Ovo je moj rad sa jedne konferencije na temu Internet u obrazovanju. Malo da promenimo fokus.
Virtualne škole su obrazovne organizacije
koje nastavu i kurseve izvode preko Interneta ili pomoću Web baziranih metoda.
One su prirodan nastavak primene novih tehnologija i učenja na daljinu
(e-learning, distant learning) u oblasti obrazovanja. Razvoj i
rasprostranjenost Interneta, video konferencija, computer based edukativnog
softvera i aplikacija imaju ogroman pozitivan uticaj na uvođenje virtuelnih
škola. Internet postaje svakodnevna rutina i neizostavni deo života ljudi.
Putem Interneta može se doći do najrazličitijih informacija i komunicirati sa
ljudima širom sveta. Učenici mogu pohađati virtuelne škole sa bilo kog mesta, u
bilo koje vreme ukoliko imaju pristup Internetu. Sa rastom i razvojem mobilnog
broadbanda, ekspanzijom prodaje smartfonova i tablet računara, mogućnosti
pristupa Internetu se povećavaju i poboljšavaju, a samim tim i mogućnosti za
virtuelno školovanje. Da li su virtuelne škole moguće u Srbiji i šta bi
uvođenje takvih škola značilo za Srbiju?
Širom sveta, a sve više i u Evropi,
virtualne škole i fakulteti postaju značajna i prihvatljiva alternativa za
školovanje. Međutim, o njihovom funkcionisanju se malo govori i malo zna. Ali,
mnogo se govori o društvu jednakih šansi, a virtualne škole su upravo odgovor
na pitanje: Kako da učenik/student upiše školu/fakultet koju želi, a koja je
daleko od njegovog mesta boravka i nedostupna jer prevazilazi finansijske
mogućnosti učenika odnosno njegove porodice? Virtualne škole su način za
modernizaciju koncepta školovanja. U virtuelnim školama studenti komuniciraju
sa nastavnicima i drugim studentima putem e-maila, telefona, Skype-a, video
konferencije i drugih digitalnih medija i internet alata. Za učenje koriste
elektronske knjige (eBooks), online studijske materijale ili CD/DVD softverske edukativne
pakete.
VIRTUALNE ŠKOLE U SVETU
Virtuelnih škola ima na svim kontinentima.
Najviše ih ima u SAD, nekoliko stotina. Prva virtuelna škola otvorena je u
Kaliforniji 1991. godine. U SAD, oko 3% ukupne školske populacije pohađa potpuni
i/ili delimični K-12 program u virtuelnim školama (uzrast 6-18 godina). Virtualne
škole postoje u 48 od 50 saveznih država SAD. U 38 saveznih država osnivač
virtualnih škola je država. Popularnost virtualnih škola kod učenika i
roditelja u SAD raste usled sve učestalijih pojava učeničkog nasilja i raznih
drugih oblika netolerancije. Jedno od nedavnih istraživanja pokazuje da ni
komponenta socijalizacije ličnosti nije ugrožena kod učenika koji pohađaju
virtualne škole. Naprotiv, veliki broj tih učenika redovno upražnjava razne
sportske, kulturno-umetničke i društveno-korisne aktivnosti.
Širom Evrope ima preko 70 virtuelnih škola
u 19 zemalja, mada u zemljama gde postoje, broj učenika u virtualnim školama ne
prelazi ni 1% ukupne školske populacije. Glavna prepreka za širu primenu virtuelnih škola u Evropi je
pravna regulativa (legalnost virtuelnih škola) i konzervativna priroda resornih
ministarstava. Postoje nezvanični podaci da su neke virtualne škole otvorene i
u Turskoj, Rusiji i zemljama istočne Evrope, ali i sa njima ukupan broj
virtualnih škola u Evropi ne prelazi cifru 100. Najveća virtualna škola u
Evropi ima 1400 učenika, a najmanja 25, u proseku broj učenika je 470. Odnos
privatnog i javnog vlasništva je 50:50. Oko polovina tih škola nudi kompletnu
online nastavu. Desetak virtuelnih škola u Evropi otvoreno je namenski za
strane državljane (nerezidente) i decu vojnih lica na prekomorskoj službi.
Spektar pedagoških metoda koje su u virtulnim školama primenjuju je širok – od
100% online učenja do mešovitog učenja sa pretežnom lice-u-lice komunikacijom.
Mnoge današnje virtualne škole su u osnovi Internet portali koji nude web
bazirane kurseve. Neke škole imaju mogućnost za video nastavu na daljinu, gde
se video konferencijom obezbeđuje online „prisustvo“ učenika časovima.
Virtualne škole se, dakle, mogu pojaviti ne samo kao zamena za tradicionalne
škole, već kao dodatna opcija i dodatni izvor za učenje.
