31 март 2011

Optika za biznis

Penetracija optike u segmentu biznis korisnika dostigla je 27,7% u SAD i 18,4% u Evropi krajem 2010. godine, dok je krajem 2009. godine u SAD bilo 22,9%, a u Evropi 15,1% (izvor: Vertical Systems Group). Mnogo je više novopovezanih malih i srednjih preduzeća (SMB), nego velikih, iako su operatori doveli optiku skoro do “pred kapiju” gotovo svih velikih preduzeća. Glavni razlog za uvođenje optike su Ethernet servisi većih brzina i servisi koji zahtevaju mala kašnjenja (video).

Evidentno je da ekonomska kriza usporava osavremenjavanje mrežnih pristupa i da postoji veliki potencijal za dalji rast i konkurenciju fiksnih i kablovskih operatora. Bilo bi interesantno videti kakva je situacija kod nas, a u trku do biznis korisnika, pored Telekoma i SBB-a ulazi i Telenor. Kakve su Vaše procene kad je penetracija optike kod srpskih srednjih i velikih preduzeća u pitanju? Ja mislim da situacija nije tako loša, cenim da je možda oko pomenute evropske statistike (ako izostavimo mala preduzeća!). Sa druge strane, mislim da su kod nas bitski protoci kroz optiku u proseku daleko ispod 10 Mbps, što je skoro “nedostojno” optike. Ali nema veze, prvo optika, a onda filovanje servisima.

30 март 2011

Additional cash

Taktička ponuda Telekoma Austrija će im se možda isplatiti. Vlada Srbije je odlučila da im još jednom ponudi Telekom na tacni. Kako će sad ponuđač da podigne svoju ponudu za celih 50%, ostaje da se vidi. To je taman onoliko para koliko su nameravali onomad da daju za Telekom Srpke, pa ih im je s ove strane Drine uletelo iznenađenje. Priča se da su Austrijanci spremni da daju te pare, ako im se ne dira u VIP. To bi moglo da znači da oni u miraz “sa strane prosca” unose VIP i da bi Vlada mogla da pomenutu razliku u novcu dobije “u naturi” VIP-a. Setite se moje prethodne kolumne o AT&T i T-Mobile “braku iz računa”.

Usled evidentne koncentracije kapitala i monopola i u finansijskom i u korisničkom segmentu, Srbija bi mogla i morala da vrati konkurentnost svog telekomunikacionog tržišta izdavanjem nove mobilne licence ili “dirigovanjem” 4G licence (objašnjenje za ovo košta!). Ujedinjenje VIP-a i MTS-a mi deluje obećavajuće za mobilni broadband, mada sam za popularnost cene pomalo skeptik.

Elem, za 15 dana će se valjda znati, ako se tradicija izneveri i ne bude novog produžetka. Čim se bivši ministar ekonomuje (tek sad) javio i rekao da sve treba da padne u vodu, iskustvo prodaje NIS-a nas uči da u ponavljanju pitanja proscu ipak ima nečega. Da li je to ponuda koju Austrijanci neće moći da odbiju?

27 март 2011

Packman među mobilcima

Nedavno sam pominjao neophodnost i neminovnost ukrupnjavanja telekomunikacione scene. Pri tome sam mislio na Srbiju, a desilo se u SAD. Drugi kupuje četvrtog i postaje prvi iliti AT&T kupuje T-Mobile USA od «majke firme» Deutsche Telecoma za ukupno 39 mlrd $ i to 25 mlrd u kešu a ostatak vredi 8% deonica i mesto u upravnom odboru AT&T. Ovim potezom AT&T prestiže Verizon i postaje lider američkih bežičnih komunikacija.

Šta je vredno ovih para? Ukupno 34 miliona korisnika i godišnji prihod T-mobile-a od oko 22 mlrd $. Ako zanemarimo korisnike, prodali su skockanu firmu za skoro 2 godišnja prihoda! (Na ovu činjenicu podsetite se samo procene vrednosti Telekoma Srbija pred prodaju!)

Her Rene Oberman (DT CEO) je sa ushićenjem ovaj posao ocenio kao vrlo povoljan za DT, koji je time dobio finansijsku injekciju neophodnu za novi prodor u Evropi. Negde sam pročitao da će DT pare koje dobije da iskoristi manjim delom za kupovinu akcija i većim delom za smanjivanje svog sadašnjeg duga za oko 30%.

Odakle pare AT&T-u na ovu krizu? Tu je moćna JP Morgan banka. Nešto mi pade na pamet da je predsednik Obama onomad rekao da je američki cilj da za 5 godina 98% Amerikanaca ima broadband pristup. Nije li ovo dobar put ka tome? Ne mogu ga brže dostići do bežičnim mobilnim HSPA ili LTE tehnologijama.

Krajem prošle godine, na mobilnom tržištu SAD, Verizon je imao oko 31,4% učešća, AT&T oko 26,6%, T- mobile oko 12,2%. Sa svojih postojećih 86 miliona korisnika i T-Mobile-ovih 34 miliona, AT&T će imati 120 miliona korisnika naspram Verizonovih 94 miliona. Treći na listi je Sprint. Verizon je kupio najveći deo američkog frekvencijskog spektra za otvoren put ka 4G, a AT&T je, eto, kupio T-mobile. Svako ima svoj biznis-put.

U čemu je ili u čemu može biti problem? Verizon i AT&T u ovim okolnostima imaju 3 od 4 mobilna broadband korisnika i pitam se da će snižavati cene kako bi omogućili da baš široke narodne mase postanu broadband korisnici. Ovom kupovinom je konkurentnost američkog mobilnog tržišta opasno narušena i verujem da će biti posla i za regulatornu agenciju SAD. Na kraju krajeva, ovaj dil tek treba da se odobri i ozvaniči u narednih godinu dana, ali ako ste skeptični, setite se reči nobelovca Obame (pomenute banke ne morate da se setite).

Prethodne godine su i AT&T i T-mobile zajedno “rebrendirali” svoje 3G HSPA mreže govoreći da nude 4G brzine. Naravno da je to marketinška “žvaka”. T-mobile nije imao u planovima skori prelaz na LTE, dok je AT&T planirao LTE. Ovom prodajom je Nemcima skinuto breme upgrade-a mreže, novih troškova i investicija. Nemojte misliti, dragi čitaoci, da je sve ovo slučajno. Nemci su odavno hteli da nekako izađu iz američke priče. Pričalo se prošle godine da će ih kupiti Sprint. I pored povećanja prihoda od data servisa za nekih 20-ak %, dobrog korisničkog servisa, atraktivnih ponuda i telefonskih aparata i paketa, u poslednjim mesecima beležili su osetan pad broja korisnika! A to već pali crvenu lampicu uz ionako konstantan pad prihoda koji je prisutan gotovo svih mobilnih operatora.

Prve reakcije T-mobile-ovih korisnika na ovu vest kreću se od očaja do razočarenja i nazad. Mnogi od njih su bili baš nekadašnji (nezadovoljni) korisnici AT&T-a. Ništa čudno u tome da operatori koji barataju velikim brojevima ne mare mnogo za pojedinačne korisnike. Ostaje im nada da AT&T neće baš potpuno “apsorbovati” T-mobile i da će neka posebnost i specifičnost tog ogranka ostati. T-mobile je, recimo, prvi uveo Android telefone u SAD (AT&T poslednji, ali AT&T ima ekskluzivu sa iPhone-om!).

Osim ogromnog broja korisnika, AT&T nasleđuje izvanrednu mrežnu infrastrukturu (preko 6000 BS, HSPA+ u 50 najvećih gradova SAD) kojom šire pokrivenost i povećavaju gustinu pokrivanja. Ne treba govoriti koliko je to uštede u novcu i u vremenu za izgradnju. Povećana gustina pokrivanja je “majka” za pružanje kvalitetnih broadband servisa. Dakle, ne treba se čuditi zašto vredna pčela kidiše na cvet, jer razloga uvek ima i razlozi uvek postoje. A zato valjda i vi čitate ove redove ;).

U čemu je značaj ove američke priče za nas u Srbiji? Pre svega u nagoveštenoj nameri Telekoma Austria da postane većinski vlasnik Telekoma Srbija. Slična bi bila ovdašnja situacija sa američkom i oko tržišta i oko interesa kompanije koja kupuje. Prateći trendove na mobilnom tržištu, mislim da su namere i AT&T i Telekoma Austria (čak i T-Mobile USA) potpuno u skladu sa tehnološkim i poslovnim kretanjima. Svi razmišljaju unapred, a mi živimo u Srbiji.

22 март 2011

Bečka škola za ponavljače

Da li ste nekad na šajbni zatekli vizitku tipa "Ako prodajete auto, javite se na broj xxxx – ozbiljan kupac". Cena vozila je, po pravilu, ona koju bi dao ozbiljan kupac. Za vas obično preniska. Tako otprilike zvuči i ponuda Telekoma Austria za kupovinu Telekoma Srbija: 950mil € keša za 51% akcija i 450 mil € u investicijama. Investicije su u ono što oni kupuju. Pisao sam i ranije da, ko god ozbiljan da kupi kompaniju, moraće da investira ako želi uspešan biznis! Samo neznalice mogu da misle da bi novi gazda prekinuo investicije! To je nešto što se podrazumeva i zato je i dodatak keš ponudi Austrijanaca nešto što se podrazumeva tj. ništa. Dakle, za njih pola Telekoma u ovom trenutku vredi 950 miliona €!

Neki su se na ovu ponudu uvredili, neki iznenadili, a neki obradovali. Oni "najstručniji" razotkrivaju "nekompetentnost" i "drskost" ponuđača. Činovnici Vlade glume ravnodušnost, kao nema veze – ponuđeni, k'o počašćeni. No, posle propasti tendera ništa više neće biti isto. Da li će neko ko preuzme ili nastavi da vodi kompaniju imati zadatak da je ponovo priprema za prodaju ili će je starteški razvijati? I dokle – do sledeće promene vlasti ili do sledeće "nepristojne" ponude? Koliko dugo može slon da stoji na staklenim nogama?

Ne verujem da će neko pitati zašto je jedan posao, koji je država organizovala i vodila, tako neslavno propao. Ima li smisla pričati o kredibilitetu i nekoj povoljnoj poziciji za sledeće (slične) poslove? To je kanda postao novi srpski običaj. Lično verujem da sadašnja vlast i nije htela da na sledeće izbore ide sa hipotekom raspikuće i neodgovornog prodavca "narodne" imovine. Jedino tako mogu da tumačim neozbiljnost i delitantizam oko vođenja tendera. Lakše mi je da verujem da su namerno tako radili. Po mom mišljenju, trebalo je tražiti inicijalne ponude ponuđača i na osnovu njih organizovati licitaciju, ne samo po sistemu ko da više, nego i ko nudi bolju perspektivu kompanije.

Očigledno je da Austrijanci žele da ostanu "u igri", pored Nemaca koji su, kao manjinski akcionari, i dalje "na terenu". Mislim da je ovim propala šansa da Vlada po relativno dobroj (boljoj) ceni proda većinski paket akcija (bez obzira na zakonitost ovakvog postupka), pre transformacije Telekoma u otvoreno akcionarsko društvo i najavljene podele akcija. Ostaje nam da se nadamo da štete od ovako traljavo sprovedenog tendera i skeniranja državnog operatora od strane konkurencije neće biti značajne. To što je, da prostite, za'ebancija oko prodaje trajala ravno godinu dana kao da je svo vreme ovoga sveta pred nama - ma neeema veeeze. Sad je potrebna nova tema kao pitanje svih pitanja za narod. Pogodite koja?

16 март 2011

Izazovi za mobilni broadband

Tehnički direktor Vip mobile Srbija dao je veoma kvalitetan, jezgrovit i sadržajan pregled izazova koji se nalaze pred mobilnim operatorima koji ulaze u ozbiljnu priču pružanja usluga mobilnog interneta. Vip je u Srbiji najavio HSPA+, a gospodin Parun otkriva šta sve čeka mobilne operatore na putu zadovoljenja korisničkih očekivanja i pružanja kvalitetnih mobile broadband usluga. Dopada mi se kad vidim da neko vlada materijom u svom poslu. Pozitivni primeri će uvek naći mesto na ovom blogu.
Elem, prema gospodinu Parunu, a ja se potpuno slažem, tekući izazovi za mobilne operatore su sledeći:

1) Povećan protok podataka
Kako upravljati velikim protocima u mreži, kako korisniku obezbediti garantovane protoke (CIR), da li raditi DPI (Deep Packet Inspection) da bi se obezbedio adekvatan QoS.

2) Offload saobraćaja
Kako kompenzovati rast mobilnog saobraćaja i preneti ga eventualno preko drugih, postojećih tehnologija (npr. DSL)

3) Upravljanje narastajućim i različitim zahtevima korisnika.

Mobilni internet jeste prilika za novi prihod operatora, ali neće biti ni lako ni jednostavno obezbediti dobro iskustvo korisnika i privući ih svojoj ponudi. Vip u Srbiji očigledno beleži konstantan rast broja korisnika i rast prihoda. Očekivanja korisnika su velika i kad je u pitanju mobilni broadband (najavili su HSPA+). Ja i dalje stojim na stanovištu da će VIP biti opasan konkurent “starijoj braći” baš u segmentu mobilnog interneta. Ako to nekog uopšte interesuje.

Ko (se) još prodaje u doba krize

Proces prodaje drugog po veličini mobilnog operatora u Poljskoj, Polcomtel-a, ulazi u završnu fazu. U finale trke ulazi 7 interesenata: dva velika operatora Telia Sonera i Telenor, vlasnik jedne od najvećih poljskih medijskih i TV kompanija (rekao bih poljski Željko Mitrović) i 4 investiciona fonda.

Polkomtel (kao brend Plus)ima 13,7 miliona korisnika, a 2009. godine ostvario je profit od oko 237 miliona €. Kraj 2010. dočekao je, kažu, sa profitom od oko 288 miliona € i prihodom od oko 1,95 mlrd € (EBITDA 730 miliona €)! Većinski vlasnici Polkomtela su britanski Vodafon i 4 poljske kompanije u većinskom državnom vlasništvu, a koje se inače bave električkom energijom, naftom, rudarstvom i metalurgijom (Vodafon i 3 od 4 državne kompanije imaju po 24,2% akcija). Polkomtel se procenjuje na oko 5 mlrd $ (3,7 mlrd €), a očekuje se da prodajna cena može dostići i do 7 mlrd $ (oko 5 mlrd €). Inicijalne ponude se kreću između 4 i 4,5 mlrd € (prednjači medijski tajkun).

Naredne sedmice počinje tzv. due dilligence proces, u kome će zainteresovani moći da bliže provere šta kupuju. Očekuje se da će prodaja biti okončana u prvoj polovini ove godine. Kao značajan podatak – u Poljskoj postoji, osim Polkomtela, još dva mobilna operatora koji takođe imaju preko 13 miliona korisnika (vlasnici FT/Orange i DT).

Zašto prodaju uspešno preduzeće u doba krize? Da li je ovo zlatna koka za njegove akcionare? Državne kompanije smatraju da sada mogu da dobiju maksimalnu cenu za svoje akcije, a taj novac mogu i žele da iskoriste za nova ulaganja. Vodafon namerava da malo konsoliduje svoja ulaganja po svetu, a nekako mi se čini da svi veliki operatori pikiraju Kinu i njen potencijal. Podsećam da je Poljska prošle godine jedina od članica EU (uz Luksemburg) ostvarila rast BDP! Legenda o kralju Midi je samo legenda, priča o zlatnoj koki je besmislica, novac i akcije su obrtno sredstvo.

Otkud među potencijalnim kupcima i 4 investiciona fonda (obrtnici finansijskog kapitala)? Zbog niske zaduženosti i visoke profitabilnosti Polkomtela, namirisali mogućnost za dobru zaradu.

U principu, cene telco operatora su reda 5xEBITDA ili čak u kombinaciji sa niskom zaduženošću 6xEBITDA. Ako se pojave finansijski fondovi tu je možda još i koje kilo tj. giga para odozgo (1 mlrd).

Za prodaju Telekoma Srbija nije se zainteresovao nijedan investicioni fond! Zašto? Verujem da ste pametni da zaključite sami. Fakta za poređenje slučajeva su još i: Srbija je, kao i Poljska, zabeležila u 2010-oj rast BDP; Vlada Srbije je za 51% Telekoma tražila min 1,4 mlrd €; Finansijski rezultati Polkomtela su oko 2 puta bolji od rezultata Telekoma; Telekom Grupa ima đuture računato oko 11 miliona (raznih) korisnika; Telekom treba da vrati još oko polovinu duga za kupovinu Telekoma Srpske; Polkomtel ima oko 3700 zaposlenih, a Telekom grupa bar 3 puta više. O zaključcima možemo u komentarima teksta.

Sve su glasnije pretpostavke o neuspehu tendera za prodaju Telekoma Srbija. Slovenci su pre par godina hteli da prodaju svoj (državni) Telekom Slovenija, ali mladoženja im se nije svideo i nije bio po njihovom ukusu. Tada je Telekom Slovenije po procenama vredeo više od 3 mlrd tadašnjih €. Danas vredi (znatno) manje i beleži (znatan) gubitak u poslovanju. Daleko bilo, ali bolje je biti obazriv i učiti na tuđim iskustvima!

12 март 2011

Misliti i znati

Današnji članak o uspešnom poslovanju NIS-a me ipak podstakao da objavim jedno svoje razmišljanje (sve boldovano ja).

Okrugli sto Balkan magazina o prodaji Telekoma 04.03.2011. :

(citat)Bivša ministarka je predstavila i računicu po kojoj bi novi vlasnik Telekoma u kratkom roku ostvario ogromnu zaradu, koju bi prema njeni rečima, potom izvukao iz zemlje.
"Sada je godišnji prihod Telekoma oko jedne milijarde evra, a rashodi zajedno sa investicijama oko 800 miliona evra, što znači da ostaje dobit od oko 200 miliona evra. Ukoliko strana kompanija kupi Telekom, povećaće cene usluga i to dvostruko, kao što se dešavalo u zemljama u našem okruženju, dok će s druge strane smanjiti troškove, otpuštanjem zaposlenih i smanjenjem investicija. Tako će novi vlasnik povećati prihode na dve milijarde evra godišnje, a rashode će smanjiti ispod sadašnjih 800 miliona. Realno je očekivati da će strani kupac izneti iz Srbije preko milijardu evra kroz profit ili angažman stranih kooperanata umesto domaćih. S druge strane, prosečna bruto godišnja plata u Srbiji iznosi oko 5.000 evra. To znači da bi strani vlasnik Telekoma godišnje mogao da izvuče iz zemlje oko 200.000 prosečnih godišnjih bruto plata", upozorila je ona.


Konferencija za medije sindikata Telekoma 10.03.2011. godine:

(citat)Predsednik Sindikata Telekoma Srbije Miroslav Joksimović kaže da radnici zahtevaju da se obustavi većinska prodaje kompanije ili bar da se sačeka 2013. godina, kada će biti završena isplata kredita za kupovinu Telekoma Srpske.
Godišnja dobit Telekoma tada će biti oko 300 miliona evra, a država bi za prodaju 31 odsto akcija kompanije mogla da dobije oko 840 miliona evra“, kazao je Joksimović i dodao i da će protest pokazati budućim kupcima da neće imati lak posao sa sindikatima Telekoma.
Prema njegovim rečima, novac koji bi se dobio prodajom 31 odsto akcija preduzeća jednak je ili manji od trogodišnje dobiti preduzeća.


Mislim da će rekonstruisana Vlada Srbije imati lak posao da pronađe naslednika sadašnjem generalnom direktoru Telekoma koji je onomad najavio povlačenje sa funkcije, bez obzira na ishod tendera. S obzirom da su šanse za uspeh tendera za prodaju Telekoma prema mnogim izjavama relevantnih ljudi očigledno male, nema ništa bolje nego Telekom dati u upravljačke ruke onima koji su upućeni u situaciju i koji znaju kako se sadašnji profit može umnogostručiti. Država bi time dokazala “nevernim Tomama” da može biti dobar i uspešan gospodar!

Čovek koji je imao viziju

U osmogodišnji spomen na dr Zorana Đinđića, čoveka koji je imao viziju, nekoliko njegovih misli:

“Mi kao odgovorni ljudi ne možemo da radimo samo ono što nam se sviđa, nego i ono na šta smo obavezni... a to znači da preuzmemo odgovornost i za nepopularne stvari.”

“Ne možete voditi zajedničku borbu sa nekim kome je lična vlast i lična korist najsvetiji od svih ciljeva.”

“Broj glasova koje neko dobije ne poklapa se nužno sa njegovom stvarnom sposbnošću da rešava društvene i ekonomske probleme....Srbija stoji pred imperativom modernizacije i reformi.”


Nažalost, Srbija još uvek stoji, a dokle će – ne znamo! Srbija, moderna i reformisana, uz rame sa evropskim, prosperitetnim, uređenim državama – to je san Zorana Đinđića koji još uvek nije postao java. Nisam siguran da se danas, pred Zoranovim senima, neki zbog toga pomalo stide.

11 март 2011

Ruski voz za LTE

Ruski, sada već bivši WiMAX operator Scartel (brand name Yota) dobio je od ruskog regulatora zeleno svetlo da umesto WiMAX mreže na istim frekvencijama gradi LTE mrežu. Do 2014. godine Yota se obavezala da će napraviti LTE mrežu u 180 ruskih gradova (ukupno 70 miliona stanovnika) i migrirati svoje postojeće WiMAX korisnike. Ovo je, mislim, prvi slučaj da je jedan bežični operator zbog mlađe i lepše ostavio bivšu ljubav tj. tehnologiju. LTE mreža koju gradi Yota će koštati oko 2 mlrd $ (uzeli kredit), imaće oko 6000 BS i mislim tj. negde sam pročitao da je oprema Huawei i Samsung (a IP MPLS & DWDM postojeća mreža je Cisco).

Na krilima iste priče “pao je” i dogovor 4 najveća ruska mobilna operatora da kao MVNO koriste LTE mrežu koju će izgraditi Yota. Velika četvorka su Vimpelcom, Megafon, Mobile TeleSytems (MTS) i državni Rostelecom. Oni će imati mogućnost da kasnije budu ravnopravni akcionari ove LTE mreže, što je opet neka pogodnost za njihove pare. Važna je činjenica i da 4 operatora nemaju frekvencije za LTE, a tek se možda za kraj godine najavljuje aukcija za LTE frekvencije u Rusiji.

Ovaj dogovor u korist ruskih građana podržao je (i pogurao, čini mi se) lično i predsednik Putin, eto dokle je sve to došlo! Naime, u Yoti je država vlasnik 25% akcija, a “zahvaljujući” tome je verovatno i regulator promenio prvobitnu odluku da su frekvencije ipak date Yoti za WiMAX mrežu, a ne za LTE. Elem, da nije (mišićavog) predsednika Putina, siguran sam da je teško da bi dobrovoljno za isti sto seli i regulator i Yota i 4 velika i konkurentska mobilna operatora.

Sve ovo je ruski ministar telekomunikacija vrlo pametno i smisleno protumačio na otprilike sledeći način: operatori će smanjiti troškove samom činjenicom da neće morati da prave sopstvene posebne mreže (tj. nekoliko mreža), a te pare će moći da ulože u bolje, kvalitetnije i jeftinije servise. Država će imati koristi svakako ako se pare ne troše bez potrebe u dupliranje kapaciteta, već u masovnije omogućavanje extra širokopojasnog pristupa. Dakle, neće se kao u Srbiji takmičiti ko će prvi da napravi mrežu, nego ko će korisnicima da ponudi kvalitetnije i primamljivije servise. Ne mogu da u ovom kontekstu ne pomenem našu praksu da nekoliko operatora gradi optiku duž koridora 10 ili npr. svaki MNO svoje stubove.

Došlo je vreme da operatori razmišljaju o deljenju troškova i zajedničkom korišćenju mreže. To je već slučaj kod LTE operatora u Švedskoj (pisao sam o tome). Čak je dobro da domaći regulator i nadležno ministarstvo podstakne deljenje infrastrukture, jer država od toga ima najveće koristi (pametnije investicije, veći PDV, brži razvoj broadbanda). Infrastrukturu i mrežu treba koristiti i u tom smislu bi regulator morao da ima proaktivnu ulogu. Investicije potrebne za dogradnju mreže za nove tehnologije (npr. LTE, FTTB/H) su prevelike i ukoliko padaju na teret jednog operatora, “štetu” će trpeti i korisnici i država.

09 март 2011

Sve zavisi od korisnika

Prateći dešavanja na MWC 2011. naišao sam i na utiske Telekomove direktorke marketinga, a to su: Android platforma, machine-to-machine servisi i, najbitnije, fokusiranost vendora i operatora na odnos korisnika prema novim tehnologijama. Želeći da pridobiju korisnike za svoje proizvode i usluge, proizvođači opreme i provajderi usluga sve više gledaju i druge, socijalno-psihološke aspekte i traže pomoć u analizi ponašanja i potreba korisnika. Da citiram ono što je gospođa direktorka rekla: “...Nove tehnologije, zaista, bez razumevanja od strane korisnika nemaju šansu da budu široko primenjene.”

Koliko me je obradovalo što sam ovo čuo iz usta nekog “domaćeg”, toliko sam se puta i prekrstio i hvala Bogu da je neko od inženjera telekomunikacija to konačno primetio i dobro procenio. Ja se ovde ubih od objašnjavanja da se ljudi ne pale novotarijama u struci i da je suština da od tehnologije treba napraviti i biznis i korist za potrošače, a ne samo igračku za pokazivanje. Suština budućeg poslovanja u telekomunikacijama je upravo ovom citatu! Nadam se da će nekima ova spoznaja doneti koristi i prizvati malo pameti koja je ovde itekako potrebna. U ovom društvu gde je sebičnost, uskogrudost, samodovoljnost i odsustvo empatije postalo obrazac ponašanja i ophođenja, ovo je kao jabuka za Njutnovu glavu.

Osećaj korisnika, korisničko iskustvo! Obrnite malo uloge, uključite mozak, zavirite ispod i sa strane, zagrebite ispod uglancane površine i blještavila sjajnih izloga, ne verujte bezrezervno slatkim rečima prodavaca...

Osim bombastičnih i bespolnih skraćenica od tri slova ima i drugih bitnih stvari od kojih se živi i koje operatorima, do daljnjeg, donose siguran prihod. Najveća društvena odgovornost kompanije je da posluje dobro i na zadovoljstvo svojih korisnika.

Telekomunikacije u mutnu Moravu

Ja napisao pre godinu ipo dana:

«Učešće sektora telekomunikacija u BDP Srbije od 4,87% pokazuje da taj sektor zaslužuje da ima svoje ministarstvo, ne samo zbog količine para koju donosi nego i zbog značaja ove oblasti za budućnost zemlje.»

A danas ostadoše telekomunikacije bez ministarstva! Odvojena dva oka u glavi: telekomunikacije od informatičkog društva i obrnuto. Mnogo se prašine diglo oko telekom(unikacij)a poslednjih meseci, ljudi su možda pomislili da je to nešto važno za Srbiju i čika-Mirko odlučio da tome stane u kraj. Zbog racionalizacije. Kad bih bio ličan i pomalo pretenciozan, rekao bih da ja i srpske telekomunikacije trenutno delimo istu sudbinu.

Sektor privrede koji poslednjih godina beleži prosečan rast oko 12-13%, ima ukupan prihod od oko 1,5 mlrd €, godišnje investicije veće od 270 miliona €, učešće u BDP od oko 5% i ima nepodeljeno nemerljiv značaj za dalji razvoj ove naše Srbije koja se nada da će tzv. e-razno olakšati život i rad građana.

Šta god neko mislio o sada već bivšoj ministarki, a sada verovatno državnoj sekretarki, (a ja sam je kritikovao na ovom blogu kad god sam mislio da treba), bilo je elemenata u radu MTID koji jesu kvalitativan pomak i zaslužuju da se pomenu, zapamte i neguju. Pre svega, to je uspostavljen običaj javnih konsultacija za sve dokumente, zakone i akta koji su bitni za razvoj srpskih telekomunikacija. Tu je i najnovija inicijativa E-moguća misija. Nešto se uradilo i na polju liberalizacije tržišta, nije možda Bog-zna-šta, ali drugi i prethodni nisu ni toliko, a trebalo je.

Možda će "naš" sekretarijat u ovom svekolikom info-kulturnom ministarstvu nastaviti da radi kao da je u punom sastavu, ali nekako mi se čini da u triplčezu ne može mnogo da se vuče na svoju stranu. Sa druge strane, novi ministar je član UO Telekoma i može biti da će telekom(unikacije) imati njegovu malu naklonost, iako je čovek iz kulture.

Sve u svemu, ovo je korak nazad za srpske telekomunikacije i za srpsko informatičko društvo. Ako je ovo pokušaj da se telekomunikacije kultivišu i medijski promovišu – pozdravljam! Pozdravljam i kao pokušaj prenošenja kulture u medije ili prenošenja informacija o kulturi. No, sve mi se čini da je bilo: kud nam ide kultura, nek' idu i telekomunikacije sa sve informatičkim društvom! Umesto dosadašnjeg MTID ostalo nam je da se molimo za dijasporu ili ona za nas, a napredovale su i kolege energetičari koji će termocentrale da lože prethodno recikliranim, ekološkim ugljem. Kome danas treba da se seti da je 9. mart?

05 март 2011

Broadband fair-play

Britanski regulator OFCOM obavio je opsežno istraživanje 11 internet paketa 7 najvećih britanskih ISP koji pokrivaju oko 90% svih rezidencijalnih korisnika u UK. Ovim istraživanjem je utvrđeno da operatori promovišu i prodaju jedne broadband brzine, a isporučuju druge, niže. Korisnici u download smeru realno dobijaju polovinu onoga što su platili. Prosečna stvarna broadband brzina u UK u maju 2010. bila je 5,2 Mbps, a u decembru već 6,2Mbps, ali to je čak manje od polovine prosečne brzine sračunate po osnovu reklamiranih ponuda, a koja iznosi 13,8 Mbps.
Jednostavnije rečeno, korisniku se npr. nudi ADSL paket 8 Mbps, a realno korisniku ima protok 2-5 Mbps. Ponude kablovskih operatora u UK su “najpoštenije”, jer ponuda 20 Mbps realno znači protok od 18-19 Mbps, dok ona od 50Mbps pruža realno i svih 46 Mbps. FTTCab tehnologija sa VDSL-om brzine 40 Mbps pruža realno prosečno 30-36 Mbps. Dakle, najveća “prevara” je kod ADSL ponuda. ADSL 20/24Mbps paket u download smeru realno pruža prosečno svega 6,2 Mbps (29% vršne brzine), samo 3% korisnika dobija brzine od 16 Mbps, a 69% korisnika ovog paketa dobija manje od 8 Mbps. Ja bih dodao da treba uzeti u obzir da ove razlike mogu biti posledica kvaliteta bakarnih parica i rastojanja do korisnika, a ne namere provajdera da korisnicima okrnje brzinu protoka.


Provajderi se pravdaju da prevare nema i da korisnicima u reklamama oglašavaju ponudu “do” određene brzine. Time je valjda “i vuk bio sit i ovce na broju”. Ofcom je preporučio da ponuda provajdera mora da bude zasnovana na realno utvrđenim tzv. tipičnim brzinama, da bi korisnici znali šta stvarno mogu da očekuju. Tipične brzine su one koje za dati paket ima bar 50% korisnika. Demokratija i među broadband brzinama, nema šta!

Da li je naš regulator spreman i sposoban da obavi poneko istraživanje tržišta i usluga? Negde sam pročitao da se naš regulator proglašava nenadležnim kad su telekomunikacione usluge i zaštita korisnika u pitanju. Ne bih baš rekao da tako treba. Čitajući i prateći razna belosvetska istraživanja nestrprivo čekam da se i Srbija nađe na tim listama i grafikonima. Valjda će doći i taj dan.

A šta mislite kako je kod nas u Srbiji? Kad već plaćamo više od drugih, da li dobijamo više, manje ili jednako?

04 март 2011

Dvougao

Prethodne sedmice pročitao sam intervjue dva generalna direktora srpskih operatora (Telekom Srbija i Orion telekom), date magazinima NIN odnosno „Biznis i finansije“. Naslov u ovo drugom genijalan – O mreži, petlji i omči! Autoru kapa dole za kreaciju! Pokušaću da pronađem sličnosti i razlike o razmišljanjima dva direktora o aktuelnoj situaciji na našem telekomunikacionom tržištu:

Uslovi poslovanja teški; Radom Regulatora nisu baš zadovoljni, nemaju ni previše poverenja u njegov rad; uticajem države odnosno njenih ministarstava na uslove unapređenja poslovanja kompanija koje vode, takođe nisu zadovoljni; cenama svojih (fiksnih) usluga i njihovom regulacijom nisu zadovoljni. Direktor Telekoma se žali i na proces nabavki, dok u procesu liberalizacije tržišta i prenosivosti broja vidi novu šansu za Telekom. Ističe da je sve veći problem telekomunikacionog biznisa slaba platežna moć stanovništva i da je prošle godine uočen pad prosečnog računa u mobilnoj za 15%! Fokus Telekoma su ADSL i IPTV, mobilni internet i dodatni servisi mobilne telefonije. Hm, imam li prava da komentarišem vizije najuspešnijeg menadžera u istoriji Telekoma...

Gospodin Radujko najavio je povlačenje sa čelnog mesta Telekoma. Kaže da nisu dovoljni najuspešniji bilansi u istoriji Telekoma, jer potencijalni kupci mere i druge dimenzije (i izgleda ne skaču baš od sreće). Dobit Telekom Grupe u 2010-oj je 168 miliona €, samog srpskog Telekoma 15,8 mlrd dinara, uz oko 600.000 ADSL pretplatnika i 82.000 IPTV pretplatnika. Čast ostalima, ali gospodin Radujko je kao najozbiljnijeg konkurenta naveo SBB. Možda je hteo da naljuti ove druge, da im, ono što se kaže, baci rukavicu. Ovu koju se ionako sprema da skine.

Gospodin Đinović, čini mi se, ne zrači optimizmom kao ranije. Ističe brdo problema kod postavljanja infrastrukture za bazne stanice i nedoslednost i prevrtljivost nadležnih vlasti. Žali se i na odsustvo podsticaja države za inovativniji nastup na tržištu, za dobro korisnika i same te države. Taman je sa sadašnjim Telekomom ušao u konstruktivan i obećavajući dijalog, u najavi je novi nepredvidivi vlasnik. Razumljivo je da je zabrinut. Ali čovek njegovog kova - nekako mu je intervju po sistemu „koga moraš da moliš, nemoj ga kudiš“. Dobro, to je život, a on je ipak odgovoran za poslovanje jedne ozbiljne kompanije. Nisam baš spreman za tumačenja oko infrastrukture (tt kanaliazacije) i priču o dobavljačima, možda nije onako kako sam ja to razumeo iz teksta. Elem, fokus Oriona je Internet i usluge biznis korisnicima. Ispravan pristup, ali nimalo lak i naivan posao. Na Orionu je da pokaže i dokaže da nije slamka među vihorove.

Gospodin Đinović kaže: „Ali regulator je jak onoliko koliko mu država dozvoli.“ Vapaj, očaj, rezignacija, nemoć ili ljudi koji rade tamo nemaju petlju da se mešaju u struku i svoj posao, nego gledaju da se ne zamere političarima koji ih biraju. Nema ozbiljnog čoveka u Srbiji koji se bavi telekomunikacijama koji ne misli da RATEL treba mnogo bolje da radi. A zaista mora, jer Ratel je ključni faktor! Da li postoji način? Evo i naš drug SlobaM misli da ima nade za srpske telekomunikacije. Dok je nama nas. (Slobo, da platiš pivo za ovu reklamu!)

Modeli poslovanja telekom-operatora se menjaju. Niti ima previše para za rizične investicije, niti su korisnici spremni da previše troše. Mora mnogo više da se duma, analizira tržište i polagano raste. Mora doći do ukrupnjavanja scene, pa onda pojave novih malih igrača, nji’ovo povezivanje... A treba i ja sutra da živim od nečega ;).