29 фебруар 2008

SIM-ulacija

Poslovodstvo trećeg srpskog mobilnog operatera VIP objavilo je da su dostigli cifru od preko pola miliona korisnika u Srbiji, koja predstavlja 6% tržišnog udela. Telenor je nedavno objavio da ima preko 2,9 miliona aktivnih korisnika i 40% tržišnog udela. Prosta računica bi implicirala da MTS Telekoma Srbija onda zauzima 54% tržišta, a odavno su prešli cifru od 5 miliona korisnika. Po nedavnom istraživanju konsultantske kuće Deloitte, urađenog za potrebe Telenora, u Srbiji ima oko 4,8 miliona korisnika mobilne telefonije, a u taj broj uračunati su (kao jedan korisnik) i oni koji poseduju više SIM kartica.

Ako prihvatimo činjenicu da svako ima svoju istinu i da svako „svog konja hvali“, možemo li se ipak zapitati ko je zadužen za elementarnu logiku i prostu matematiku ?

Ako je po logici i ako poverujemo podacima MTS-a i Deloitte-ovom istraživanju – svaki mobilni korisnik u Srbiji ima bar jednu karticu MTS-a. Ako nije baš tako (a nije), onda sigurno postoje dvostruki (ili višestruki) korisnici MTS-a (1 osoba = bar 2 MTS korisnika). Kombinujte, uostalom, sami šta je čije i ko koliko ima, ako je to nekome važno.

Postoje i drugi parametri i pokazatelji koji mnogo više govore i mnogo više znače – ali niko njih ne spominje (npr. ARPU). Verovatno su poslovna tajna. Ili nisu baš impresivni.

Šta uopšte znače tržišni i drugi procenti ? Da li znače efektivnost (radimo prave stvari) i efikasnost (radimo na pravi način) ? Forma ili suština – izaberite sami.

26 фебруар 2008

IPTV profitabilnost

Povećanje stepena zasićenosti telekomunikacionog tržišta za operatore i servis-provajdere uglavnom znači smanjenje prihoda. Pod takvim pritiskom oni ne samo da imaju problem održanja postojećih prihoda već moraju da traže i puteve za novom zaradom. Da bi izbegli odliv svojih korisnika (customer churn) operatori moraju da smanjuju cene svojih usluga i/ili da nude nove servise dodatne vrednosti (value-added services). Smanjenje cena samo po sebi znači i manji prihod i to može nadomestiti baš ponuda novih servisa. Tu se kao dodatni problem pojavljuju ekonomski aspekti novih tehnologija i spremnost korisnika da prihvate ponuđene nove usluge.

U svojoj misiji da zadrže postojeće korisnike i povećaju ARPU (prosečan prihod po korisniku) mnogi operatori počeli su sa ponudom IPTV usluge. Dakle, kad mogu cable-operatori da nude telefonske usluge (VoIP), mogu i telco da nude televiziju – ništa sporno, patike pa na teren.
Ostaviću se u ovom trenutku priča (pomenutih i ranije) da je IPTV isplativ tek na duži rok .

Ulazite, kao telco, na tržište gde su CATV operatori već zauzeli busiju sa ciljem da uzmete deo kolača i za sebe. Kako nastupate ? Igrate napadački – sa boljom ponudom i u pogledu cene i u pogledu ponude sadržaja ili igrate „katenaćo“- prvo da zaštitimo ono što imamo (npr. svoje double-play korisnike), a možda nešto i profitiramo. Ključ je u objedinjavanju sve tri ponude (telefon, internet, TV) i pakovanju svega toga u jedinstven paket (tj. račun) prihvatljiv korisniku. CATV operatori pretpostavljam mogu uvek ići sa nižom cenom TV usluge i to je zaista izazov za telco-operatora, kad su urbane sredine u pitanju.

Ali ima i manjih sredina gde CATV operatori nisu do sada našli računicu da izgrade svoju infrastrukturu – možda je bolje tamo odigrati napadački. Za urbane sredine jedina šansa za telco je ponuda novih i do sada neviđenih interaktivnih sadržaja – kao napadačka taktika. Možda i neka ekskluzivna prava od distributera. Dobra video-na-zahtev (VoD) ponuda ! Ili neki posebni načini i pogodnosti kod plaćanja. Obavezno treba imati dobru podršku za korisnike (Call centar, customer service support), to čak može biti presudno. Uglavnom, svetska iskustva govore da cena nije presudan opredeljujući faktor za IPTV – to su pre svega sadržaji. Ako uprava kluba dovede dobre i atraktivne igrače i tim igra ligu šampiona, stadion će uvek biti pun bez obzira na cenu ulaznice.

Lično mislim da je za Triple-play ponudu pretplata za javni TV servis „otežavajući faktor“, jer ona nekako kvari paket usluga („štrči“). Šta još kvari priču ? Zaštita sadržaja. Dokle god u Srbiji na ulici za 100 dinara možete da kupite najnovije filmske hitove – teško da će neko biti ekskluzivan. A bez VoD, IPTV je samo skupa kopija CATV. Ima IPTV i druge pogodnosti : mogućnost odloženog gledanja omiljenih emisija, kreiranja sopstvene programske šeme, zaustavljanja i nastavka emitovanja programa itd itd, ali treba naći balans zadovoljstva i cene, uz sve jeftinije DVD/HDD rekordere ;-) ...

Ne treba se mnogo „paliti“ na uspehe IPTV u Japanu, Koreji, Francuskoj. Treba analizirati svoj biznis-ambijent, svoje tržište, odabrati tim i taktiku za svoju ligu i svoje konkurente. Pravo pitanje za uvođenje IPTV možda i nije DA LI, već KADA.

20 фебруар 2008

Čekajući očekivano

U ovim teškim danima poniženja, duševne boli i nemoći, kada su belosvetske kabadahije aminovale amputiranje Kosova i Metohije, najviše nam je potrebna pamet, mudrost, racionalnost, odmerenost i odgovornost. Nemamo pravo na defetizam i kolektivni harikiri na Terazijama ! Srbija mora da nastavi da živi, trajaće ovaj narod !

Moje blogovanje započelo je pitanjem „Ko će biti novi direktor Telekoma Srbija“, a odgovor je, evo, posle nekoliko meseci stigao. Kažu u komentarima vesti da nije stručnjak za telekomunikacije, a zaboravlja se da je i njegov prethodnik je bio pravnik. Ako zna ko zna i ako je opredeljen da bude uspešan - dovoljno za početak.

Novog direktora Telekoma očekuje: nasleđe profitabilnog Preduzeća, kontrola firmi-ćerki, realizacija već skovanog plana za 2008. godinu, konsolidovana i ozbiljna „mobilna“ konkurencija, najavljena liberalizacija na domaćem tržištu uz odobravanje licenci za WiMAX i VoIP, izlazak Telekoma na berzu, intenzivne promene na telekomunikacionom tržištu za koje Telekom valja dobro organizaciono pripremiti... Izazova na pretek ! Od viška pametnih, sposobnih i stručnih ljudi u okruženju neće boleti glava. Stubovi savremenog telekom-operatora su planiranje, ljudski resursi i usluge, uvezani adekvatnom IT podrškom operativnim procesima. A stubovi su garant stabilnosti. Prošlo je vreme bandera.

13 фебруар 2008

NGN na kilo

Iako na srpskoj telekomunikacionoj sceni nema nekih bitnih dešavanja, poneki članak ili saopštenje zaslužuju obradu : ovaj je taj, samo sa prepakovanim naslovom. E, u tom naslovu najavljuje se senzacionalno otkriće da se „uvodi Triple-play NGN mreža“. A da moji čitaoci ne bi bili i ostali u zabludi, Triple-play nije nikakva mreža, već skup tri tipa usluga (VoIP, HSI, IPTV). Bolje rečeno, Triple-play je marketinški naziv za paket korisnih usluga koje dobijate po jedinstvenoj (povoljnijoj) ceni na jedinstvenom računu. Šta zaista sadrži triple-play usluga – zavisi od raznih okolnosti, mogućnosti, želja i potreba, kako operatora tako i korisnika (cena paketa, uslovi za VoIP, uslovi za Internet pristup, „obogaćenost“ IPTV servisa, itd).

Drugi nagoveštaj koji zaslužuje pažnju je uvođenje mreža sledeće generacije (NGN) u postojeći telekomunikacioni sistem“ : kako protumačiti - više komada mreža da se nakalemi (da ne kažem nabudži) ili lepše rečeno integriše u postojeći sistem. Valjda postojeća mreža treba polako da se utapa tj. zameni sa NGN, a ne obrnuto ?! A nije u pitanju ni više mreža (množina!) sledeće generacije, već je NGN jedan jedinstveni entitet. Upravo je to i cilj NGN : umesto sadašnjih nekoliko mreža za različite servise – jedna mreža za sve servise.

NGN je paketska (u suštini IP orijentisana) mreža koja koristi različite (pre svega širokopojasne) tehnologije da bi korisnicima omogućila korišćenje različitih usluga po principu „uvek i svuda“. Glavna karakteristika NGN mreže je odvojenost dela zaduženog za isporuku servisa od transportnog dela mreže. Ovakav koncept omogućava korisnicima da koriste usluge bilo kog i ne samo jednog servis-provajdera. To znači i da iste usluge mogu koristiti i fiksni i mobilni pretplatnici (tzv. konvergencija usluga). NGN mreža je kompatibilna sa postojećom mrežom i korisnici, i jedne i druge i preko jedne i preko druge, međusobno mogu bez ikakvih problema da komuniciraju.

Nisam mogao da se ne zapitam čemu ovakav egzibicionizam sa bombastičnim terminima, osim ako ovo nije (a kanda jeste!) specijalno sročeno izvinjenje pretplatnicima što im se neznatno menja broj ali ne i status dvojnika, „dok se ne realizuju svi potrebni uslovi za njihovo prebacivanje na digitalne sisteme, ili pak, na mrežu nove generacije.“, a tada će moći da koriste i najpouzdanije servise nove generacije“.

Pisao sam i ranije, važan je nivo saopštenja, plus - lepo, jasno, korektno i pošteno objasniti korisnicima o čemu se radi. Poverenje za poverenje. Jer sigurno ima i onih koji pomalo misle, a nešto i znaju. A oni bi trebalo te preporuče kod onih koji ne znaju...

Uvek može bolje, treba samo pronaći ko može i ko zna ! Vreme je da se «sledeća generacija» uvede i u odnose sa javnošću, tzv. PR.

07 фебруар 2008

Bakar ili optika ?

Pretpostavka je da nam u pristupnoj mreži treba veća bitska brzina protoka podataka. Ono što treba uraditi je dati vremena tržištu da ustanovi da li je to tačno ili naći načina da se ta brzina poveća na neki način ? Brzina se može povećati korišćenjem drugih xDSL tehnologija (npr. VDSL2 umesto ADSL i ADSL2+) ili skraćenjem pretplatničke petlje. Neka istraživanja protekle godine, na Univerzitetu u Melburnu, pokazala su da se minimiziranjem efekta preslušavanja po postojećim paricama može dostići i brzina od 100-250Mbps ! I velike kompanije (npr. Huawei) intenzivno se bave poboljšanjem mogućnosti za prenos preko bakarnih parica. Već se sad postavlja pitanje : šta je i šta će biti dovoljno kratka petlja ? A produžavaće je sigurno. Jednako kao što kompesione tehnike smanjuju potreban bandwith (npr. MPEG-4 H.264 u odnosu na MPEG-2).

Ono što je bitno u celoj priči jeste koje servise nameravamo da pružamo po postojećoj mreži tj. po paricama. Da li se ti servisi mogu pružiti bez dodatnih ulaganja u pristupnu mrežu tj. da li je neophodno bakar zameniti optikom ? Ili pogledom iz druge perspektive (inače moj omiljeni pristup) - koliko efikasno koristimo postojeću mrežu ?

Šta je još bitno ustanoviti : Za čime korisnici imaju potrebu – za brzinom (Mbps) ili za količinom podataka (MB, GB) ? Na nekom francuskom forumu sam nedavno pročitao post nekog FTTH korisnika koji kaže „džaba mi brzina 100Mbps kada sam svoj dozvoljeni download od 10 GB ispunio za desetak minuta ?“ Naime, svi znaju da većina provajdera ograničava protok (upload i download) po korisniku i da posle toga svaki MB morate extra platiti. Naravno, i oni plaćaju nadprovajderima ono što se prenese kroz Internet, ali korisnicima onda ništa ne znači astronomska brzina od 100Mbps i optika do kuće. No, taj se problem recimo lako rešava ako odrešite kesu i platite flat pristup Internetu. IPTV sa druge strane, kao glavni pokretač za FTTH pristup, nije još uvek tehnologija koja podleže tzv. ekonomiji obima. Istraživanja (i iskustva) pokazuju da većina IPTV provajdera još dugo neće ostvariti dobit od svoje IPTV investicije, tj. povraćaj uloženih sredstava i ostvarivanje profita. Uostalom, i sa ADSL 8 Mb/s pristupom možete uspešno da uvedete IPTV uslugu. Ono o čemu još treba voditi računa je pad cena storage opreme (HDD sa TB kapacitetima su realnost!) a to može znatno promeniti današnju sliku prenosa sadržaja (mislim na mogućnost skladištenja podataka u mreži bliže korisniku ili čak na CPE opremi kod korisnika).

Ono na šta hoću da skrenem pažnju jeste pažljivo i sveobuhvatno sagledavanje svih aspekata problema, što se u inženjerskoj praksi često zaboravlja i ne primenjuje. Veliki operatori nemaju razloga da žure i podležu euforiji novih tehnologija i priči o zameni bakarne mreže. Operatori koji još uvek imaju monopol tek ne treba da žure, jer zbilja nemaju razloga (osim ako trošenje para nije glavni razlog). Naći će se već način kako da se produži korišćenje bakarne mreže i za nove aplikacije i servise. Ono što je danas sigurno jeste da u greenfield investicijama polaganje optike jednako košta kao i polaganje bakra (zbog dominantne cene radova, odnosno kopanja). Da li to automatski znači i da je isplativije polagati optiku u tim slučajevima ? Cena aktivne opreme za optiku do zgrade povećava Capex , ali sa druge strane održavanje optičke mreže je znatno jeftinije nego bakarne – tako da se početni veći Capex kasnije kroz manji Opex nadoknadi. Uostalom, bakarne kablove kradu, zar ne ? I opet suštinski, bitno je ono što ćete nuditi korisniku, tačnije ono što korisnici traže i žele da plate. Optika sama po sebi ne znači ništa !

Zna li se npr. koliko današnjih domaćinstava može ostvariti (po svojim paricama) protok od 8Mbps, koliko njih 2 Mbps, a koliko njih npr. 20Mbps ? Da li je 100 Mbps (ili neka druga brzina svejedno) stvarna i realna potreba ili marketinška broadband fora ?

Da li je bolje za operatora svima (tj. ogromnoj većini korisnika) obezbediti 2/5/10 Mbps ili nekima obezbediti 100 MBps ? To možda nije samo problem za operatora, već i na neki način stvar oko koje bi i regulator mogao da se pozabavi.

Čak i kad bi svi imali 100Mbps protok, kolike bi bile potrebe u CORE mreži onda i šta bi to značilo za provajdera ? Šta je sve potrebno obezbediti u mreži i u poslovanju (OAM & P) da bi se korisnicima obezbedio i ponudio taj protok ? Lanac (pitanja) je dug, a jak je onoliko koliko i njegova najslabija karika.

Da ne ispadne kako zagovaram da se ne radi ništa (a to „ništa“ bi u stvari značilo ne znati šta treba da se radi), telekom operatori treba da nastave da rade ono što najbolje znaju - da obezbeđuju konektivnost, da traže i povezuju nove korisnike, korišćenjem nekih kabineta „u komšiluku“, bakrom do korisnika (a odatle će se lako sutra, ako to bude potrebno, provući i optika do samog korisnika). Bakar, sve mi se čini, nije tako OUT kao što neki misle. Generalno gledano, pomisao da se bakarna mreža zameni optičkom (FTTB/FTTH), mislim da nije mnogo pametna i isplativa. Možete da se ne složite sa mnom, ali svakako postavite sebi pitanje: čemu služi vaša mreža ili čemu će služiti ? Da ne bude : šta sad sa ovim da radimo. Mreža je sredstvo, a ne cilj ! Kao i FTTx, kao i MPLS, Softswitch, IPTV.... Koristite tehnologiju da rešite problem i olakšate sebi život. Pitanje „bakar ili optika“ je stoga veštački nametnuto pitanje, ako ni zbog čega drugog – postoje i wireless broadband tehnologije.

06 фебруар 2008

LTE - 4G ili 3,99G ?

