22 мај 2009

CDMA epilog

Iznenađenja, ipak, nije bilo – CDMA licence su dobili Telekom Srbija i Media Works za po 540.000 €. Telekom je time praktično legalizovao svojih eksperimentalnih 30.000 CDMA korisnika ('di baš sad). Ostaje da se vidi kakav je business case našao Media Works u celoj ovoj priči i kako će napasti Telekom, s obzirom na najavu da će u narednih 8 godina u srpsko telekomunikaciono tržište uložiti 40-50 miliona €. Dva dokazano ozbiljna i sposobna momka (sada već bivše gazde «Neobee-a» i «Media Works-a») sa parama koje donosi Greenhouse tel. verovatno mogu da naprave rezultat, a za Telekom je dobro što se pojavio ozbiljan takmac.
Dvojnici konačno očekuju «sopstvemi etar», mobilni operatori sigurno priželjkuju deal sa Media Works-om oko korišćenja njihovih antenskih stubova i sistema prenosa, siromašni stanovnici južnih krajeva mogu da se nadaju telefonskom čudu sa drškom (tj. antenom), RATEL je solidno profitirao (svaka čast !) za tehnologiju na izdisaju... a Telekom takođe može da profitira ako svoje CDMA korisnike ustupi Media Works-u makar po ceni ili za onaj višak koji su ovi bili spremni da daju za licencu. Tako sigurno niko neće biti na gubitku, naprotiv. «Ekolozi» iz Greenhouse-a imaju lovu i hoće da ulože. Telekom ima lovu al' ima i dugove. Možda sve ovo i nema nekog smisla, ali sigurno znam da od viška tehnologija glava može da zaboli.

19 мај 2009

Ko da više

Na redu je aukcija za 2 CDMA licence. Kandidati su Telekom Srbija, KDS „Novi Sad“, Mediaworks i Digisat. Nije nebitno da iza kompanije Mediaworks stoji holandski holding Greenhouse telekomunikacije, a iza Digisat-a rumunski RCS i RDS. Početna cena licence na 10 godina je 500 hiljada €.
Četiri na dva ili tri na jedan ? I šta ako...

12 мај 2009

Digitalna podela Srbije 2

Naš drug Sloba se baš raspisao noćas i ja to shvatam kao kompliment. Ministarka bi morala ovo da mu obračuna u bonus, jer čovek gine za ministarstvo u kome je (ipak samo) savetnik. Zbilja mi nije jasno zašto se Sloba osetio prozvanim ? Ima li u MTID nekog ko po funkciji i po nadležnostima treba da brani ovu stvar i zašto oni ovde isturaju Slobu (naravno, uz dužno poštovanje, ako treba ovo još jednom da kažem) ? A sad in medias res.

Kao prvo i osnovno, ja sam protiv bilo kakve diskriminacije u ovoj zemlji. Predlog za US je samo povod da branim pravo građana Srbije na jednakost i ravnopravnost, u ovom slučaju telekomunikacionu. Nema nikakve realnosti koja to može (i ne d’o Bog, treba) da promeni. Naročito me „frustrira“ kada to rade oni koji su izabrani da štite interes SVIH građana i treba o svima da brinu podjednako. Za tu frustraciju nije nebitno da sam ja za njih godinama unazad glasao. Sad mogu da me „frustriraju“, zaslužio sam.
Univerzalni servis koji sam, nadam se da ste primetili, dobro i pravilno definisao u uvodu mog prethodnog posta, treba da važi za celu Srbiju ma kako sramotna ili mala bila ta garantovana usluga. Jedino tu i takvu realnost priznajem, pogotovo ako gledamo sa aspekta Vlade i države. Moja kritika je usmerena samo na tu komponentu i u tom smislu sam rekao da takav, za mene diskriminatorski predlog ne bi trebalo da prođe. Ako neko misli da je to priznavanje realnosti i faktičkog stanja, žao mi je, ne slažem se, ali ima i drugih realnosti, pa neka proba da priča o njima u smislu priznavanja ako ima „onu stvar“.
Šta znači : realno je da jedni imaju više, a drugi manje ? Jeste, realno je i tako je, isto kao što jedni žive bolje i imaju bolje plate, a drugi jedva sastavljaju "kraj s krajem". Treba li da ozvaničimo zakonom takvo stanje ?
Operatori! Ovima gore morate da obezbedite ovoliko, a onima dole je dosta i ovolicno, oni su ionako nerazvijeni godinama unazad ? Jel’ vam ovo zvuči ružno i sramotno ? Da neće MTID da obeća da će ovi sa severa kad se napune 256k znanjem da krenu kao misionari na jug da informatički edukuju ove koji su se patili sa 64k (ko i to bude imao) ? Rekoh već ranije, neka Beograd ili Vojvodina imaju i 4Mbps prosečnog broadbanda (i imaju i imaće sigurno, ništa sporno), ali ne sme onih 20-ak opština biti „zakucano“ na obaveznih 56k. Da neće neko da im ponudi više ? Ako se, dragi čitaoci, prethodno nismo razumeli, nadam se da je sada jasnije. I nemojte da se zajebavamo sa ovim stvarima i sa onim CDMA operatorima kojima će neko da zavrće uši da uvode kineske telefone po selima južne Srbije ! Znači, Slobo, druže, ako je to 56k za SVE, onda je 56k, koliko god to internet funkcionalno bilo ! Tehnologija nije bitna, to stalno i pišem i potenciram, bitno je da korisnici dobiju zadovoljavajuću uslugu i operator zadovoljavajuću zaradu. Ona treća mogućnost da operatori kažu «hoćemo i možemo 256/512k svima koji to hoće, a pare iz fonda ćemo tražiti samo u opravdanim slučajevima» - i svi čekamo da kiša počne da pada, možda dočekamo na tim javnim konsultacijama. Ja mislim da je odavno na potezu regulator a ne operatori.