TIPOVI VIRTUALNIH ŠKOLA
Klasifikacija virtuenih škola može se
obaviti na sledeći način:
Virtualne škole sa kompletnim nastavnim
programom (full-time). Kompletna nastava se odvija kao učenje na daljinu. Učenici
usvajaju gradivo po sopstvenom tempu i organizaciji vremena.
Virtualne škole sa delimičnim programom
(dopunske škole, supplemental schools) . Dopunski online časovi sa udaljene
lokacije, na bazi pojedinačnih kurseva koji unapređuju redovnu nastavu u
tradicionalnim državnim školama.
Virtualne škole „u školi“. Virtualne škole
u sklopu tradicionalnih škola sa delimičnim online programom, npr. na principu
izbornih predmeta.
Virtualne škole se mogu podeliti i prema
dostupnosti odnosno oblasti u kojoj deluju (međunarodne, državne, regionalne,
opštinske), prema vlasništvu odnosno osnivaču (državne, privatne, javno-privatne,
kompanijske, fondacijske i sl.), prema stepenu obrazovanja (osnovne, srednje,
koledž, fakultet). Karakteristike virtualnih škola mogu da se razlikuju, ali je
bitno da odgovaraju okolini kojoj služe i u kojoj rade. Sigurno je da su
virtualne škole potpuno u skladu sa konceptom celoživotnog učenja.
USLOVI ZA UVOĐENJE I USPEŠAN RAD VIRTUALNIH
ŠKOLA
Najbitniji faktori koji utiču na razvoj,
promociju i uvođenje virtualnih škola su demografski faktori, stepen razvoja
tržišta obrazovanja (mogućnosti za ulaganje u obrazovanje), tehnološki razvoj i
dostupnost Interneta i širokopojasnog pristupa (broadbanda), politika Vlade i
resornog ministarstva, troškovi razvoja i kreiranja kurseva i njihove obrade
(obezbeđivanje razvojnih alata i softvera), obezbeđivanje kvalifikovanog i
kvalitetnog nastavničkog kadra, marketing i promocija (public relations). U
Srbiji, najveći uticaj na mogućnost uvođenja virtualnih škola, osim
finansijskih uslova, ima neravnomeran i nejednak razvoj infrastrukture za
Internet pristup.
Osnovni resursi neophodni za funkcionisanje
virtualnih škola su personal i tehnologija (telefoni, hardver, softver,
kursevi, licence, internet, umrežavanje). Troškovi rada i održavanja nastave za
online programe su slični kao za klasične škole, čak su i manji po učeniku za
virtualne škole ako uzmemo u obzir troškove izgradnje i održavanja škole
(zgrade) i prevoza odnosno transporta učenika. Troškovi zarada nastavnika
učestvuju u najvećoj meri u ukupnim troškovima. Ukoliko učenici nemaju Internet
pristup i treba ga obezbediti, to iziskuje dodatne troškove. Investiranje u
nove kurseve, uspostavljanje novih tehnologija, marketing, regrutovanje novih
nastavnika, njihov razvoj i usavršavanje, takođe utiču na troškove.
Najvažnije uloge u virtualnim školama imaju
nastavnici, dizajneri kurseva i mentori (fasilitatori). Nastavnici prate aktivnosti učenika, ocenjuju
ih, komuniciraju interaktivno sa njima i njihovim roditeljima, komuniciraju neposredno sa mentorima.
Nastavnik može i sam biti dizajner kursa ili član tima za dizajniranje kursa, ali
i ne mora. Dizajner je odgovoran za izradu online kursa i pratećih materijala
sa instrukcijama. Specijalisti za multimedijalne aplikacije se angažuju tek po
dizajniranju kursa radi unapređenja interaktivnih elemenata sadržaja kursa.
Mentori ili fasilitatori su supervizori rada učenika, organizuju ispite i
susrete sa učenicima po potrebi, igraju ulogu učenikovog advokata. Pored ovih
poslova, virtualne škole imaju i svoje menadžere, IT administratore, službenike
po potrebi. Razvoj kurseva može biti
sopstveni, eksterni i kombinovani. Pretežno, prema iskustvima, virtualne škole
najčešće izrađuju kurseve kombinovano, u saradnji sa specijalizovanim firmama
za izradu softverskih aplikacija ili koriste razvojne alate drugih proizvođača.
Većina virtuelnih škola koristi u sopstvenoj režiji razvijenu platformu za učenje na daljinu.
Glavna prepreka korišćenju novih
tehnologija u obrazovanju i otvaranju virtualnih škola jeste kvalitetan
nastavni kadar. Očigledan je manjak novih veština za online učenje kod nastavnika
i nedostatak adekvatnih obuka za njih. Dobar i iskusan nastavnik u
tradicionalnoj školi ne mora biti uspešan i u online učenju. Sigurno je da nastavnici u virtualnim
školama moraju posedovati nove veštine i poznavati nove alate. Sa druge strane,
u virtualnim školama je teže pratiti empatiju nastavnika prema učenicima, kao i
emocionalno i psihološko ponašanje nastavnika.
S obzirom na
činjenicu da učenje na daljinu podrazumeva i viši nivo učeničke svesti (da će
vam učenje zaista doneti nešto dobro), smatra se da nije realno uvođenje
virtualnih škola u osnovno obrazovanje. Ipak i to može biti pogodno, ali samo
uz aktivno učešće i ulogu roditelja u obrazovnom procesu dece. Češće i
izvesnije je uvođenje virtualnih škola u srednjoškolsko obrazovanje, a naročito
u visoko obrazovanje.
PREDNOSTI
VIRTUALNIH ŠKOLA
Virtualne škole
imaju mnoge prednosti u odnosu na tradicionalne škole i mogu:
omogućiti
đacima/studentima da nastavni program prate po sopstvenom tempu, u vreme koje
im najviše odgovara, a time i da eventualno ubrzaju studiranje odnosno
školovanje
obezbediti po
sadržaju i kvalitetu obrazovanje koje nude najbolje škole u svetu,
omogućiti željeno
školovanje onima koji nemaju adekvatne škole ili fakultete u regiji u kojoj
žive ili iz nekog razloga ne mogu pohađati redovne (tradicionalne) škole
Učenici i
studenti virtualnih škola kroz online učenje vežbaju veštine upravljanja
vremenom, konstantno unapređuju informatičku pismenost, mogu ostvariti kontakte
sa vršnjacima iz čitavog sveta, mogu uspostaviti sopstveni način učenja praveći
lični raspored časova i tempo usvajanja gradiva, uče kako da obrađuju,
analiziraju i prezentuju informacije na efikasan i efektivan način. Rešavanje
problema i zadataka uključuje i grupni rad i diskusije sa kolegama i nastavnikom,
neposredno ili putem Interneta. Pogodnost i fleksibilnost virtualnih škola
naročito se može uočiti u slučajevima loših vremenskih prilika, nedostatka
prevoza, redovnih poslovnih i drugih obaveza.
Ciljna grupa za
virtualne škole su, uglavnom, posebne grupe učenika i studenata, kao npr.:
učenici koji su u dužem vremenskom periodu bolesni ili hospitalizovani, lica sa
posebnim potrebama, lica sa privremenim ograničenjem kretanja, zatvorenici,
đaci-putnici, trudnice, bračni parovi sa malom decom, učenici koji imaju fobiju
od škole, učenici koji su bili ili jesu izloženi nasilju ili uznemiravanju u
školi, lica koja ne znaju domicilni jezik (imigranti), lica koja su napustila
školovanje ili žele da se doškoluju odnosno dokvalifikuju, studenti koji žele
da ubrzaju studiranje. U velikom broju slučajeva, virtualne škole su odraz
lokalnih ili nacionalnih potreba i politike, izraz tražnje na određenoj
teritoriji ili lokaciji. U Srbiji bi virtualne škole npr. mogle biti od koristi
u oblastima gde ima malo učenika ili ima mnogo učenika-putnika.
STANJE
OBRAZOVANJA U SRBIJI I ULOGA DRŽAVE
Prema podacima
Republičkog zavoda za statistiku iz godine u godinu u Srbiji raste broj
korisnika računara i Interneta. Krajem 2012. godine, računar je posedovalo 55%
domaćinstava u Srbiji, 48% domaćinstava ima Internet priključak, a 38%
broadband priključak; na Netu je bilo oko 2,1 miliona stanovnika Srbije. Sa
druge strane, više od trećine stanovnika Srbije nikada nije uključilo računar,
a čak 48,4% građana nikada nije koristilo Internet. Mladi masovno koriste
računare i Internet, ali uglavnom za zabavu i informisanje.
Strategija
razvoja obrazovanja u Srbiji predviđa da do 2020. godine najmanje 7% odraslih
učestvuje u programima obrazovanja odraslih (plan u EU 15%). Koncept
celoživotnog učenja je uslov opstanka i napretka u savremenom svetu u kome
dominira ekonomija znanja i podrazumeva reformu organizacije čitavog sistema
obrazovanja kod nas. Školski i fakultetski obrazovni progrаmi moraju se
uskladiti sa savremenim zahtevima tržišta rada, da budu fleksibilni,
racionalni, funkcionalni i relevantni u životnom i društvenom kontekstu.
Devalvacija znanja u Srbiji, koja sve više uzima maha u srpskom partokratskom
društvu, nikako ne doprinosi razvoju naše zajednice. Volja države da se stanje promeni
trenutno je na niskom nivou. Srbija je trenutno zemlja starih, a treba da
postane zemlja obrazovanih!
Obrazovanje u
moderno dobа obuhvаtа čitаv životni vek ljudi. Takva praksa poznata je kao koncept celoživotnog
učenja (Long life learning). Ukoliko obrazovanje ne doprinosi zapošljavanju i
razvoju pojedinca, šteta za državu i pojedince je ogromna i dugoročno pogubna!
Loše obrazovanje znači nezaposlenost, nizak kvalitet života i izolaciju od
razvijenog sveta kome težimo. Koliko je neformalno obrazovanje važno pokazuju
podaci na sajtu Eurostat, koji kažu da oko 50% mladih u Evopi do posla i
zaposlenja dolazi sticanjem potrebnih veština uz pomoć stručnih kurseva. U
Srbiji taj procenat je svega 10%. Srbija je na samom dnu po broju stanovnika
starosti 25-64 godine koji, pohađaju različite kurseve i obuke, sa 3%
stanovništva. Prosek EU je blizu 9%. Sve ovo je u uskoj vezi i sa (niskom)
svešću poslodavaca o važnosti ulaganja u ljudske resurse.
Virtualne škole
predstavljaju novi model u obrazovnom procesu za budućnost. Ako reforma
obrazovanja proklamuje decentralizaciju, privatnu inicijativu, e-learning i
inovativnost u obrazovanju, onda je to plodno tlo za virtualne škole. ICT i
Internet u svojoj suštini podržavaju nove načine učenja. U Srbiji bi podrška države
otvaranju virtualnih škola istovremeno značila i podršku IT sektoru, IT firmama
koje izrađuju online kurseve i platforme za učenje, a najavljene subvencije bi
se mogle usmeriti npr. u omogućavanje online učenja. Dobru praksu i iskustvo u
radu virtuelnih škola u svetu treba iskoristiti i primeniti na adekvatan način,
možda za početak kombinovanjem online učenja i tradicionalnog, face-to-face
učenja.
U unapređenju
našeg sistema školstva i reforme obrazovanja, korišćenje novih tehnologija i
učenje na daljinu i otvaranje virtualnih škola može i mora imati veliku ulogu,
ne samo u svrhu ušteda nego i kvaliteta obrazovanja usled povećanja
konkurencije. U tom smislu, prilagođavanje obrazovnih programa, akreditacije,
sertifikacije, licence i potvrde o kvalitetu su ključne teme koje se moraju
definisati. Jasno je da je naš sistem školstva prilično konzervativan, ali
strah da će uvođenjem virtualnih škola učitelji, nastavnici i profesori postati
nepotrebni usled korišćenja modernih tehnologija je neopravdan. Međutim,
sigurno će postati nepotrebni oni koji u svom radu ne budu koristi nove
tehnologije! Budućnost obrazovanja sigurno pripada
online učenju na daljinu.
5 коментара:
Dobra tema, samo previše teksta za moj ukus, te pretpostavljam da je konferencija bila za šire narodne mase koji ne znaju mnogo o ovome?
Mislim da već dosta ljudi je upućeno, ali možda još nekome bude od koristi. Sajtovi poput https://www.edx.org/ i https://www.coursera.org/ nude između ostalog besplatne stručne kurseve najprestižnijih svetskih univerziteta. Dakle, ko želi znanje (koje će pomoći da radi ili nađe posao u struci) ovo je sjajna prilika. Imam par prijatelja koji su (pored redovnog školovanja) nakon čak samo jednog ovog kursa pronašli posao. A kursevi su tipa kao i jedan semestralni ispit na fakultetu.
@Vladimir:
Slažem se da je dugačak tekst, mrzelo me da kratim.
Poenta rada je bila da se čitaoci posle čitanja zapitaju da li su virtualne škole moguće u Srbiji i koliko to ima smisla?
Ovde je reč o pravim školama, sa kompletnom nastavom, razredima, itd. ne o pojedinačnim kursevima koji traju neko vreme.
Pozdrav Vladimire, nadam se da si dobro!
Tema je fenomenalna nije greda sto je dugacak tekst kad je odlican pozzzz
Stvarno je odlicna tema i stvarno malo treba razmisliti dok se cita :) i da dugacka je do bola ali jos jednom potvrdjujem odlicna
https://www.youtube.com/channel/UCHlZPzvBz8JLi704zGK8VLQ
@Milan:
Hvala, a dužina teksta - to je rad koji nije skraćivan baš zbog onih koje istinski zanima ova tema ili im treba za neki rad (diplomski npr.). Nadam se da se citira po propisu ;)
@skola racunara i Milan:
Ako nekome treba, možemo malu radionicu o tome, za neke slušaoce...
Постави коментар