10 септембар 2012

Pogubna praksa dobrih namera


Povodom iznenađujućih rezultata srpske košarkaške reprezentacije u kvalifikacijama za EP i mogućnosti da se ne kvalifikujemo, što bi bila katastrofa (i velika sramota) za srpsku košarku, legendarni ex-gensek FIBA Bora Stanković kaže:

Svi koji rade u košarci su ljudi dobre volje, s najboljim namerama“, rekao je Stanković, „Ne bih postavio pitanje odgovornosti, jer neko možda nije umeo ili mu je povereno pogrešno mesto. Možda je okvalifikovan kao stručnjak, iako to nije. Ovde je reč o neuspehu, što je pitanje za selektora. Imala je košarka u jednom periodu nedostatke u rukovođenju, nije bilo vizije, a rezultati toga sada se pokazuju“.

Ne znam zašto mi je ovo odzvonilo u ušima i odvelo me na “drugi teren”, ali sam siguran da to ne važi samo za košarkašku organizaciju, već i za mnoge druge naše organizacije i kompanije. Čika Bora je izneo jednu veliku srpsku istinu, opisao našu svakodnevnicu, a rezultate dobrih namera– ko dočeka!

Sa najboljim namerama, ali bez ozbiljne vizije, nekome nedoraslom i nedovoljno kvalifikovanom povereno dakako pogrešno mesto – i ko je kriv za neuspeh, za čabar? Zna se ili neće da se zna, ali znam da je ovo nešto što nam se na mnogim mestima i u mnogim situacijama dešava. Da, baš sad dok ovo čitate!

Нема коментара: