07 децембар 2015

Kupi me, prodaj me



Iz vrha Vlade Srbije stigle su najave da će se do 10. decembra najkasnije znati da li Vlada prodaje ili ne svoj deo akcija u Telekomu Srbija. Rečeno je da postoji jedna ponuda koja je vredna razmatranja i pregovaranja. A do tog “dana D” da se podsetimo istorijata prodaje Telekoma. Ovo je treći put, a kažu “treća – sreća!” Videćemo za koga.

Akcionarsko društvo „Telekom Srbija“ osnovano je u junu 1997. godine, nakon odvajanja iz JP PTT saobraćaja „Srbija“.  Par meseci nakon toga, prodato je 49% državnog vlasništva Telekoma Srbija i to: 29% kompaniji STET, sa sedištem u Amsterdamu, Holandija, a u vlasništvu Telekoma Italija, i 20% grčkoj kompaniji OTE. Za svojih 29% vlasništva Italijani su platili 893 miliona tadašnjih nemačkih maraka, dok je 20% grčkog dela plaćeno 675 miliona nemačkih maraka. Ukupno je, dakle, za 49% ondašnjeg Telekoma plaćeno 1,568 milijardi maraka, iako se Srbija nalazila pod ekonomskim sankcijama Ujedinjenih nacija. Zanimljivo je da su Italijani akcionarskim ugovorom obezbedili za sebe klauzulu po kojoj im je na ime prenosa know-how pripadalo 3% od ukupnog godišnjeg bruto prihoda kompanije. Istovremeno je Vlada Srbije Telekomu garantovala monopol na tržištu  do 2004. godine.

Posle izbijanja međunarodne korupcionaške afere povodom ove kupovine, u koju su bili umešani i pojedini visoko pozicionirani političari u Italiji i Velikoj Britaniji, krajem 2002. godine italijanski partner je bio „prinuđen“ da proda svojih 29% PTT-u za 195 miliona evra, što je u to vreme bio ekvivalent u vrednosti od oko 400 miliona nemačkih maraka. Italijani su, dakle, prodali svoj deo za više nego duplo manje od cifre kojom su kupili svoj deo?! Da li da verujemo da su u celoj ovoj transakciji ostali gubitnici?

Uz blagoslov Vlade Srbije 2007. godine, Telekom Srbija odlučuje da se proširi u regionu. Na međunarodnom tenderu kupuje 65% akcija Telekoma Srpske i za to plaća 646 miliona evra, čak 179 miliona više od ponude njegovog takmaca na tenderu, Telekoma Austrija. Iste godine, Telekom Srbija za 16 miliona evra kupuje licencu za mobilnog operatora u Crnoj Gori i formira preduzeće MTEL Crna Gora sa vlasničkom strukturom: 51% Telekom Srbija, 49% holandski Ogalar u vlasništvu Miroslava Miškovića. Početkom 2010. godine, Telekom Srpske  (MTEL RS) je otkupio Ogalarov udeo u MTEL-u CG, čime Telekom Srbija Grupa postaje defacto 100% vlasnik MTEL-a CG.

U oktobru 2010. godine, Vlada Srbije raspisuje međunarodni tender za prodaju 51% vlasništva Telekoma Srbija, uz uslove koji garantuju učešće isključivo respektabilnih svetskih telekomunikacionih giganata. Privatizacioni konsultant  (američka City Bank) je procenio vrednost Telekoma na 2,43 milijarde evra, a posle prvog kruga u kome su tendersku dokumentaciju otkupile 4 velike kompanije, odlučeno je na Vladi da minimalna cena za 51% akcija Telekoma ne može biti manja od 1,4 milijarde evra. Nakon te odluke, zvaničnu ponudu uputio je samo jedan kupac, Telekom Austrija. Njegovu prvu ponudu za otkup 51% akcija iz maja 2011. godine u vrednosti od 800 miliona evra u kešu odmah plus 300 miliona evra u  devet jednakih godišnjih rata, Vlada Srbije nije prihvatila, kao ni ponovljenu od 950 miliona evra u kešu. Prodaja Telekoma Srbija je proglašena neuspešnom.

Sa okončanjem 2011. godine, Telekom Srbija je otkupio 20% akcija OTE za 380 miliona evra. Procena vrednosti ovih 20% akcija obavljena je na osnovu druge tenderske ponude Telekoma Austrija. Može se reći da je učešće u upravljanju Telekomom Srbija za OTE bio sjajan biznis. U aprilu 2012. godine, izvršena je besplatna podela akcija Telekoma Srbija, tako da danas vlasništvo nad kompanijom imaju: država Srbija 58,11%, Telekom Srbija 20%, građani Srbije 14,95% i zaposleni i bivši zaposleni 6,94%. U trenutku podele besplatnih akcija, procenjena vrednost Telekoma bila je 2,27 milijardi evra ili 2,27 evra po akciji.

I pored višestrukih najava i od strane menadžmenta Telekoma i od strane nadležnih ministarstava, akcije Telekoma se nisu pojavile na berzi. Razlog  je bojazan da bi to nepovoljno uticalo na vrednosti kompanije, tj. sumnjalo se da će na berzi biti oborena vrednost akcija Telekoma!? Izgovor je bio: „Kriza je, nije pravo vreme za izlazak na berzu“. Napomenućemo da je Telekom Srbija i kupovinu Telekoma Srpske i 20% akcija OTE finansirao iz eksternih izvora, podizao kredite za isplatu vlasnicima akcija. Dakle, ni deo nije finansiran iz sopstvenih izvora, što nije uobičajena poslovna praksa kod velikih kompanija! Otvoreno je pitanje zašto se tada nije išlo sa emisijom akcija Telekoma na berzi i pokušajem da se tamo nabavi deo sredstava za akvizicije, nego se ulazilo u potpuno zaduživanje radi kupovine?      

Telekom Srbija je verovatno jedini veliki telco operator čijim se akcijama ne trguje na berzi. Jedini i još po mnogo čemu neafirmativnom, nažalost. Krajnje je vreme da se to promeni, sa novim vlasnikom ili bez njega! O naučenom iz tekućeg procesa privatizacije (možda) uskoro.

Нема коментара: