24 фебруар 2009

Imati meru i merilo

Telekom-operatori definitivno sve više nude kompletan set rezidencijalnih usluga – govor, Internet, TV. Pri tom se susreću sa sve intenzivnijom konkurencijom i situacijom da moraju stalno da snižavaju cene paketa usluga. Protekle godine su, npr. u SAD, cene triple-play paketa prosečno smanjene za oko 20%. S druge strane, troškovi investicija i operativni troškovi su sve veći. Morate da ulažete sve više, smanjujete cene sve više i da profitirate sve manje ?! Očito, samo širokopojasni internet i IPTV nisu dovoljni da bi operatorima profit biti veći. Potrebno je ili još novih i atraktivnih usluga ili kreativno kombinovanje postojećih.

U telekom biznisu, dakle, nema dilema ni nepoznanica. U težnji da se (pre svega) sačuvaju, ali i osvoje korisnici treba nuditi pakete, ali gde i kako ? Naravno, tamo gde se susrećete sa konkurencijom ima smisla nuditi pakete, a tamo gde nema konkurencije, zašto biste se odricali dodatnog prihoda ? Sa druge strane, zašto ne biste zaradili malo više ako možete da pružite uslugu, a korisnici ne bi baš da plate previše. Treba se truditi da se zaradi više, ako već imate infrastrukturu i mogućnost da pružite uslugu. Inače svuda u svetu ima prilično lokacija gde je sa kablovskom infrastrukturom prisutan samo jedan operator.

Za mene je uvek bilo interesantno zašto se maksimalno ne koriste mogućnosti pružanja usluga. Mislim, kad možete – zašto ne pružite korisniku mogućnost da se „primi“ na uslugu ? Da se nađete sa korisnikom – dobro njemu, dobro vama. Imam utisak da postoji mnogo prostora za povećanje prihoda, ali je kod nas, naročito u državnim firmama, izgleda važnije potrošiti pare, nego ih zaraditi. U Srbiji je još uvek bolje dobiti što veći budžet i potrošiti ga da bi dogodine tražio više, nego se truditi da se zaradi više i uradi što bolje. Ako tuđe pare možete potrošiti u svoju korist, onda je to još bolje. Zato su popularni razni NIP-ovi, subvencije, tzv. društveno-odgovorno ponašanje i pripadnost nekome koja često znači i zaštitu od zakona. Sad u doba ekonomske krize, valja staviti prst na čelo i razmotriti ima li skrivenih i neiskorišćenih mogućnosti. Može li se malo "stegnuti" priča – a može.

Kome sada treba FTTH ?

FTTH je neizbežan, pitanje je samo kada (ili od kada). Pitanje za operatore koji ga implementiraju je takođe kada - ali kada će povratiti svoju investiciju. Činjenica je da i pored nesumnjivih prednosti, FTTH u odnosu na DSL tehnologije, danas nema dobar bussines case. Drugim rečima, FTTH je danas takoreći beskoristan. Retko ko od korisnika će se baš zaleteti da u ovim okolnostima plati (više) za FTTH pristup. Verovatno samo oni kojima, pored velikog downloada, treba i veliki upload. Inače fakat je da je FTTH projekat budućnosti i ono što kažu “end of game”.

Retko ko se od velikih operatora odlučio za FTTH (tu su France Telecom, Telenor, Telekom Slovenije). Većina njih su čak poprilično odmakli u DSL tehnologijama (npr. Telecom Italia, DT, Belgacom, BT, Telefonica). DSL pristup uostalnom predstavlja 65% svetskog broadbanda danas (izvor: Dittberner). Prepreka široj implementaciji FTTH je ne samo veliki capex i spori povraćaj investicija, već i nedostatak jasne regulative i strah operatora od budućeg eventualnog raspetljavanja optičke petlje (unbundling). Vi položite optičke kablove, a regulator vas primora da ih date i drugima na korišćenje i pružanje nji’ovih usluga. Zbog tog straha mnogi se, recimo, radije opredeljuju za GPON FTTH u odnosu na EP2P FTTH.

Prema istraživanjima analitičara francuskog IDATE, od FTTH možete računati da počnete da zarađujete otprilike tek nakon 10-13 godina ! U urbanim oblastima možda i nakon 7-8 godina, pri čemu je capex tzv. pasivne infrastrukture 30% manji ako je gustina naseljenosti duplo veća. Analitičari IDATE kažu da se u rezidencijalnim oblastima (dvorišne kuće) FTTH uopšte ne isplati. Naravno, ako društvena zajednica u liku države ili opštinskih komunalnih kuća, pomogne u raspodeli troškova, situacija za operatore može postati znatno bolja i onda im preostaje da pogodnim paketima i cenama privuku korisnike da uživaju u blagodetima FTTH tehnologije.

Neki će verovatno nakon čitanja ovoga da me optuže da sam staromodan i da sam (daleko bilo!) protiv optike do korisnika. Često čujem da se kod nas u tome već kasni. Niko da se zapita šta bismo sada sa tim, šta bi se nudilo po fiberu i po kojoj ceni ? Ponoviću opet moj stav da danas više-manje tehnologija nije problem niti najvažnije pitanje za razmatranje i da, pre svega, treba voditi računa o onome što su korisnici spremni da plate i prihvate. O onome što im doista znači kao usluga. Treba ozbiljno i studiozno razmatrati želje i potrebe korisnika, jer operatori od njih žive i zbog njih postoje. Naći pogodan i povoljan, te dakako isplativ, biznis model. Kolege inženjeri-tehnokrate to verovatno neće ni shvatiti ni prihvatiti. Ali kao i FTTH, i moja misija je projekat budućnosti. Dosta toga može se uraditi i u sadašnjosti.

18 фебруар 2009

Odiseja u mobilnoj

Po istraživanju kompanije Cisco, usled porasta prenosa video podataka i procvata mobinog interneta, predstoji pravi bum mobilnog saobraćaja u periodu do 2013. godine. Prema Ciscovom istraživanju, do tog leta gospodnjeg 2013. mobilni saobraćaj će porasti 66 puta, a video saobraćaj će iznositi oko 64% mobilnog saobraćaja. Interesantno je da se predviđa da će doprinos tome najviše dati zapadna Evropa, sa udelom od 74% ukupnog mobilnog video saobraćaja. Regija Azija-Pacifik učestvovaće sa (svega) jednom trećinom protoka mobilnog saobraćaja. 80% mobilnog saobraćaja poticaće od 3G telefona i laptop mobilnih gadgeta. Po mom sudu – potpuno nerealno i neutemeljeno, a vrhunac svega je predviđanje da će do 2015. korisnici imati prosečno 6 mobilnih uređaja (u poređenju sa sadašnjih jedan do dva) i time generisati 500 puta više saobraćaja. Svaka čast, ako je i od Cisca - previše je ! Nadam se da ćemo potrajati do famozne 2013. da vidimo koliko su promašili. Da podsetim da je na delu svetska ekonomska kriza i ne verujem da će „potrošnja“ mobilnih aparata porasti. Treba li da podsećam da ni 3G nije postigao očekivani uspeh (mislim da i neće), a nije ni mobilna televizija. Jednostavno, korisnici nisu baš mnogo zainteresovani. Sve ovo liči na još jednu bombastičnu propagandu oko neizbežnosti nove 4G mobilne telefonije, čiji se zamah očekuje baš do pomenute 2013. godine.

Ne znam šta bi na ovih 6 mobilnih do 2015. rekla braća Crnogorci, kojima su izgleda nekoliki mobilni dojadili, jer prema poslednjem izveštaju njihove regulatorne Agencije, u bratskoj nam Crnoj Gori broj korisnika već peti mesec (ili mjesec svejedno) stalno opada. Ruku na srce, radi se o smanjenju u promilima. No, opet se ja ne bih složio sa konstatacijom da broj korisnika opada, jer se zasigurno neko nije odrekao ( tj. odrek’a) mobilnog, već jednostavno ljudi bacaju (tj. bačaju u Moraču) izarčene pripaid kartice. Analizu kako ko stoji od tamošnjih mobilnih operatera sam već pravio (ovde) i nema bitnih pomeranja u rangu. Situacija na CG-mobilnom tržištu je stabilna i pokazuje da će operatorima sve veći problem i izazov biti povećanje prihoda po korisniku, mada ima interesantnih ideja i ponuda.

Trenutno se u Barseloni održava Svetski kongres „mobilaca“. Sve je veći jaz između ostvarenog prihoda i potrebnog protoka u mobilnim mrežama, možda se na kongresu ponudi neko rešenje.

17 фебруар 2009

Šta će biti s kućom

Posle mnoštva izjava ljudi od autoriteta o prodaji Telekoma Srbija (Predsednik Republike, ministri telekomunikacija, ekonomije, finansija, guverner NBS, Generalni direktor firme) i pisanja dnevnih i nedeljnih novina, duhovi su se baš uzbudili. Ako je verovati, kažu u jesen će biti tender za strateškog partnera (možda ove godine ta jesen dođe i ranije, naročito ako udari finansijska suša).

Generalni direktor Telekoma je bio u privrednoj delegaciji Srbije u Davosu, razgovarali su prema informacijama u štampi i koliko sam ja raspoznao od telekom-operatora, jedino sa AT&T-om i Deutsche Telecomom (DT). City banka, poznato je, čeka u maju 370 miliona $ keša od Telekoma, a da li oni imaju neke „američke“ veze sa AT&T-em... DT, nije sporno, odavno merka Balkan. Možda bi im baš odgovaralo da kupe Telekom Srbija, da se ne „biju“ posle sa austrijskim Mobilkomom oko BH Telekoma. Naš državni budžet vapi za finansijskom injekcijom, Vlada Srbije je i MMF-u obećala da je voljna da se Telekom restruktuira, a ako će neko da uloži svež novac u nešto ovde i u ovim okolnostima (a ne verujem da i on to može bez da pita svoju vlast), onda to nešto mora da bude profitabilno. Telekomunikacije, na primer. E sad, što nismo prodavali kad je vredelo više, pa to vam je tržište : vredi onoliko koliko je neko spreman da plati u datom trenutku. A da li će sutra-prekosutra-malo sutra vredeti više – ko bi ga znao. Ne daj Bože da bude kao sa JAT-om ili borskim rudnikom. Da je državno upravljanje tako uspešno, odavno bi Amerika i Engleska bile zemlja proleterska. Ne kažem da će Nemci ili neki drugi gazda doneti telekomunikacionu blagodet, ali privatizacija svih preduzeća, pa i Telekoma Srbija, je poželjna. Da li je sad pravi trenutak i kada jeste – o tome ima ko je plaćen i zadužen da misli. Ako se ne prodaje kad može, onda se obično prodaje kad mora. A kad se mora, nije teško. Naročito ako vam od toga zavisi život, da ne kažem vlast.

Da proučimo još malo reči generalnog direktora Telekoma : tačno je da je Telekom najprofitabilnije domaće preduzeće, verujem da je pre godinu dana kada je došao na mesto prvog čoveka kompanije zatekao situaciju da je odnos duga i godišnjih prihoda bio jedan prema jedan, tačno je da nije bilo nezadovoljnih regionalnim širenjem Telekoma i da je to zadovoljstvo sad delimično došlo na naplatu, tačno je i da država mora da se ponaša odgovornije kao akcionar u svojim preduzećima, tačno je da će ono što verovatno sledi biti bolno i neprijatno. Ne samo za radnike Telekoma. Mnogi, na žalost, neće biti pošteđeni. Priča da neko nije za prodaju u ovom trenutku sama po sebi ne znači ništa. Šta će biti s kućom znaju verovatno samo čuvari trezora. Samo da rupa u vreći ne postane crna rupa.

11 фебруар 2009

Huawei-kan

Huawei je prošlu 2008. godinu, za razliku od mnogih proizvođača opreme, završio furiozno sa prihodom za 36% većim nego u 2007. i sa prodajom za 45,6% većom u odnosu na 2007. godinu (izvor : Telecommunications online). Još su zadovoljniji što je 75% prodaje ostvareno na inostranom tržištu, opet za 35 više nego u 2007.. Iako su niskim cenama “ubili” svoje konkurente na tenderima, u Huawei-u smatraju da je na ovaj uspeh dosta uticalo i znatno poboljšanje njihove tehničke podrške projektima, od isporuke, instalacije opreme do organizacije obuka za klijente. Najznačajnije tržište je bila Indija, sa godišnjim rastom od čak 117%. Lokalnim indijskim telekom-operatorima Huawei je isporučio opremu za wireless, optičke sisteme prenosa, opremu za core mrežu, GSM i CDMA. U Evropi im je prodaja wireless opreme 250% veća u 2008-oj u odnosu na 2007. Znači prodaju svuda opremu razne sorte.

Za tekuću 2009. godinu u Huawei-u predviđaju rast prihoda od 29%, što će ipak biti manje u odnosu na njohov prosečan godišnji rast u prethodnih 5 godina (CAGR 45%). Čisto da se vidi da će globalna ekonomska kriza i njih da pogodi.

Počelo je negde 2004. godine, kada je kineska Nacionalna banka za razvoj odobrila Huawei-u zajam od 10 mlrd.$. Iako je kompanija veoma uspešna na tržištu i dalje je opterećena dugovima, jer očito klijenti ne plaćaju obaveze baš redovno. Dakle, i oni imaju problem sa kešom, a rade dobro. Profit nije baš u skladu sa prihodima. Moraće verovatno nadalje da rade sa manjom profitnom marginom, možda malo pritrpi i radnička klasa, ali i dalje će, verujem, biti sveopšte prisutni u svim telekomunikacionim segmentima na svim telekomunikacionim tržištima. Više ih niko ne može izbeći.

Neke statistike i analize proizvođača tekomunikacione opreme pokazuju otprilike da je poredak vodećih po klasama sledeći :

Wireless (mobilna 3G) oprema : Ericsson, Nokia-Siemens, Huawei
Optika : Alcatel-Lucent, Huawei
Fiksni broadband : Alcatel-Lucent, Huawei
IP Core oprema : Cisco, Alcatel-Lucent
IPTV: Alcatel-Lucent, Thompson
IMS Core mreže : Alcatel-Lucent, Ericsson
e2e Network Integration : Ericsson, Huawei (mobilna), Alcatel-Lucent (fiksna).

Čini se da je Telekom Srbija izabrao dobre partnere i da je u dobrom društvu. To je svakako potreban uslov. Voleo bih da čujem i drugačija mišljenja.