Poznato je u
načelu šta ja mislim o novom ministru privrede. Ali, sad mi je interesantno ono
što mu se dešava i što je za mene lično DEJA VU. Hoću da kažem kroz sličnu
priču sam i sam prošao svojevremeno. Sašin pristup je inženjerski, sistemski.
Ko to ne razume, nema inženjerski mozak po kome je uvek 2+2=4. Nije ništa
strašno nemati inženjerski mozak, svako je za nešto rođen i u nekog se razvija
u datom okruženju. Šta rade pravi inženjeri? Uočimo problem, rašlanimo ga,
proučimo u detalje, vidimo sa čim raspolažemo i sa kim imamo posla i onda
pravimo strategiju i taktiku da to rešavamo, menjamo, unapređujemo ili ukidamo.
Akcija i materijalizacija (rezultat) se podrazumeva. Oni koji tako ne rade,
nisu inženjeri bez obzira na akademsko zvanje, a važi i obrnuto!
Zašto i otkud “poredim”
sebe sa ministrom? Uočavam naše slične poteze i rezone. Smetaju im lične karte preduzeća, smetali su nekad
i kartoni investicionih objekata koje sam ja tražio od svojih saradnika. Prekidamo
bez „razumevanja” sa praksom koja je nedopustiva i štetna za društvo odnosno
organizaciju. Rečnik Radulovićev im se nesviđa – „do bola” istinit, bez
uvlačenja i uvijanja - to i kod mene
nisu voleli. Znaju jasno šta im se govori, ali im ne odgovara i odmah lepe
etikete. Interesantno, najglasniji su opet ti isti! Onomad, Radulovićev
„sponzor” reče da tako treba, ali moraju polako stvari da se menjaju, problem
je malo i kako Saša to „neanestetski” saopštava. I meni još odzvanjaju reči mog
„gazde” koji je govorio „Ti si tu da uvodiš promene, ali polako”. Šta znači
polako, ja nisam znao ni razumeo, nadam se da Saša razume i da će uskladiti
korak. A korak je „leva-leva”, ne znam koliko mu odgovara. Meni je moj „gazda”
govorio i: „ Ti si tu da radiš za mene, a ne za Društvo” – bojim se da i
Radulovićev „gazda” misli isto, ali mu još to jasno nije rekao. Ja nisam hteo
da "slušam", Radulović je iskusniji, možda će znati da se prilagodi a da ne
odustane. Loš sistem ne možete popravljati polako, jer ćete se lako „zaraziti”.
Trulo tkivo se odstranjuje hirurškim rezovima. To Saša R. zna. I razume. Ja
razumem njegove stavove i znam u čemu je jadac kod ovih koji se bune.
Saša R. mora da
dobije nedvosmislenu podršku za ono šta i kako radi od onih koji su dali
saglasnost da on preuzme Ministarstvo (oronule) privrede. Znači, nedvosmislenu!
Sve drugo osokoliće ove koji štite status quo jer time štite svoje privilegije
i svoju „moć”. Kad sam ja bio u pitanju, samo su u jednom trenutku svi
„okrenuli glavu”. Posle su mi rekli da sam „ukočio sve investicije” – to isto
čujem i čitam da kažu i za Radulovića. Kažu, zaluđuje narod nekakvim ličnim
kartama preduzeća (ja sam zaluđivao traženjem obrazloženja za investicije),
tera strane investitore (ja sam bio težak za „saradnju” sa izvođačima). Ja
nisam shvatao jednu krucijalnu stvar: da su tuđe (čitaj: državne) pare tu da se
troše; bojim se da ni Saša R. to “ne shvata”. Uspostavljanje kontrole i odgovornosti
u tom trošenju je ravno prstu u oko. Elem, matrica napada je ista, metodologija
ista – sluti se i ko stoji iza poslednjih napada na ministra privrede. Jedno je
za mene sigurno – Radulović se, kao i ja svojevremeno, uživeo u svoju ulogu
reformatora, a to bez podrške vrha i „vršnih” ljudi neće nikako ići.
Za mene se
manje-više zna kako sam prošao i to i nije mnogo bitno, ali ovo što Radulović
radi je stvar važna za budućnost, za našu decu. Stvari se moraju menjati iz
temelja, a to nije ni lako ni bezbolno. Računi se moraju svesti. Moraju se uspostaviti zdravi, domaćinski principi
i jasna pravila rada i ponašanja. Ovo ovakvo stanje, sada već u svim segmentima
društva, je neodrživo. NE-O-DR-ŽI-VO! Držim
palčeve da Saša uspe i istraje u “reanimaciji” privrede i uspostavljanju novih pravila igre, ali iskustvo mi govori
da ne budem veliki optimista.