda 230, pri čemu treba ispred broja „okrenuti“ i 0). Od raspada SFRJ, mi nismo našli za shodno da racionalizujemo našu mrežu i smanjimo broj cifara u ostvarivanju međugradskih veza, a oni koji se razumeju u komutaciju znaće koje pogodnosti to sve ima. Zašto nismo ?
Evo recimo dva razloga: prvi je da nam nije bitno vreme ostvarivanja veze i arčenja resursa centrala; a drugi– nismo baš ažurni i hitri kad su prihvatanje neminovnosti promena u pitanju, da ne kažem kad treba nešto da se uradi za opšte dobro.
Kako protumačiti ovo drugo u kontekstu ove priče ? Recimo da kojim slučajem opet procveta i počne da buja bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti, braća se pokaju pred ipak zajedničkim nam Bogom i reinkarnira se SFRJ. Opet bi telekomunikaciona mreža bila zajednička i najbolje bi bilo da se vrati i ondašnji sistem numeracije (sećate se, Beograd 011, Zagreb 041, Ljubljana 061, Sarajevo 071 itd). E, u tom slučaju mi ne bi morali ništa da radimo, za razliku od operatora u drugim ex-Yu republikama (sada je npr. Zagreb "01", kao i Ljubljana). Obzirom da nije dat nikakav rok u pomenutom Planu numeracije možda zaista i čekamo povratak ideje jugoslovenstva i ponovno ujedinjenje.
Nisam siguran da nismo sposobni da uradimo ono što su u Hrvatskoj i Sloveniji već uradili, a siguran sam da to što pre treba da uradimo. Elem, neozbiljno je da Kikindu zovemo birajući 0230-xxx-xxx. Namerno ne pominjem i gradove na Kosovu i Metohiji ( npr. Uroševac 0290, Đakovica 0390, Gnjilane 0280), jer na žalost, nije to najveći problem kad je KiM u pitanju.

Još uvek mi nije jasno zašto čekamo da se problemi sami od sebe reše ili da nam drugi reši i uradi ono što sami moramo. Ne samo u telekomunikacijama.

14 октобар 2007

U roaming-u do guše

Na osnovu uredbe koju je krajem juna 2007. usvojilo Veće EU i koja je početkom oktobra stupila na snagu, cene roaminga u zemljama EU su znatno smanjene i ograničene na maksimalnih 49 centi za odlazne pozive iz inostranstva i maksimalnih 24 centa za dolazne pozive primljene u inostranstvu (cene su bez VAT-a tj. njihovog PDV-a). Uredba će važiti 3 godine i svake godine cene će se smanjivati, da bi u trećoj godini primene uredbe cene roaminga bile 43 centa odnosno 19 centi. Obzirom da je to gornja granica dozvoljenih cena, većina operatora u EU usvojila je te cene, a postoje i zemlje u kojima su i te cene poprilično smanjene. Npr. u Holandiji i odlazni i dolazni pozivi koštaju 20 centi, dok je u Velikoj Britaniji cena za odlazne pozive 31,57 centi a za dolazne 12,63 centa. Ova uredba EU verovatno će se odnositi i na zemlje kandidate, jer ne može njihova birokratija biti mimo EU-ropske.

Za nas u Srbiji je ovo interesantno npr. sa dva stanovišta :

prvo, operatori su ispoštovali uredbu, što znači bilo je lepo dok je trajalo a trajalo bi ko zna koliko da ih nisu podsetili da “za pojas zadenu”. To samo znači da niko ne snižava cene ako ne mora i ako ga na to ne natera ili tržište ili “zvanični regulator”.

drugo, hoće li EU-ropljani izvršiti pritisak na van-EU mobilne operatore da učine isto (i kad će uspeti), obzirom da će njihove biznismene prilikom boravka u zemljama van EU, pa i u Srbiji, roaming koštati mnogo više nego na domaćem EU-terenu.

Kako je prihod od roaminga kod naših mobilnih operatora zanemarljiv u odnosu prihod od domaćeg saobraćaja, možda će se i oni brzo privoleti da budu “deo Evrope”. To bi bilo dobro i za nas korisnike, inače ćemo i dalje i u tom segmentu biti građani “drugog reda” kad otputujemo negde van granica naše otadžbine.

Zlobnici će verovatno reći : “Ko putuje, taj i ima, pa neka ga deru”. A i koji će nam EU kad i oni vladaju uredbama. Roaming nam ionako uglavnom plaćaju firme...

12 октобар 2007

O monopolu i konkurenciji

Onomad je dnevni list „Danas” objavio intervju sa gospodinom Jeclom, direktorom Direkcije za usluge u „Telekomu Srbija”, u kome je gospodin Jecl uspešno odgovorio na sve novinarske insinuacije i čaršijske tračeve, demaskirao zaveru protiv Telekoma, obesmislio sve zablude i rezultate kvazi-istraživanja, zapušio usta nezasitim i infantilnim korisnicima i obeshrabrio potencijalne konkurente koji vrebaju po šumama i gorama naše zemlje ponosne. Pojedine je i u zdrav mozak.

U svojim istraživačkim naporima, novinar je bezuspešno iskušavao sagovornika da uzvikne „Živeo monopol !”, ali se ovaj nije dao zbuniti. Gospodin Jecl me je fascinirao svojom emotivnošću zbog nepravdi koje nadležni čine Telekomu uskraćujući mu prava da uvede sve moguće tehnologije koje u savremenim telekomunikacijama stoje na raspolaganju za dobrobit širokih narodnih masa (radnika, seljaka i poštene inteligencije). Neviđenom matematičkom bravurom i đuture metodom, gospodin Jecl je precizno dokazao da je Srbija „mala Švedska” kada je razvoj interneta i širokopojasnih usluga u pitanju, a na nedavnu konstataciju naše ministarke da je Internet kod nas preskup, odgovorio je kontratezom da su korisnici telekomunikacionih usluga u Srbiji u suštini stipse jer su im telefonski računi mizerni (mada istini za volju i pretplata je trenutno socijala). Intervjuisani je odlučno odbacio odgovornost Telekoma za „belu kugu” u Internetu, jer ga građani imaju ali ga ne koriste (dakle slabo koriste Internet) i ukazao da je to državni problem (slažem se, mogli bi zaista malo da počnu i internet da asfaltiraju po selima). Ima, dakle, puno toga interesantnog u predmetnom intervjuu, a neko će možda i da nauči nešto novo. Vredi pročitati, ako već niste ! (pojedine teme iz intervjua nisam namerno želeo da potrošim ovom prilikom).

Elem, stvari su zaista ozbiljne iako u svakoj šali ima i pomalo šale. Mislim da pitanja za trenutni „monopol” i poziciju Telekoma na tržištu, kao i pitanja oko liberalizacije telekomunikacionog tržišta, treba usmeravati na adrese nadležne Agencije i Ministarstva. Ne bi se ni neki svetski poznat operator da je na mestu Telekoma odrekao svoje pozicije i „stečenih” prava (uzmite i primer duvanske industrije u Srbiji). Konkurencija svakog učini boljim ili lošijim i nađe mu pravo mesto. Ne vidim zašto bi Telekom (ili bilo ko u bilo čemu) bio izuzetak. Znači, da budemo jasni, ja sam za uvođenje konkurencije u sektor telekomunikacija ! Posebno je pitanje šta će to značiti i doneti u stvarnosti (poučan primer je sadašnje stanje u CATV oblasti kod nas !)

Pored infrastrukturnih komparativnih prednosti, Telekom ima i višegodišnje iskustvo, tradiciju i kakvu-takvu kadrovsku bazu, tako da bez obzira na verovatno neophodno potrebnu organizacionu terapiju, ne mislim da treba da se grčevito bori za produženje privilegovanog statusa. (Druga je stvar da li se bori, ko se bori i zašto se bori ?) Promene koje nastaju uvođenjem NGN (mreže sledeće generacije) nateraće sve učesnike u telekomunikacionoj utakmici na partnerstvo, kako međusobno, tako i sa ponuđačima sadržaja i usluga. Na kraju krajeva, svi mogući konkurenti na neki način u ovom trenutku žive od Telekoma i nerealno je očekivati da će mu se otvoreno konfrontirati, sve i da ih neko pusti da “koriste laktove”. A i ljudi u Telekomu će možda promeniti formaciju, obratiti više pažnje na čvrstu odbranu i efikasniji napad. Jedino će im igra “po bokovima” možda postati problem, a i konkurenti će sigurno imati “bolji ulaz”. Moguće je da dođe i neki “stranac” i pojača redove Telekoma. Biće zadovoljstvo gledati bitku za svakom loptom (čitaj: korisnikom) u reketu ili šesnaestercu (čitaj : pristupnoj mreži). A treba izdržati igru na tri fronta.