LTE (LTE = Long Term Evolution) je bežična tehnologija optimizovana za paketski prenos. To je praktično nova mobilna tehnologija koja je razvijena unutar 3GPP, kao proširenje i unapređenje 3G tehnologije .

LTE donosi efikasnije korišćenje spektra, povećanje kapaciteta sistema, manje kašnjenje (ispod 5ms - odlično za VoIP), manje troškove (capex, opex, €/MB), obezbeđuje najmanje 200 istovremenih razgovora u spektralnom opsegu od 5MHz. LTE omogućava download od 100Mb/s i upload od 50Mb/s za svakih 20MHz iskorišćenog spektra. Veličina kanala može se skalabilno podešavati od 1,25MHz do 20 MHz zavisno od potreba korisnika za propusnim opsegom i količinom podataka (3G WCDMA traži multiple 5MHz). Efikasno korišćenje spektra postignuto je korišćenjem naprednih MIMO antena (Multiple Input/ Multiple Output). LTE je optimizovana za korisnike u kretanju, ima odlične performanse kod srednjih brzina (do 120km/s) a veza se čak može održavati i kod brzina od 300km/s. LTE može da koegzistira sa postojećim standardima GSM i 3G, koristi isti (ili novi) spektar, čak može da koristi i iste GSM bazne stanice i nije potrebna nova oprema kao za 3G (Node-B). Može se reći da je LTE bežična tehnologija koja je apsolutno nadmoćna u odnosu na 3G/HSDPA, ali koja sigurno neće biti implementirana pre početka sledeće dekade.

Negde sam pročitao da je Ericsson još tokom GSM kongresa 2007 u Barseloni uspešno demonstrirao korišćenje LTE sistema, a nedavno je i Nokia-Siemens-Networks (NSN) objavila

da su završena ispitivanja mreže 4G zasnovane na LTE tehnologiji. Dostigli su čak prenos podataka na mobilnim telefonima od fantastičnih 173Mb/s !

I u prethodnom mom postu o 3G tehnologiji, pitao sam se zašto je ona uzela toliko maha. Protekle godine je veliki broj operatora potpisao ugovore za implementaciju 3G, dakle 3G trend se nastavlja. Niko ne čeka ni LTE ni WiMAX. Zašto ? Racionalan odgovor, po meni, bi bio povoljna cena 3G opreme (po principu čišćenja magacina vendora), naglašena prodaja 3G mobilnih telefona koja podiže i kompenzuje nivo zarade i vendora i operatora, „obaveza” vraćanja dela uloženog u 3G R&D. Činjenica je i da veliki vendori, posebno Nokia, imaju zavidan nivo tržišta mobilnih aparata.

Verovatno se račun inicijalnog ulaganja u 3G uspešno svodi i izvlače poslednji mogući centi uloženog, kada su iz NSN rešili da objave „kralj je mrtav – živeo kralj”. Čak su i LTE nazvali 4G ?! Ali šta je sa WiMAX-om ? Iako je kao neka 4G tehnologija WiMAX superioran, izgleda da će ipak sačekati da se raspoloživa municija ispuca. Činjenica je da vendori dominiraju kad je u pitanju usaglašavanje standarda i svakako agresivnim marketingom diktiraju uvođenje novih tehnologija. Sa druge strane, operatori često srljaju u nove tehnologije i povode se za trendovima (da budu fancy) bez pažljivog tretiranja svog biznis-modela. Da li će posle komercijalizacije LTE svi početi da bacaju svoju 3G opremu ? Prihodi od data i multimedijalnog prenosa kod 3G pokazali su se izuzetno skromnim, a nema izgleda da će u narednom periodu ponašanje korisnika da se promeni. Voice usluga je i dalje dominantna, i biće sigurno tako i narednih nekoliko godina.

Ko plaća cenu bitisanja u trendu ? Svakako operatori i, delom, njihovi korisnici. Povratak investicija kod novih tehnologija, naročito u uslovima liberalnog i otvorenog tržišta, nije tako brz, čak se može reći da razvoj tehnologije ide mnogo bržim koracima. Da li je luksuz poslovnih promašaja i neprofitnih ulaganja dozvoljen ? Izgleda da jeste, sve dok su akcionari zadovoljni i dok se baza korisnika širi. Misija se ispunjava, ima li vizije ?