31 децембар 2013

Nova godina za nas

Da i u nastupajućoj godini mislimo svojom glavom... Da ostvarimo bar deo svojih planova i želja, da radimo u korist budućnosti, jer tako mora... Da budemo bolji ljudi i bolji sugrađani!
Da li će Nova, 2014. godina biti bolja od prethodne, to je relativno i lično pitanje. Ali je nova, puna izazova, novih prilika i novih teškoća. Dovoljno. 
Neka vas služi dobro zdravlje i dobra sreća! Prijatelji i posetioci bloga "Svet telekomunikacija" - Srećna Nova!


26 децембар 2013

I Radulović je bio bloger



Danas u Skupštini Srbije, PPV (prvi potpredsednik Vlade ili pravi predsednik Vlade, kako ko voli) rekao:

 "Imamo nesporan problem s dugom Srbijagasa... ne samo zbog ovakve ili onakve sposobnosti ljudi u Srbijagasu, već i zbog toga što smo uvek subvencionisali gas - snižavali cenu, uvek se kupovao socijalni mir, to smo radili kroz toplane, kroz telefonske račune i zato vam je danas telefonska pretplata 430 dinara, tri puta jeftinija nego najjeftinija u regionu i tako nam je sve", kazao je on. (boldovao ja.)

Znači to je potpredsedniku preneto kao problem svih problema i možete čitati između redova šta to znači. Prvi  potpredsednik očito ima probleme sa onima koji mu serviraju informacije iz domena telekomunikacija. Nije tri puta, nema razloga za preterivanje! Slično smo imali onomad oko prodajne cene, “previd” procenta koji se prodavao:

Vučić podseća da je prethodna vlada želela da proda "Telekom Srbija" za 1,4 milijarde evra, dok je najviša ponuda bila 1,1 milijardu evra. Prvi potpredsednik Vlade ističe da ne bi bio problem da Srbija sada za "Telekom" dobije više od 1,1 milijardi evra, koliko je ranije nuđeno.

Ja nemam nikakve iluzije da je čoveku tako objašnjeno i da je on to tako javno i izgovorio. Zašto mu ne govore suštinske stvari i suštinske probleme? Telekomunikacije su veoma važan segment  za dalji razvoj i napredak srpskog društva i srpske privrede. Prvi potpredsednik bi trebalo da nađe bolje savetnike za tu oblast, ne mora po inostranstvu.  Telekomunikacije u Srbiji, bez obzira na sveopštu krizu, imaju još mnogo prostora za razvoj. To samo treba prepoznati, “udahnuti” malo političke volje, a ljudi će se valjda naći. Telekomunikacije se ne smeju zaobilaziti i marginalizovati ako se zaista želi nekakav preporod Srbije.

Pre nekoliko dana se direktor Orion Telekoma žalio da mu državne institucije duguju za pružene usluge, a da usled toga i on (malo manje) duguje, čak mu je i tužba “za vratom”. Da se malo našalim, kompanija koja preti da ga tuži, u stvari treba da mu bude zahvalna što joj je “preoteo” takve korisnike (koji ne plaćaju). Šalu na stranu, ovako niko neće daleko, naročito ne srpske telekomunikacije koje su ionako minorne na evropskoj mapi. Dajte da se bar malo svi borimo da ne bude tako! Bez aktivne i fer konkurencije niko nije i neće napredovati i postati bolji i jači! Bez jasnih pravila igre nema ni igre! Nemojte ćutati, pokažimo da ima i onih koji (nešto) znaju i razmišljaju u pravom smeru! Sad mi pade na pamet - šta bi sa nacrtom Strategije razvoja broadbanda?

24 децембар 2013

SBB kod novog gazde



U senci  moje neaktivnosti na blogu tokom oktobra i novembra, ostala je nepomenuta prodaja većinskog paketa SBB/Telemach United grupe moćnom američkom investicionom fondu KKR (Kolberg Kravis Roberts). EBRD banka je zadržala manjinski paket. Najavljeno puštanje u rad CNN informativnog kanala N1 za Balkan  itekako ima veze sa ovom pričom. Sada se može očekivati i „veća minutaža“ savetnika  United grupe ex-ambasadora Kamerona M.  u podsticanju dalje liberalizacije tržišta. Novi gazda ostavlja stari menadžment, što znači da su menadžeri znali sve prave odgovore na pitanja otkud gubitak u bilansu uspeha za prethodnu godinu. Najbitnije je da se zna šta se i kako radi!

Politika investicionih fondova je manje-više poznata – kupite za manje para, podignete nivo poslovanja, racionalizujete sve „do koske“ i za nekoliko godina prodate za veće pare. Drugim rečima, neće se oni zadržavati dugo u tom poslu. Ostaje da vidimo na koju će stranu da krenu investicije KKR-a. Da li u novogradnju  mreže (sumnjam u velike radove!) ili u akvizicije manjih kablovskih operatora, kojih u Srbiji ima stotinak, a naročito su interesantni oni sa po 5-7% tržišnog učešća (tipujem na ovo)?  Šta da očekuju korisnici? Niže cene svakako ne, ali skockaniju ponudu - da. SBB je već najavljivao 4Play pakete, ulazak u mobilnu telefoniju. To će biti ozbiljna priča i ozbiljna konkurencija, naročito ako im „legne“ prenosivost brojeva i u fiksnoj i u mobilnoj. 

Odavno sam već pisao da se telekomunikaciona scena u Srbiji mora ukrupnjavati (kao i poljoprivredna gazdinstva, uostalom) i da takav epilog sigurno sledi. Sad smo dobili respektabilnog igrača koji ima para i mislim da će sa prvim visibabama krenuti u kupovinu. Ajde da se zapitamo zašto se investicioni fond nije uhvatio Telekoma, koji je takođe regionalni igrač, nego se opredelio za SBB/Telemach? Šta je to perspektivnije i primamljivije kod kablovaca? Kad bih vam ja sve rekao ne bi bilo interesantno...

05 децембар 2013

Strategija u pokušaju



Naše ministarstvo MSUT&T izradilo je Nacrt strategije razvoja širokopojasnih mreža i servisa u Republici Srbiji do 2016. godine i povodom istog otvorilo javnu raspravu. Dobra praksa javnih rasprava, koliko god da kratko traju, se nastavlja i to svesrdno pozdravljam!
Podsetiću svoje čitaoce da smo već imali jednu Strategiju na istu temu u kojoj sam i ja učestvovao i komentarisao ovde na blogu, u nekoliko nastavaka. Sada ću sve da saspem u jedan post.
Moram da kažem, ali nije mi drago, da je prethodna verzija Strategije bila „strateškija“ i bolje napisana od ove ponuđene, ali tako je to u Srbiji gde se kontinuitet i iskustvo, u principu, ne gaji i ne održava.

Nema nikakve sumnje i nema smisla ni diskutovati o tome da ICT, direktno ili indirektno, imaju ogroman uticaj i značaj na razvoj i efikasnost ekonomije i privrede jedne zemlje, da unapređuju i olakšavaju poslovanje, obrazovanje, komunikaciju i informisanost. U tome fundamentalnu ulogu ima tzv. širokopojasni pristup Internetu (broadband), u narodu poznat kao brzi internet. Srećom po građane, postoji fiksni i mobilni brzi internet i dobro je što mogućnost izbora za pristup Internetu postoji, raste i stalno se unapređuje.

Šta mislim o ponuđenom tekstu (nacrtu) Strategije? Mislim da će ga svi koji ozbiljno pristupe analizi teksta dobrano „secirati“, ali znam da se mnogi neće ni upuštati u stvari koje ih ne dotiču.

30 новембар 2013

Virtualne škole


Ovo je moj rad sa jedne konferencije na temu Internet u obrazovanju. Malo da promenimo fokus.


Virtualne škole su obrazovne organizacije koje nastavu i kurseve izvode preko Interneta ili pomoću Web baziranih metoda. One su prirodan nastavak primene novih tehnologija i učenja na daljinu (e-learning, distant learning) u oblasti obrazovanja. Razvoj i rasprostranjenost Interneta, video konferencija, computer based edukativnog softvera i aplikacija imaju ogroman pozitivan uticaj na uvođenje virtuelnih škola. Internet postaje svakodnevna rutina i neizostavni deo života ljudi. Putem Interneta može se doći do najrazličitijih informacija i komunicirati sa ljudima širom sveta. Učenici mogu pohađati virtuelne škole sa bilo kog mesta, u bilo koje vreme ukoliko imaju pristup Internetu. Sa rastom i razvojem mobilnog broadbanda, ekspanzijom prodaje smartfonova i tablet računara, mogućnosti pristupa Internetu se povećavaju i poboljšavaju, a samim tim i mogućnosti za virtuelno školovanje. Da li su virtuelne škole moguće u Srbiji i šta bi uvođenje takvih škola značilo za Srbiju?

Podrška inženjerskoj logici



Poznato je u načelu šta ja mislim o novom ministru privrede. Ali, sad mi je interesantno ono što mu se dešava i što je za mene lično DEJA VU. Hoću da kažem kroz sličnu priču sam i sam prošao svojevremeno. Sašin pristup je inženjerski, sistemski. Ko to ne razume, nema inženjerski mozak po kome je uvek 2+2=4. Nije ništa strašno nemati inženjerski mozak, svako je za nešto rođen i u nekog se razvija u datom okruženju. Šta rade pravi inženjeri? Uočimo problem, rašlanimo ga, proučimo u detalje, vidimo sa čim raspolažemo i sa kim imamo posla i onda pravimo strategiju i taktiku da to rešavamo, menjamo, unapređujemo ili ukidamo. Akcija i materijalizacija (rezultat) se podrazumeva. Oni koji tako ne rade, nisu inženjeri bez obzira na akademsko zvanje, a važi i obrnuto!

Zašto i otkud “poredim” sebe sa ministrom? Uočavam naše slične poteze i rezone. Smetaju im lične karte preduzeća, smetali su nekad i kartoni investicionih objekata koje sam ja tražio od svojih saradnika. Prekidamo bez „razumevanja” sa praksom koja je nedopustiva i štetna za društvo odnosno organizaciju. Rečnik Radulovićev im se nesviđa – „do bola” istinit, bez uvlačenja i uvijanja -  to i kod mene nisu voleli. Znaju jasno šta im se govori, ali im ne odgovara i odmah lepe etikete. Interesantno, najglasniji su opet ti isti! Onomad, Radulovićev „sponzor” reče da tako treba, ali moraju polako stvari da se menjaju, problem je malo i kako Saša to „neanestetski” saopštava. I meni još odzvanjaju reči mog „gazde” koji je govorio „Ti si tu da uvodiš promene, ali polako”. Šta znači polako, ja nisam znao ni razumeo, nadam se da Saša razume i da će uskladiti korak. A korak je „leva-leva”, ne znam koliko mu odgovara. Meni je moj „gazda” govorio i: „ Ti si tu da radiš za mene, a ne za Društvo” – bojim se da i Radulovićev „gazda” misli isto, ali mu još to jasno nije rekao. Ja nisam hteo da "slušam", Radulović je iskusniji, možda će znati da se prilagodi a da ne odustane. Loš sistem ne možete popravljati polako, jer ćete se lako „zaraziti”. Trulo tkivo se odstranjuje hirurškim rezovima. To Saša R. zna. I razume. Ja razumem njegove stavove i znam u čemu je jadac kod ovih koji se bune.  

Saša R. mora da dobije nedvosmislenu podršku za ono šta i kako radi od onih koji su dali saglasnost da on preuzme Ministarstvo (oronule) privrede. Znači, nedvosmislenu! Sve drugo osokoliće ove koji štite status quo jer time štite svoje privilegije i svoju „moć”. Kad sam ja bio u pitanju, samo su u jednom trenutku svi „okrenuli glavu”. Posle su mi rekli da sam „ukočio sve investicije” – to isto čujem i čitam da kažu i za Radulovića. Kažu, zaluđuje narod nekakvim ličnim kartama preduzeća (ja sam zaluđivao traženjem obrazloženja za investicije), tera strane investitore (ja sam bio težak za „saradnju” sa izvođačima). Ja nisam shvatao jednu krucijalnu stvar: da su tuđe (čitaj: državne) pare tu da se troše; bojim se da ni Saša R. to “ne shvata”. Uspostavljanje kontrole i odgovornosti u tom trošenju je ravno prstu u oko. Elem, matrica napada je ista, metodologija ista – sluti se i ko stoji iza poslednjih napada na ministra privrede. Jedno je za mene sigurno – Radulović se, kao i ja svojevremeno, uživeo u svoju ulogu reformatora, a to bez podrške vrha i „vršnih” ljudi neće nikako ići.

Za mene se manje-više zna kako sam prošao i to i nije mnogo bitno, ali ovo što Radulović radi je stvar važna za budućnost, za našu decu. Stvari se moraju menjati iz temelja, a to nije ni lako ni bezbolno. Računi se moraju svesti. Moraju se uspostaviti zdravi, domaćinski principi i jasna pravila rada i ponašanja. Ovo ovakvo stanje, sada već u svim segmentima društva,  je neodrživo. NE-O-DR-ŽI-VO! Držim palčeve da Saša uspe i istraje u “reanimaciji” privrede i uspostavljanju novih pravila igre, ali iskustvo mi govori da ne budem veliki optimista.

14 октобар 2013

Perspektiva mobilnog biznisa



Ovum predviđa pad prihoda mobilnih operatora od mobilnih servisa na globalnom nivou za 1% u 2018. godini, po prvi put u istoriji mobilnih komunikacija. Zapadna Evropa će imati pad prihoda po stopi od 1,5%, Afrika rast od 4%, a srednji Istok pad ARPU od 2,5%. Očekuje se da će broj mobilnih korisnika u periodu 2012-2018. rasti po godišnjoj stopi od 4% (sa 6,5 mlrd na 8,1 mlrd), a ukupni prihodi će u istom periodu rasti po stopi manjoj od 2%.

Nema mobilnim operatorima više tolike zarade od prodaje aparata, a prihodi od mobilnih usluga padaju!  Spas u narednom periodu mogu biti novi mobilni servisi, novi tarifni profili i biznis modeli, smanjenje operativnih troškova, nova partnerstva i sasvim sigurno ukrupnjavanje tržišta i njegova konsolidacija.  Dakle, potrebne su inovacije i investicije! Razvijena tržišta su u problemu (i zasićenju), tržišta u razvoju imaju još malo fore za blagi rast prihoda ako ekonomska kriza malo popusti.  Zato je srpski Telenor kupio sebi banku (ex KBC) u Srbiji, zato je Vodafon kupio nemačkog kablovskog operatora, a VIP bacio oko na SBB... To je, između ostalog, put za traženje “izlaza” o kome priča Ovum. Priča o prodaji “udavi” sve nas  – ima li druge vizije osim prodaje, ima li o čemu iz struke da se govori?

30 септембар 2013

Sirtaki zavrzlama



Opet je Telekom u nepovoljnom kontekstu u štampi i to opet nema veze sa suštinom. A suština je da kompanija bolje, efikasnije i održivo posluje!  Ako je danas možda dobro, svi parametri govore da u budućnosti neće biti tako. Političke teme, ne stručne i ekonomske, uvukle su se oko Telekoma i iz toga će se, puno je u Srbiji negativnih primera,  teško na pravi put. Zašto se ne govori o telekom-biznisu, o razvoju telekomunikacija u Srbiji bez koga nema ni privrednog razvoja? Znam da mora nešto o tome i da se zna da bi se pričalo, ali ko je “zatvorio usta” bar onima koji misle da znaju i misle da su kompetentni da pričaju? Ovaj blog je, znam, kap vode u pustinji.

Šta piše dnevnik “Politika”?

29 септембар 2013

Prodaje se ono što vredi



Nekako mi se tema prodaja i kupovina među telekomunikacionim kompanijama malo, da izvinete, ogadila. Ali ipak, ovo što se prethodnih mesec dana dogodilo moram da zabeležim ovde na blogu i ostavim trag, jer je ipak nesvakidašnje i malo iznenađujuće.

Microsoft kupio Nokiu tj. Nokijin telefonski biznis za 5,4 mlrd €. Najvažnije, kupili su Nokijine patente u oblasti mobilne telefonije. Microsoft je imao svog čoveka na čelu Nokie i možda je to bilo presudno. Tačno je da Nokia još uvek ima preko polovine svetskog tržišnog udela u prodaji običnih , tzv. feature mobilnih aparata, ali kad su smarfoni u pitanju, tu imaju market share od jedva 3%. Android i iOS se u narodu bolje primio od Windows Phone-a. Eto sad, Apple ima iOS i Iphone, Google ima Android (koji je na Samsungu kao tržišnom smartfon lideru) a kupio je i Motorolu. Sad će Microsoft da proba sa Nokiom kao svojom i Windows Phone OS-om. Ja sam skloniji da verujem da će Microsoft napraviti više sa Nokiom nego što će Google sa Motorolom. Nokia ima smartfon model Lumia za koji kažu da je odličan, za početak – malo li je!? Rečju, bez obzira na svetski bum Androida, ne treba potceniti Microsoft (Windows) kako god da vam se globalizacija učini surovom. Koliko nas „ne bi moglo da živi“ bez PC-a, a za to je ipak „zaslužan“ Microsoft. Kompanije, velike i male, će se kupovati i prodavati, na vreme ili u nevreme. Od jake konkurencije profitiraće i korisnici – to je ono što nam treba! 

Drugi događaj – Vodafon Verizonu prodaje svojih 45% akcija u Verizon Wireless J.V., najvećem operatoru u SAD, za fantastičnih 130 mlrd $, od čega je 60 mlrd u kešu! Pročitaosam da je ovo treća po vrednosti korporativna transakcija svih vremena. Kažu da je to win-win kombinacija za oba partnera. Ali zašto prodaju posle 14 godina partnerstva i to sad kad im LTE ide baš dobro? Moja pretpostavka: niko ne voli da bude manjinski akcionar i da u skladu sa tim nema nikakav ili ima vrlo mali uticaj na poslovanje i odlučivanje kompanije. Ovo sam napisao da bi razmislili eventualno oni koji prizivaju nekakvog manjinskog akcionara čije bi pare trošili po svom nahođenju. Toga jednostavno nigde nema! Stoga neću ni da pominjem raspade mnogih partnerstava koji su se u telekomuninikacionom biznisu dogodili prethodnih godinu-dve. Sam svoj gazda je nekako najbolje.
Vodafon će od tih para koje dobije možda (ja mislim vrlo verovatno) da se upusti u neke kupovine po Evropi. Na Balkan? Teško! Ali u Italiju možda „zaplivaju“. Francuska? Treba im fiksni biznis. Nedavno su pazarili velikog kabl operatora u Nemačkoj. Šta treba domaćem operatoru? Isto što i Srbiji – domaćin!