28 јануар 2011

Broadband narodu!

Posredstvom najvećeg evropskog satelitskog DTH sistema, SES ASTRA, Pošta Albanije je stanovnicima svoje zemlje u ruralnim oblastima obezbedila besplatan internet i VoIP telefoniranje! Radi se o usluzi satelitskog broadbanda tzv. ASTRA2Connect koju inače koristi više od 70.000 korisnika u Evropi. Satelitski broadband terminali biće instalirani u više od polovine broja svih pošta u Albaniji, a sve u sklopu programa albanske vlade «Digitalna Albanija», započetog još 2005. godine.

Neću da kažem da je ovo nešto spektakularno, ali poenta je da je ovo akcija Vlade za stanovnike njihove zemlje, posebno one u nerazvijenim krajevima! Neću da spominjem Finsku gde je broadband zacrtan kao osnovno ljudsko pravo, Australiju sa njenim projektoma nacionalne broadband mreže NBN, Evropsku Komisiju koja je izdvojila 1,8 mlrd € i čak 4 puta povećala pomoć članicama EU za premošćavanje broadband jaza između gradskih i seoskih sredina (tzv. digitalna podela, digital divide) u cilju ostvarenja evropske Digitalne Agende 2020. Neću da spominjem ni američkog predsednika Obamu koji je pre par dana u svom govoru o stanju nacije obećao (ili poželeo) da će 98% Amerikanaca imati bežični broadband za narednih 5 godina. Neću da spomominjem Litvaniju koja je sistemskim pristupom za par godina došla u sam svetski vrh u implementaciji FTTH ili Sloveniju koja je već nekoliko godina u samom vrhu. Neću da spominjem, jer mi treba da se poredimo sa sebi ravnima i sa realno dostižnima. Sa novcem, potencijalom i mogućnostima koje imamo.

Gde je naša Vlada, naše Ministarstvo (ne d'o Bog da ga ukinu, daleko bilo!), naš regulator (namerno malo R!), gde su silni telekomunikacioni stručnjaci, šta je sa onomad usvojenom Strategijom razvoja broadbanda u Srbiji – prati li to neko i zanima li ga? Da li je svima jasno da broadband MORA da postane državni projekat, odnosno da država MORA da bude životno zainteresovana za razvoj broadbanda (ako one koji vode državu uopšte zanima šta je to i čemu sve može da služi)! Zato u državi i postoji regulatorno telo tj. agencija za telekomunikacije.

Nije pitanje svih pitanja i pitanje razvoja telekomunikacija u Srbiji prodaja većinskog dela najvećeg domaćeg operatora! Šta ćemo ako ga prodaju i šta ćemo ako ga ne prodaju (a prodaće ga kad-tad, a pre izbora sigurno)? Nije najveći problem ni kablovska infrastruktura koja se masovno oplakuje. Bežične tehnologije otvaraju novu stranicu rasta i razvoja telekomunikacija, a i pamet će pristići kad je korišćenje infrastrukture u pitanju. A i RATEL će postati RAGEK i dozvaće valjda tu pomenutu pamet (RAGEK- Republička AGencija za Elektronske Komunikacije).

Stručnjaci telekomunikacione struke neće se imati gde zapošljavati (čuveni argument protiv), ne ako se proda Telekom, nego ako srpske telekomunikacije i razvoj broadbanda, kao pitanje svih telekomunikacionih pitanja, ne prate evropska i svetska kretanja, ako ne radimo onako kako sve pametne zemlje rade! Ne može Telekom da usisa i zaposli svakog elektro ili IT inženjera koji diplomira u Srbiji, sve i da neko normalan to misli! Sam Telekom, kakav god bio i ko god da ga vodi, ne može sam da obezbedi razvoj srpskih telekomunikacija, a i ne treba sam da to radi! Kad jednog dana telekomunikacije (čitaj: broadband) u Srbiji budu na pristojnom nivou, to će biti odlično i za Telekom, jer teško će ga bilo ko stići i prestići (a i što bi). Treba gledati malo šire i malo dalje od vlastitog nosa, sebičnih i uskogrudih interesa, a za to je potrebno skinuti amove i malo razbistriti glavu od dnevne politike. Zar treba u broadbandu da postanemo fenjeraši Evrope, ionako nas ni u kakvim relevantnim telekomunikacionim istraživanjima nema.

Kako napreduje broadband

Malo evropske broadband statistike s polovine 2010. godine (izvor: OECD): 29% broadband konekcija u EU ima brzine protoka minimum 10 Mbps, a penetracija broadbanda je 25,6 ptp na 100 stanovnika. Radi podsećanja - 2009. godine 15% BB korisnika imalo je brzine iznad 10 Mbps, a penetracija je bila 23,9 ptp na 100 stanovnika. Mobilni broadband zabeležio je godišnji rast od 45% i sada ima čitavih 6 ptp mobilnih “modema” (usb donglića) na 100 stanovnika EU.

Očigledno je da se radi na kvalitetu broadbanda, a naročito na povećanju brzine protoka. Osim ovih sirovih podataka koje volim da zabeležim na ovom blogu, ono što mi privlači pažnju je zastupljenost mobilnog broadbanda u EU. Malo, izuzetno malo, ali to su trenutne navike i potrebe stanovnika EU i to treba imati na umu.

Tehnologija svakako više nije problem, problem je u komercijalno-marketinškoj sferi. Neko ipak treba da kupi magične tehničke drangulije, a i mobilni telefon je relativno nova igračka koja se stalno inovira. Ponuda je ogromna, raznolika i kupci ne znaju šta je zaista vredno njihove pažnje i novca.

Povećanje brzine nije nešto sa čim operatori mogu da zadovoljavaju korisnike do u nedogled. Ne treba svakome veća brzina protoka, a od nekog trenutka, povećanje broja Mbps deluje kao čista egzibicija. Dobra i korektna cena ili pristupačni i pogodno formirani paketi usluga su nešto što je mnogo bolje i za korisnike i za operatore. Komfornost usluge i dobar osećaj korisnika (QoE)! Možda ovo što sam napisao ima nekog smisla, a možda i nema... Svetu se ionako ne može ugoditi.

25 јануар 2011

Bolje vrabac za stotku

Kandidati za kupovinu srpskog Telekoma malo gledaju i „preko plota“. Telekom Austria namerava da kupi hrvatski Metronet za oko 100 miliona €.

Metronet je drugi po veličini (i po prihodu i po broju korisnika) fiksni operator u Hrvatskoj. Primarno je orijentisan ka poslovnim korisnicima, ali nudi usluge i za rezidencijalne korisnike. Ima sopstvenu FTTH mrežu do oko 20.000 domaćinstava. Pored broadbanda nudi i IPTV i ima uslove za dostupnost u oko 420.000 domaćinstava odnosno kućanstava u Hrvatskoj posredstvom LLU (razdvojene lokalne petlje), što predstavlja oko 23% tržišta. Metronet danas nudi Triple play paket za 150 kuna (oko 19€). O cenama kao i o ukusima neću raspravljati, ali znam šta je lepo i šta je pristojno, kao što verujem da zna i većina mojih čitalaca.

Iako Metronet beleži gubitak u bilansu stanja, operativna dobit im je u znatnom porastu. Posle 5 godina postojanja, firma je uspostavila mrežu i ima dobre uslove za dalji rast prihoda i povećanje baze korisnika. Uz novog vlasnika otvara se prilika za poboljšanje ponude u smislu atraktivnih fiksno-mobilnih paketa, smanjenja troškova poslovanja, povoljnije nabavke terminalne opreme. Znači, sad kad je najteži deo posla završen pojavljuje se moćni i imućniji gazda koji zna kako treba dalje i može da ubrza korak ka napredovanju firme. To je tak normalno, ne?

Samo naivni kod nas misle da bi neko kupio propale i neperspektivne firme, pa takve nude na prodaju. Propale odnosno upropaštene firme prodaju samo tri faktora: lokacija, lokacija i lokacija. Sve ostalo je lako i ide (kao) podmazano. Dakle, samo za uspešne firme (firme koje imaju tržište) možete naći dobrog kupca, ako ne zacepite cenu.

Nesumnjivo za mene jeste da je strategija Telekoma Austria ispravna. Nagovestio sam to u mom članku ovde – mora doći do ukrupnjavanja telekomunikacione scene. Ako se Telekom Austria odlučio za ovaj korak za „svega“ 100 miliona €, hoćemo li ih videti kao velike ponuđače u Srbiji?

19 јануар 2011

Igre oko tendera

Neki igrači koji su u priči oko kupovine Telekoma, trenutno su veoma zauzeti međusobnim aranžmanima. VimpelCom je odavno voljan da pomogne gazdi Sawirisu i kupi 100% akcija Wind Telecomunikazione i 51% Orascoma za celih 6,5 mlrd $. Time bi VimpelCom na velika vrata ušao na razvijeno telekomunikaciono tržište Italije. Priča bi već odavno bila završena da se tome ne protivi najveći akcionar VimpelComa, Telenor. Telenor misli da to nije strateški dobar posao i da je cena prevelika. Ruski akcionar VimpelComa, Altimo (Alfa Grupa), nastavio je sa osmišljavanjem nove ponude i pre par dana za pomenuto vlasništvo ponudili su 20% novih akcija VimpelComa dionica u vrednosti od 5 mlrd $ i 1,5 mlrd $ u kešu. Telenor je opet protiv, iako samo Wind u Italiji ima: prihod od 5,7 mlrd €, 19 miliona mobilnih ptp, 2,8 miliona fiksnih ptp i 1,6 miliona broadband ptp, neto dobit od oko 310 miliona € 2009. godine, ali i 8,5 mlrd duga. Italijansko telekomunikaciono tržište je četvrto u Evropi po prihodima. Njihov ARPU neću ni da pominjem. Zašto Telenor smatra da je to loš posao? Ja sam malo analizirao i stvari mi se ovako čine: Telenor sada ima 40% glasova u skupštini akcionara VimpelComa, a Altimo ima oko 31%. Sa dodatnim, novim akcijama Wind preuzima 20% glasova, Altimo zadržava 30%, a Telenor pada na oko 27% glasova. Znači, Telenorov uticaj u VimpelComa bi opao, a Rusi bi preuzeli primat i konačno zaigrali van granica ZND. Sa druge strane, neki su i problemi oko Orascomovog ogranka u Alžiru koji može da bude nacionalizovan. Jedno je sigurno, Telenor ne pristaje da u VimpelComu ima drugorazrednu ulogu.

S obzirom na ovu priču zaključujem da Weather investments (sada Wind Telecom) i VimpelCom samo formalno figurišu kao kandidati za kupovinu Telekoma Srbija. Da li će Srbija pustiti gospodina Slima da iz trećeg puta uđe na tržište Evrope – to su već državna i diplomatska pitanja na putu ka EU. Još jedna stvar: pogledajte cifre koje se ovde pominju, ne samo pare nego i kapacitete italijanskog operatora. Nekako je, čini se, jasnije zašto je produžen rok za tender domaćeg operatora, cifra je ozbiljna!

Danas je i ministarka objasnila da je odlaganje roka za mesec dana (dakle, ne do 31. marta! – može li se u ovoj zemlji nešto uopšte znati šta je i kako je) posledica olakog shvatanja obaveza srpske strane. Nismo obezbedili neku dokumantaciju. I niko, baš niko nije tražio produženje roka. Kakve laži, kakva neozbiljnost i sramota! To su ljudi koji vode državne poslove. Dobro je što Jasna bar malo pere savest. Onomad je navodno rekla da Vimpelcom nije ni otkupio dokumentaciju, šta je onda tu istina? Kažu da onaj ko objavi nešto loše po pitanju prodaje Telekoma radi protiv interesa države. Infantilno, naivno i jadno mišljenje. Prevara nam je ušla u krv, a to nije dobro. Kriju se informacije. Kao da će oni tamo preko da se zalete i jedva čekaju da «pljunu» milijardu-dve. Svi oni mere i računaju tri puta, proveravaju, računaju i sigurno se sećaju ruskog ulaska u NIS. Nažalost, nismo mi najpametniji, a «kapitalisti» nisu nimalo naivni. Ako nešto i bude prikriveno, to je rizik posla, ali ko će post festum platiti ceh tog rizika? Može da se priča i piše po želji, ozbiljnom poslu se uvek pristupa ozbiljno.

Sloboda mišljenja kao izbor

U nedelju na B-92 u emisiji kod Jugoslava Ćosića, direktor Centra za slobodno tržište i jedan od mojih omiljenih ekonomista Miroslav Prokopijević reče otprilike da je prodaja Telekoma je dobra za kompaniju Telekom, ali loša za državu jer se lišava jedne profitabilne kompanije radi namirivanja gubitaša i održanja socijalnog mira. Dobro je što svi znamo da će država da „ulupa“ pare dobijene od Telekoma. Da li je to dovoljno utešno za sve koji su ubeđeni ili slute da će tako biti?

Ja sam se, moram da priznam, prilično iznenadio (ako sam dobro protumačio Miroslavov stav). Prokopijevića inače volim i da čitam i da slušam i za to koristim svaku priliku (kao i profesora Zeca). Neverovatno mi je bilo da neko ko je „zadužen“ za slobodno tržište i kune se u njega, kaže da je prodaja kompanije koja ima monopolski položaj loša za državu. Verujem da je on u stvari mislio da vlast u suštini ostaje bez džepa u koji je mogla kad god treba da „brkne“ i da TO za njih nije dobro. Ali država nije samo vlast, država je i narod, to su korisnici telekomunikacionih usluga. Bez razvijenih telekomunikacija nema ni razvijene države, a bez slobode izbora nema ni slobode ni tržišta. To Miroslav zna mnogo bolje od mene, a za ovo što sam probao da ga branim, mogao bi recimo da mi pokloni višak svoje „Slobode izbora“. Fridmana imam.
Ima li ekonomista koji čitaju ovaj blog?

18 јануар 2011

Produžetak

Rok za podnošenje obavezujućih ponuda za kupovinu Telekoma Srbije – produžen je. Cilj je da se daju što kvalitetnije ponude, a njihov glavni kvalitet treba da bude cena, a minimalno 1,4 mlrd €. Zašto bi neko produžavao rok mesec dana pre isteka prvobitnog termina? Zašto se eksplicitno pominje da je to naročito zbog Dojče i Frans Telekoma? Zašto posle produžetka za otkup dokumentacije, sada i produžetak za tendersku ponudu?

Lepo je što telco velikani imaju fore da presaberu svoje poslovne rezultate za proteklu 2010. godinu i procene mogućnosti „za otvaranje“, ali zar se to nije odmah moglo ukalkulisati? Usred postupka najpre kažete „mi prodajemo, ali ne za manje od 1,4“, onda kao kažete „nije nama hitno, evo sačekaćemo da usvojite završne račune“. Da nam posle 31. marta ne kažu aprilili! Mnogo je to para 1,4 mlrd €, nije da nije u današnje krizno vreme. Uz sve što se dešavalo ranije oko prodaje, sada i finale u magli. Nadajmo se da će se ova igra okončati posle dva produžetka, jer ako dođe do penala...

14 јануар 2011

Solčence presoleno

Sledi jedna mnogo ozbiljna i duboko smislena priča, zato uključite moždane vijuge na trojku. Nadzorni odbor Telekoma Slovenije utvrdio je da je njihova kompanija svoje širenje na Makedoniju i Kosovo opako platila i preplatila! Naime, Telekom Slovenije je pre dve godine od grčkog OTE-a, u nadmetanju sa Turkcell-om, kupio makedonskog mobilnog operatora Cosmofon (danas ONE) za 190 miliona €. Pre 3 godine kupili su kosovskog mobilnog operatora IPKO Net za ukupno 195 miliona €. Nadavno je revizijom utvrđeno je da je aktuelna tržišna vrednost ovih kompanija mnogo manja (danas ukupno vrede “svega” 190 milona €) i da je uticala na smanjenje tržišne vrednosti akcija Telekom Slovenija Grupe za petinu (21%)!

Grubo rečeno, sve ovo znači da su IPKO i ONE preplaćeni za čitavih 200 miliona €! Drugačije rečeno, kupac je napravio pogrešnu procenu isplativosti kupovine i budućeg biznisa.
Da bi se sanirali gubici i ostvarila zacrtana dobit od 28 miliona € za 2011. na nivou Telekom Slovenija Grupe, u pomenutim kompanijama na Kosovu i u Makedoniji i još ponegde u njihovoj Grupi, mora doći do povećanog kresanja svih troškova, restrukturiranja preduzeća i smanjenja troškova zaposlenih.

Ne znam zašto sam vam ovo ispričao, ali nekome može da koristi – možda da napravi neke paralele ili raspusti malo maštu. Ali, hoću da kažem da su ovi Slovenci stvarno bili i ostali stipse, jer šta je 200 miliona evrića, to nije ni videlo preplaćivanje. Nemaju oni relaciju šta je to preplaćivanje! A to što su “trkeljisali” šta je radilo bivše rukovodstvo firme, to isto nije drugarski i politički korektno. Dobro je što su se otcepili od nas, jer oni su i onomad rekli da ne treba da se nosi štafeta, pa smo mi malo teže ali ipak prihvatili. Mogu da dolaze kod nas da slave Novu godinu, turizam i to, al’ da nam prenose neke njihove vaninstitucionalne (tj. nekafanske) poslovne običaje – to neće da prihvatimo sad kad smo još malo pa na evropskom putu, na kome bi nam baš “leglo” neko ovakvo preplaćivanje. Ne bismo ni primetili.

13 јануар 2011

Optika na sporednom koloseku

Srpska državna preduzeća, PTT i Železnice, potpisala ugovor o zajedničkoj (bratstvo i jedinstvo) izgradnji optičkih kablova unakrs zemlje Srbije, od Subotice do Preševa i od Šida do Dimitrovgrada. Posao treba da se završi za 3 godine i koštaće ukupno oko 24,3 miliona € za oko 2000 km optike. Dobro, 20 ili 25 miliona nije ni bitno, pare su ionako državne.

Na istom potezu optiku je već izgradilo preduzeće Nuba Invest, sad polaže Telenor, načuo sam da će i SBB da gradi. Telekom već ima optiku na ovim deonicama, a i mnogo šire i naokolo. PTT i ŽS će, osim za svoje nevelike potrebe, infrastrukturu iznajmljivati zainteresovanim korisnicima i deliće “zaradu” na ravne časti. Iznajmljivanjem će se baviti recimo i Nuba kojoj je to otprilike primarna delatnost (gradili su da bi iznajmljivali). Telekom sa svojim svakojakim kapacitetima sigurno neće gledati kako drugi prave tranzitni biznis, zato me živo interesuje gde su pomenuti partneri videli isplativost ove, da ne kažem kakve, ideje. Da ne zaboravim da vrlo bogatu, ali još „nerazrađenu” optičku infrastrukturu ima i EPS, koji je takođe državno preduzeće.