Buduća konkurencija bi trebalo da obogati ponudu sadržaja i usluga, verovatno i da utiče na sniženje cena (mada ne bih u tom delu previše očekivao, jer raste nam i standard, zar ne ?) – u svakom slučaju, korisnici će naći svoj interes u ponudi usluga. Nekima će odgovarati VoIP i mogućnost jeftinih međunarodnih razgovora, nekima će odgovarati objedinjeno plaćanje paketa telekomunikacionih usluga, nekima povoljan brzi flat Internet...

Dalji razvoj tržišta mobilne telefonije i blagodeti konkurencije koje smo svedoci i u Srbiji dovešće, verujem, do obesmišljavanja sadašnjeg shvatanja univerzalnog servisa, koji je (navodno) jedan od uzroka otezanja i bojazni nadležnih za uvođenje konkurencije na tržište telekomunikacija. Inače, u svetu je na delu tzv. fiksno-mobilna supstitucija (FMS) pri čemu se mobilni telefoni intenzivno koriste umesto fiksnih i mobilni saobraćaj polako uzima primat nad fiksnim. Osim toga, i WiMAX preti svojim potencijalom.

Ne treba zaboraviti da nadležne strukture trenutno lepo žive od zarade Telekoma i da bi legalizovano alternativno telefoniranje (VoIP) verovatno prilično oborilo prihod Telekoma od fiksne telefonije, a on je još uvek dominantan čak i u odnosu na prihod od mobilne. Pošto nam je svima jasno da država (čitaj: vlast) štiti svoje prihode, onda je logično da je „u šemi” sa Telekomom. Ne treba zbog toga kriviti Telekom.

Slično nam je, dragi građani zemlje nam Srbije (i vi drugi tamo-amo), i u drugim oblastima – kod nas je hrana, odeća, obuća, skuplja nego u zapadnim zemljama upravo iz razloga zatvorenog tržišta i nepostojanja konkurencije (ili postojanja raznih oligopola). Nisu ni telekomunikacije izuzetak.

Možda treba razmisliti o kome vlast više brine u ovom slučaju : o građanima, o sebi ili o Telekomu ? Kao, brinemo da i građani po brdima dobiju telefone, pa čekamo da to Telekom uradi jer ovi drugi sigurno neće, zato što kapitalisti rade samo ono što im je profitabilno. A čekaćemo verovatno sve dok Telekom pristojno puni kazan iz koga se hranimo. Doduše puni zato što je jedini i ima to ekskluzivno pravo. A to pravo neka mu oduzmu oni drugi, kad dođu na vlast. Ako dođu siti – a sumnjam....

Osim toga, svakoj vlasti odgovara da građani budu „manje obrazovani” i „ograničeni”, a super im je i da imaju neku svoju zlatnu koku, i zbog jaja i zbog petlova. Petlovima vreme ide, a zlatna koka – dobra supa ! I vi ćete moći da kusate, dragi čitaoci, samo sutra. To je obećao i gospodin Jecl.

11 октобар 2007

Vesti sa Broadband Foruma

Na Broadband World Forum Europe, koji se upravo održava u Berlinu, moglo se čuti da je broj IPTV korisnika u svetu u proteklih godinu dana (do 30.06.2007.) porastao za 179% i dostigao cifru od 8 miliona. U Evropi je taj rast bio još veći i iznosio je 231%, što u brojkama predstavlja novih 3 miliona korisnika ili ukupno u zbiru blizu 5 miliona IPTV korisnika. Najveći uspon beleže IPTV tržišta Francuske i Hong Konga.

Na ovom forumu saopšteno je i da DSL još uvek ima najveći rast u broadband pristupu i da trenutno ima preko 200 miliona DSL korisnika u odnosu na ukupno 313 miliona BB korisnika u svetu. Pored DSL pristupa, kablovske BB veze (coax) učestvuju sa 22%, a FTTx sa nešto više od 10% svih broadband veza u svetu.

Može se konstatovati da DSL ostaje najznačajniji pristup u isporuci bandwith-hungry sadržaja i usluga, a da IPTV sve više postaje realnost na zrelim i pogodnim tržištima.

10 октобар 2007

Neka bude i moj blog...

Za početak ono što je upravo aktuelno - kome će pripasti Telekom Srbija ?
Da li će biti trampe između DS i DSS ili ostaje da je Telekom DS-ov ?
Da li će od ovog pitanja mnogo toga u srpskim telekomunikacijama zavisiti ili je svejedno ?

Telekom na dlanu - u vezi sa kim i... ko će imati prijatelje na vrhu, brate?
Živi bili, pa videli !
Da bi nastavio sa Telekomunikacijama, morao sam da počnem sa Telekomom.