Da ne ispadne ovo moja i Slobina „utuk-na-utuk“ prepiska, ali moram da se pozovem na još neke navode iz njegovog komentara i to samo u svrhu razjašnjenja. Kaže, treba uraditi ono što je realno i sprovodivo – slažem se, ali ne može se krenuti od repa. Ajde da prvo regulišemo pravila igre, ošišamo travu na terenu, dovedemo igrače koji znaju da igraju, obučemo sudiju u žuto i obrijemo ga do glave da bude k’o Kolina, proverimo rupe na mrežama, napumpamo loptu, pustimo igru da krene – a onda ćemo videti da li je bolje ukiniti ofsajde ili aut-linije. Sam si, Slobo, okarakterisao regulativu kao kilavu, konkurenciju kao nepostojeću, čemu onda frka oko 56k ili 256k ? A ono da ti dođe da štošta kažeš i napišeš – verujem ti, ali otišao si za savetnika u ministarstvo. Hvala što pratiš i čitaš ovaj blog i što si mi posvetio ovoliko vremena.

10 мај 2009

Digitalna podela Srbije

MTID pokreće raspravu o univerzalnom servisu. Univerzalni servis predstavlja minimalni skup i obim telekomunikacionih usluga koje je država obavezna da obezbedi svim svojim građanima pod jednakim uslovima i po prihvatljivoj ceni. Prema objavljenom, MTID predlaže i nudi digitalnu podelu Srbije i njenih građana. Onima na jugu (tuce nerazvijenih opština) nudi se garantovanih 56k prenosa podataka (interneta), dok se za ostatak Srbije i njen razvijeniji deo predviđa min 256k. Telefonski priključak, dostupnost javnih govornica, pozivi specijalnim službama i tzv. 988 servis garantuju se svima bez izuzetka.

Iako je ovo samo predlog, odmah ću vam reći : Gospodo predlagači, sramota !!!

Neće država da ulaže u obrazovanje širokih narodnih masa naročito onih iz pasivnih krajeva. To su najbolji i najdisciplinovaniji glasači. Valjalo bi da tako i ostane. A možda se smatra da su u nerazvijenim opštinama svi socijalno ugroženi, pa će ionako telekomunikacione usluge plaćati 50% jeftinije, a kad je već tako onda im je dosta i ovih 56k. Nema veze to što ako imaju telefon onda imaju i tih 56k, bez obzira da li to piše u zakonu ili ne. Tako je bilo i do sada.

Pišući o dodeli CDMA licenci, već sam kritikovao telekomunikacionu politiku dvostrukih standarda. Da li je to društvo jednakih šansi koje je svojevremeno propagirano i za koje sam i ja (i ja, i ja !) glasao ? Kako neko misli da razvija Srbiju ako se svima ne omoguće isti uslovi, pa ko bolje iskoristi šansu – više će i prosperirati. Jeli ovo garancija za informatičko društvo kome težimo, reklama za e-servise državnih organa ? I odakle vam podaci, gospodo, o ukupno 33% domaćinstava odnosno o skoro 22% seoskih domaćinstava koje imaju internet priključak u Srbiji ? Iz popisa ili iz naručenih anketa ? Šta je sa razvojem broadbanda koji je strateški cilj svih ozbiljnih evropskih država ? Što ne omogućite svakom ko može i hoće da uloži sredstva da gradi broadband mrežu, kako lepo kažete tehnološki nezavisnu ? Što ne omogućite pristup lokalnoj pretplatničkoj petlji u ovim opštinama «drugog telekomunikacionog reda» onima koji hoće i mogu da pruže npr. min 256k prenosa podataka ? Ne mora nacionalni operator da radi ono što mu se ne isplati. Ionako bi se to radilo i od para iz fonda za univerzalni servis. Jesti li, gospodo, izračunali koliko bi to koštalo po ptp kad ste već apsolvirali troškovni model ? Da vas nije možda blam da u novi zakon o telekomunikacijama napišete da se građanima Srbije garantuje 56k interneta, jer univerzalni servis je minimum koji se odnosi na sve ? Što ne omogućite npr. nekom operatoru da licencu za rad u ovim nerazvijenim opštinama na neko vreme plati simbolično pod uslovom da obezbedi građanima pristojne telekomunikacione usluge po pristupačnim cenama ?

Nekako mi se čini da je za sve ovo potrebno malo dobro volje, malo obzira i da ipak malo volite Srbiju. Naročito onu «zaostalu», polupismenu, ojađenu i besperspektivnu, koja uprkos svemu uvek glasa za one koji su na vlasti, naslonjenu na istočne, južne i jugozapadne granice ove napredne Srbije koja ima veća (telekomunikaciona) prava i veće potrebe. Nadam se samo da će biti dovoljno razuma i društvene odgovornosti i da ovakav predlog MTID neće proći.

08 мај 2009

Različiti zbog ekvivalentnih

Na inicijativu kolege koji je svojim viteštvom nesvojstvenim ovom vremenu i podneblju zaslužio da napišem post o njegovoj dilemi :

Telekom je objavio da je broj ptp na kraju 2008 bio tačno 2.995.223, a RATEL je u prezentaciji o svom izveštaju o radu od dana 24.04.2009. godine na 16-oj strani objavio da je broj fiksnih pretplatnika 2008. dostigao 3.085.000. Moj drug me je pitao šta mislim otkud razlika, jer Telekom je trenutno jedini fiksni operator.

Evo mog (javnog) obrazloženja: Primetno je da je cifra u RATEL-ovom izveštaju verovatno zaokružena, ali jasno je da je razlika od 90.000 ptp prevelika. Verujem da je u pitanju obračun tzv. ekvivalentnih priključaka i da se RATEL-u, kao cifra, više dopada. Ovo znači da su npr. ISDN bazni korisnici (2B+D) brojani 2 puta, a po istom običaju su verovatno i primarni ISDN korisnici (30B+D) brojani 30 puta. Telekom sigurno nije imao razloga da smanjuje broj pretplatnika i ako sam ja u pravu (a mislim da jesam), takav pristup obračuna broja pretplatnika je ispravan. Jedan bazni ISDN pretplatnik iako raspolaže sa 2x64k kanala je (samo) jedan pretplatnik.
Možda sve ovo i nije mnogo bitno, ali bitno je da ima ljudi koji i to prate i registruju. Podržavam i pozdravljam ! A pozdravljam i objavljivanje izveštaja regulatora, koji bi trebalo da budu češći, temeljniji i sa više analitike. Čestitam RATEL-u na ostvarenoj dobiti (str. 22 prezentacije), ali bi valjalo da ubuduće ona bude manja ako hoćemo da nam telekomunikacije napreduju. Ovde izuzimam plaćanje licenci, a voleo bih i da su prikazali strukturu svog prihoda.

P. S. : Na neki način, razlog za pojavu ovog bloga su bili, između ostalog, i ekvivalentni priključci. Ali ta priča svojevremeno nije nikog (za)interesovala. Zato su ostale priče postale javne, pa ko voli – prijatno čitanje ! Raduje me što sve više pametnih ljudi prati ono što ja ovde pišem.

07 мај 2009

Kota 50k

Farncombe Technology's Principal Consultant Benjamin Schwarz kaže da je tipična kritična masa za IPTV uslugu najmanje 50.000 korisnika. Bez toga – džaba ste krečili. Dakle, prema kalkulacijama analitičara, veliki CAPEX uložen za puštanje IPTV u pogon ima smisla tek ako i kada dostignete ovu cifru. Otežavajuća okolnost je što je tržište za IPTV veoma usitnjeno i uglavnom lokalnog ili regionalnog karaktera. Gospon Švarc ukazuje i na „problem“ upravljanja set-top box-ovima koji predstavljaju oko 60% CAPEX-a operatora, a čiji je radni vek ne duži od 2-3 godine. To uzrokuje da operatori moraju da obezbede upravljanje nekoliko tipova različitih „kutija“, što znatno usložnjava održavanje i administraciju (tzv. OAM) i povećava OPEX.

Ozbiljni operatori svakog kvartala objavljuju gde su i kako su i u tom smislu, evo par podataka za neke sa kojima mi u Srbiji treba da se upoređujemo a propos teme „broj IPTV korisnika“. Npr. Swisscom je Q1 2009 završio sa 139.000 IPTV korisnika, Hrvatski T-HT sa 151,000 (167% povećanje, u martu 2008 bilo je 56,350), Telekom Slovenije preko 85,000.
Domaći Telekom ima sve preduslove da dostigne kritičnu cifru 50.000 – Srbija ima preko 2,5 miliona domaćinstava, baza ADSL korisnika polako raste (preko 300.000, od čega oko 60% Telekomovih korisnika), sistem i sadržaji su za početak sasvim prihvatljivi, samo treba videti gde „zapinje“. Pretpostavimo još da je protočnost do Head-end-a odnosno Midlleware-a kroz IP mrežu osigurana i potpuna. Pitanje je samo da li je u našim (platežnim) uslovima dovoljno tih 50.000 korisnika ?

02 мај 2009

Autentični su u manjini

Čitate li Blic Novac ? Ako ne, preporučujem ga (subotom).
U poslednjem (prvomajskom) broju jedan članak iz menadžmenta vratio mi je veru u moto „ostati dosledan sebi“, a podeliću sa vama – zašto ?
Tekst je o tzv. autentičnim menadžerima i evo par izvoda :
„...Oni ne poriču, ne iskrivljuju, ne preuveličavaju i ne ignorišu ni spoljne informacije, ni svoje unutrašnje doživljaje. Oni su u stanju da prihvate povratne informacije o svom radu (bilo pozitivne, bilo negativne)... i žele da rade sa ljudima visokih sposobnosti i znanja. Pored toga, autentični menadžeri pre donošenja svake odluke trude se da prikupe različita mišljenja i gledišta kako ne bi bili pristrasni.... Ponašaju se u skladu sa svojim temeljnim uverenjima i vrednostima, ali ne zato da bi udovoljili drugima, da bi dobili neku nagradu ili kako bi izbegli nešto loše. U odnosima sa zaposlenima i saradnicima autentični rukovodioci su otvoreni i iskreni. Ne pretvaraju se da su ono što nisu, ne skrivaju svoje slabosti i govore istinu.“

Svojevremeno je meni lično, moj pretpostavljeni „na rastanku“ „zamerio“ : „... ti imaš samo jedno lice, sa tobom ljudi uvek znaju na čemu su, previše si iskren sa ljudima. Tako nikad nećeš postati igrač, jer osim toga, ni lovu ne voliš.“ I zaista je tako(ovo za lovu nije tačno), „igrač“ nisam postao, dapače „grejem klupu“. Takve su okolnosti i takvi su kriterijumi . Ali svako je osuđen da nosi svoj krst. Ovom svom bivšem šefu ja sam, ako ništa drugo, i dan-danas veoma zahvalan zbog izrečenog, jer sa mnom za mog radnog veka gotovo niko tako iskreno nije razgovarao. Tek kasnije sam shvatio da sam okružen sve samim „igračima“ i da otvorenog i iskrenog razgovora u poslovnim odnosima gotovo i da nema. Preovladava sujeta, poltronstvo i isključivost. Problem je što ljudi, po mom sudu, različita mišljenja i stavove doživljavaju lično tj. kao atak na sopstvenu ličnost. Retki su oni kao što je npr. savetnik ministarke telekomunikacija. Treba biti zaista zrela ličnost, svesna svojih dobrih i loših strana da bi se suzbio sopstveni naglašeni ego – a takvi su upravo autentični rukovodioci.

I da se vratim na pomenuti tekst koji mi je na svom samom kraju potpuno osvojio postavljanjem ključnog pitanja : „Šta može da učini organizacija ?“ (kad je reč o autentičnim menadžerima, dakako). Nebitno za ovaj blog, ali da ne ostanete uskraćeni za odgovor : „Kao prvo i najvažnije, dobro bi bilo birati i podsticati promovisanje ljudi koji već jesu autentični.“
Opet ću sa vama podeliti moje lično iskustvo na koje me je podsetilo pomenuto pitanje : nedavno sam na jedan korporativni tekst iz psihologije napisao pismo uredništvu rublike sa sugestijom da zaključak obrađene teme mora biti u vezi sa samom organizacijom i zaposlenima. Drugim rečima, mora se reći zašto je ta tema važna za zaposlene i za organizaciju i kako se odnositi prema tom pitanju. Bolje da vam ne kažem kakav sam odgovor dobio, ali malo je falilo da budem predložen „za posmatranje“, jer se nisam baš složio da, ipak, uvek i sve zavisi od situacije. „Autentično“ - od sitiuacije do situacije, od šefa do šefa, od kolege do kolege...
Mislim da su za uspešno poslovanje kompanije mnogo važniji menadžer ljudskih resursa i menadžer „unutrašnje kontrole“ nego npr. finansijski, komercijalni ili tehnički direktor. Bez dobrog skautinga ni Dule Vujošević i Partizan ne bi bili ono što jesu. Meni kao autentičnom zvezdašu nije teško da ovo priznam.

Naravoučenije: Budite iskreni prema sebi i prema onima koji to zaslužuju. Budite spremni da se menjate i usavršavate. Mislite svojom glavom i postavljajte prava pitanja, bar sebi. Suočite se sa istinom i ne klonite duhom. Sve ima svoj kraj, osim onog što je autentično.

01 мај 2009

Bratska polovina

Zvanično je objavljeno da profit Telekoma Srbija u 2008. iznosi 5,6 mlrd dinara, što je za oko 6 mlrd manje u odnosu na 2007. godinu. Poslovni prihodi (YoY) su veći za 14% i iznose 84,9 mlrd dinara, poslovni rashodi porasli su za (rekao bih, svega !) 8%, što je sve ukupno povećalo operativnu dobit za čak 42%. I sa takvim povećanjem, profit je prepolovljen, rečeno je usled pada kursa dinara i otplate zajma za kupovinu Telekoma Srpske.

Telekom protekle godine nije (nažalost) dostigao do magičnog 3-milionitog fiksnog pretplatnika, digitalizacija je pretekla preko 96% ili 1% više u odnosu na kraj 2007. godine. Mobilna telefonija beleži 10% rast broja korisnika i ima (fascinirajućih) skoro duplo više pretplatnika u odnosu na fiksnu telefoniju. Investirano je ukupno 21 mlrd dinara, od čega 11,6 mlrd u fiksnu telefoniju, koja (zauzvrat) beleži gubitak od (neverovatnih) 2,1 mlrd dinara. Kao razlog za gubitke navedene su neekonomske cene pretplate i impulsa u domaćem saobraćaju, što bi trebalo da znači da je ovaj gubitak očekivan, jer su cene takve već par godina unazad.

Pad kursa dinara počeo je i dogodio se u poslednjem kvartalu 2008. godine; za vraćanje zajma znalo se (valjda) na vreme, da ne kažem još kad se kupovalo; devizni kurs je znao bogme i da pripomogne dobiti, nije ga sad baš toliko kuditi; cene su „značajno“ povećane krajem 2008. (da malo izvade štetu). Ima i seobe saobraćaja iz fiksne u mobilnu i sve je to u redu i uglavnom u istu kasu, ima i povećanja broja ADSL pretplatnika kojih ranijih godina nije ni bilo, nešto se valjda zaradilo i od novih usluga u fiksnoj i od pojačane privredne aktivnosti u zemlji... kako onda toliki gubitak u fiksnoj ? I drugi operatori imaju pad fiksnog saobraćaja, čak i osetan pad broja fiksnih korisnika (nasuprot našem Telekomu koji čak beleži rast od 3% fiksnih pretplatnika), ali se nekako održavaju u plusu zahvaljujući Internet i broadband ograncima fiksne. Da, šta je sa bilansima interneta i broadbanda ?
Verovatno da razlog za gubitke u fiksnoj treba tražiti i u troškovima (održavanja) mreže. Uz analogne i digitalne centrale je i različita telekomunikaciona oprema nekoliko različitih proizvođača. Pitanje je i kako se i kome obračunavaju troškovi (transportne) mreže koju koristi i fiksna i mobilna telefonija. Da ne širim temu, kompleksna mreža sigurno ima i velike troškove i tu nikakve dileme ni nauke nema. Nema boljeg izazova, a ni težeg zadatka za menadžment Telekoma. Naročito u doba ekonomske krize kada će i prihodi sigurno biti umanjeni.