Da radost sporazuma bude veća, svečanost potpisivanja ugovora uveličala je i ministarka za TID i “kazala da je projekat značajan jer su dva javna preduzeća shvatila značaj informacionih tehnologija, a na ovaj način će se, prema njenim rečima, podići kvalitet, bezbednost i omogućiti veća konkurentnost privrede i kvalitetniji život građana” (citat sa sajta B92).

JaoooooooO! Koji crni kvalitetniji život građana od ovoga? Ne mogu da verujem da gospođica misli da je ovo dobar i isplativ državni projekat!? Šta li rade ljudi koji u ime naroda sede u upravnim odborima ovih preduzeća? Imaju li nadležni ministri neku ulogu u svemu ovome? Ljudi, aman-zaman, kome će ovo da treba?! Ima li bar malo zdrave pameti i logike i domaćinskog gledanja na ovo malo što je preostalo ovom narodu? Eeee, zemljo Srbijo i demokratska vladavino...

Ne okreći se na +39, sine

Gotovo cele protekle godine valjala se priča o prevarama preko mobilnog. Panika i famozni komšija koji je, odgovarajući na tobožnji propušten poziv, štetio 2000€. Vest je, ako sam nagooglao dobro, potekla iz hrvatskog MUP-a ili njihovog centra 112 (hitni pozivi). A onda se, preko Srpske, izgleda proširila i na naš MUP. Dobro je što MUP vodi računa o svojim građanima, ali čudno mi je u celoj priči što nigde nema operatora. Zar oni ne bi trebalo da oglase pre MUP-a? Korisnici se valjda njima prvo žale na račun, jeli tako? A čudno mi je i što se stalno i jedino pominje taj prevareni tip sa 2000€.

Računi su, dakle, enormni iako je famozni pozivni broj +39x iz Italije ili je nekako «produžena italijanska čizma»? Obično su veliki računi vezani za usluge sa dodatom vrednošću - brojevi 0900 npr., ali ti brojevi rade samo u lokalnim mrežama i koliko mi je poznato ne mogu se dobiti kao međunarodni poziv.

Druga nelogičnost je odlazni poziv koji ne može se da prekine?! Ko drži vezu? Ja koliko se ovo malo razumem u telefoniju, centrala pozivajućeg šalje signal za prekid veze ka centrali pozvanog kad pozivajući spusti slušalicu. Ne može nikakava nevidljiva ruka iz inozemstva da tu umeša prste. Ako pozivajući nije prekinuo vezu, što nije nemoguće, koliko li je trajala otvorena slušalica (na mobilnom!) da se napravi račun od par hiljada evra?

Ne kažem da nema prevara i da se one ne dešavaju u telefoniji, ali mnogo ima čudnih stvari u ovoj čudnoj priči koja se ponavlja. Uostalom, što da se javljate na propuštene pozive sa nepoznatih brojeva? Znate onaj grafit što su napisali Kolumbu za otkriće Amerike? I još nešto, dobro je što je Pera ovaj put na vreme otišao u policiju.

10 јануар 2011

Sve su SEKE... ali ova naročito

Ekonomska kriza koja drma svet, popularna SEKA, najmanje je možda pogodila telekomunikacioni sektor. Iako su prihodi smanjeni i dalje ima profita. U fiksnim komunikacijama, profit od voice usluge se takoreći i ne beleži, jer voice usluga sve više ide kao pride uz prenos podataka odnosno Internet vezu. Glavna zarada fiksnih operatora leži u segmentu usluga prenosa podataka, Internet servisa i IPTV servisa. Drugim rečima, internet segment nadomešćuje pad prihoda iz govornog segmenta.

U mobilnim komunikacijama, rast prihoda od razgovora i SMS je sve manji (čak i opada!), ali se zato očekuje (i na delu je) rast prihoda od mobilnog broadanda čiji se procvat tek očekuje u narednim godinama. Za dalji rast neophodno je obezbediti nova ulaganja, a to usled zasićenosti tržišta i smanjenih prihoda, neće biti jednostavno. Nije čudo što se veliki svetski operatori sve više okreću Aziji i Africi kao nerazvijenim tržištima koje imaju potencijal za kakav-takav profit.

Prethodnu godinu je naročito obeležila tema mobilnog broadbanda. Povećana prodaja pametnih telefona (smartphones) i tableta u poslednjem kvartalu 2010. „preti“ pravim mobilnim data bumom u narednim godinama. Počela je i komercijalna eksploatacija LTE-a, naravno „po čika Marksu“ najpre u najrazvijenijim zemljama. Možda to nisu brzine o kojima se na veliko pričalo, ali je komfor sasvim porediv sa žičnim broadband vezama (tako bar kažu iskustva onih koji su probali).

Pored LTE-a, femto ćelija i mobilnog broadbanda nekako mi je iz prošle godine u sećanju ostala i tema Cloud computing-a, kojom se na blogu nisam mnogo bavio, ali sam zapazio njenu intenzivnu propagandu preko Net-a. Nekako se svi intenzivno trude da obrlate preduzeća i kompanije, uštede im na IT troškovima korporacijske mreže, opreme i osoblja, olakšaju im uvođenje novih aplikacija, upgrade-a, čuvanje podataka i sl. Ono što se obećava je, dakle, pouzdanost, raspoloživost, skalabilnost i nadasve isplativost. Nema nikakvih internih „vikiliksa“, brige o plaćanju licenci za softvere, nadgradnje hardvera – može sve po potrebi i na zahtev. Za korisnika servis dolazi iz „oblaka“ i ne vodi računa o tome šta mu sve treba za zadovoljstvo i potrebu koju ima. Ne znam koliko bi korisničke firme koštalo ovakvo zadovoljstvo, ali zvuči primamljivo. Nisam primetio da se neko u Srbiji prihvatio izgradnje „oblaka“, nisam siguran ni da bi postojao jasan biznis model s obzirom da sve velike kompanije već imaju svoju intranet mrežu. Međutim, u nastupajuće doba kada će kresanje troškova biti jedan od glavnih izvora „prihoda“ i profita, možda nešto i bude od ove ideje.

Šta očekuje domaće operatore u još jednoj godini „stezanja kaiševa“? Telenor već radi na modernizaciji mreže i pripremi za 4G, Telekom čeka prodaja, a VIP meri dalju strategiju verovatno zavisno od ishoda tendera za prodaju Telekoma. U svakom slučaju, konsolidacija, optimizacja i racionalizacija mreže je sigurno dobitna kombinacija za doba „stagnacije“ i odlična priprema za rast privrednih aktivnosti koji, kažu optimisti, sledi već od iduće godine. Ovo „konsolidacija“ posvećujem starom drugu sa Folksvagen inicijalima, mnogo je voleo ovu reč, a ja kad god je pomenem setim se njega, živ bio mnogaja ljeta.

Ono što je potrebno Srbiji je rast broadbanda, a potencijal za rast i razvoj mobilnog broadbanda nesumnjivo postoji. S obzirom na aktuelnu (regulatornu i finansijsku) situaciju u zemlji, bez obzira na ishod prodaje, Telekom Srbija će još dugo biti glavni igrač u pružanju fiksnog broadbanda. Ukoliko bude odnosno ne bude pameti, kablovski operatori mogu „zakuvati čorbu“, posebno u gradovima. Alternativa u kojoj se može očekivati oštra borba i šansa za korisnike (i šansa za srpski broadband!) je bežični pristup, a tu su već tri ozbiljna konkurenta Telekomu.

Oporavka srpske privrede neće biti bez novih investicija, ali ni bez razvoja telekomunikacija, naročito broadbanda! Ono što je u tom smislu potrebno Srbiji je ukrupnjavanje telekomunikacione scene. To će biti neminovnost imajući u vidu svetsku ekonomsku krizu. Živi bili, pa videli da li mi je prognoza dobra.