05 новембар 2007

Internet kaldrma

Nedavno je obavljeno novo istraživanje koje je pokazalo, između ostalog, da 52% građana Srbije nikad nije koristilo Internet i da svaki četvrti student nije nikad koristio Internet !

Da je Marks živ, sigurno bi govorio da je Internet opijum za narod. A Bijelo dugme bi pevalo : No sex, no drugs, no rock’n’roll and no Internet ! I onda bi bilo, verujem, više Internet korisnika. Znači - propaganda ! Treba vam Internet, ljudi, kad vam kažem ! Ali ništa na silu. Ne biva. Onog trenutka kad ljudi shvate da im Internet treba – počeće da ga koriste. Uloga države je u tom smislu velika – edukacija naroda i reforma birokratskog sistema u smeru veće uloge interneta (informacije, dokumenta, plaćanje, kupovina, zdravstvene konsultacije).Uloga telekom-operatora bi bila da obezbedi mogućnosti širokopojasnog pristupa i obezbedi konektivnost do što većeg broja domaćinstava (a dvojnike u istoriju). Da bi se podstakao i ubrzao razvoj širokopojasnih usluga, a i da sve ne padne državnom operatoru „na leđa“, regulator treba, kroz proces liberalizacije telekomunikacionog tržišta, da omogući da i drugi mogu da se bave ovim poslom.

Da počnemo od škola. Ali ne sa nemuštim, trapavim i lokalno prepuštenim poslovima informatičke edukacije učenika. Šta znači jedan kompjuter po školi – treba kompjuterska mreža vezana na globalnu mrežu po školi ! Da bi to moglo mora da postoji telefonska parica (može i optika ili WiMAX) do škole. A da bi to što se u školi nauči, dobilo svoj epilog kod kuće i značilo računar u svakom (bar đačkom) domu, onda i svaki taj dom mora da bude „u dometu“ telekomunikacione mreže. Evo jednog lepog posla za jednog ili više obrazovanih i opštem dobru posvećenih činovnika iz Ministarstva za telekomunikacije i informatičko društvo. Zbog naše dece. Pa onda to isto za opštine, zdravstvo, turizam. (I nije sve u nedostatku novca, siguran sam.)

Ali samo da budemo jasni šta bi sve to značilo. Nema uhlebljenja svojte i partijskih kadrovika u državnoj upravi, nema šalterskih moćnika i moćnica, nema vežbanja discipline i građanske pokornosti u redovima i po čekaonicama, nema popunjavanja obrazaca „s pisaću mašinu“ – pa jel’ to Srbija za koju smo se borili ? Ili hoćete Internet ?

Нема коментара: