20 март 2012

Teorema o izvrsnosti


Ovo ovde (tabela Prvi B) i ovo prethodno nikako nije slučajnost, niti ikada može biti. Naravno da ja minimalno što mogu jeste da ovako javno čestitam mojoj ćerki Maji i da se pohvalim ulogom jednog od ponosnih roditelja («mama», jel' ovo u redu?). Srbija ima mnogo pametne i vredne dece i biti prvi na državnom takmičenju srednjoškolaca-prvaka iz matematike sa maksimalnim brojem poena uopšte nije mala stvar.

Zato je ovo priča u njenu čast. Priča o kontinuitetu, velikom radu i istrajnosti, koji, uz dozu sreće, garantuju i kvalitet i rezultat. Vode ka izvrsnosti. Tu nema slučajnosti, jer i u ligi šampiona pobeđuju uglavnom najbolji među najboljima, naročito onda kad je sistem selekcije pravedan i uslovi jednaki za sve. Možda to neće obezbediti neke materijalne nagrade, možda neće izazvati ni zasluženu pažnju tamo gde je normalno i očekivano da se ta pažnja ispolji. Ostaje zauvek to da si u jednom trenutku bio u nečemu ispred svih, a način na koji si do toga stigao je sigurno lekcija zanavek da bez velikog rada, istrajnosti i vere u sebe nema ni velikog rezultata ni velikog uspeha. Oni koji znaju da malo analiziraju ove tabele skapiraće malo bolje to o čemu ja, ustvari, ovde govorim. A pošto svaka medalja ima dve strane, biti prvi u bilo čemu nije ni dovoljno, ni večno, ni najbitnije u životu. Stalno se treba izgrađivati i usavršavati, biti bolji i biti svoj!

Možda ovo danas nisu baš vremena za one koji se oslanjaju na sopstveno znanje i vrednost, ali mislite li da će vreme neznalica, šarlatana, samoreklamera i prodavaca magle moći da traje još dugo? Zato mislite na svoju decu! I volite ih! Naša deca zaslužuju neku bolju Srbiju!

7 коментара:

DING је рекао...

Čestitam Maji, a kako je porodica Stamenković več dala jednog člana da se bori protiv liferanata i diletanata, tebi Saša savetujem "rani kćerku pa šalji na zapad ovi iz dva posta unazad se umiriti ne mogu".

Ne mogu da ne primetim kako su na ovim listama devojčice "ušile" dečake, i to iz matematike.

Kec iz rukava је рекао...

Svaka cast Maji, a i Vama Sasa.

Biti prvi u bilo cemu nije ni malo lako, a pogotovu kada je matematika u pitanju. Verujem da nije doslo preko noci, vec da su tu bile potrebne godine rada, truda, razumevanja, podrske.

Ja sam rodjeni veliki optimista. Drzim palceve Maji da nastavi kako je zapocela, jer se kad tad svaki trud i uspeh isplati.

Cestitke jos jednom od sveg srca!

Puno pozdrava,
Vladimir Zivkovic

Анониман је рекао...

Svaka cast Maji,zelim joj mnogo uspeha u daljem radu!
Bravo Majo :)

Sneška је рекао...

Čestitam pre svega Maji, a onda i roditeljima.
Naravno da će ova vremena divljačkog ponašanja proći i da će opstati samo oni s uspostavljenim sistemima vrednosti. Sve ostalo nije prirodno i poješće samo sebe.
Žao mi je kada pročitam komentar kao što je DING napisao "rani kćerku pa šalji na zapad ovi iz dva posta unazad se umiriti ne mogu", ali sada kada je moj sin u finišu na fakultetu, sa zavidnim prosekom, ne znajući za pojavu ,,pao sam ispit,, teška srca, uz veliku tugu, slažem se sa komentarom.
Još jednom čestitam i neka ne posustaje, a ni vi sa njom!

Vladan је рекао...

Čestitke Maji koju ne znam ali i tati koga znam, koliko god da je on u tome učestvovao.
Ovo su već elitni rezultati i kategorije šta god to rekao i ostaje zapisano šta god sutradan bilo.
A za sutradan će se ionako pitati samo Maja kako god vetrovi duvali sviđalo se to komentatorima i vlasniku ovog bloga ili ne.

Saša Stamenković је рекао...

Hvsla mojim dragim prijateljima i čitaocima na čestitkama u moje i Majino ime!

Lepo je uočiti ljudsku iskrenost. Ja sam zadovoljan jer mi je ćerka rekla: "Tata, lepo si ono napisao na blogu!"
Sad treba dalje i bolje, koliko je moguće. DING mi je nešto upao u defetizam, a sve ima svoj kraj.

Mediokriteti i poltroni zasad u ovakvoj Srbiji najbolje uspevaju i najbolje rastu, ali radićemo na razne načine da tako ne ostane!

DING је рекао...

Lično, pošto nemam posebnih znanja, veština ni kapaciteta da napravim bila šta značajno "napolju", osuđen sam da provedem život boreći se za neku normalnu Srbiju za svoju decu.
Sa druge strane, apsolutno ne zameram (nekima i savetujem) onima koji imaju kapaciteta za afirmaciju u belom svetu da potraže "svoju sreću"...

Neko je rekao: da su ostali na ovim prostorima Pupin bi bio direktor pošte u Idoru a Tesla bi očitavao struju u Gospiću...

Na kraju, sve je stvar izbora...