14 април 2011

Fiks do fiksa ili fiksacije

Nastavljaju se “do zlatnog gola” pregovori o prodaji Telekoma. Očito je da se čeka mišljenje Komisije za zaštitu konkurencije. Ne sme niko da ih pritiska, a oni ne bi da budu “saučesnici” u postupku protiv koga je evidentno većina građana. Vladi pare (opet evidentno) trebaju, a i Branko bi što pre u privatnike. Mnogo interesa, a časti sve manje i niko živ ne zna ni kako će se i kad će se sve ovaj proces završiti i koje će sve posledice imati njegovo ovoliko trajanje.

Protivnici prodaje nastavljaju sa dokazivanjem nemoralnog momačkog života prosca, koji je stipsa samo kad je naša snaša u pitanju. Prema “gejšama” je, kažu, bio darežljiviji.
Aman, bre, ljudi, kome na pamet pade da pominje Huawei, kad je Huawei aktivan dobavljač i u Srbiji! No, ovde se zaustavljamo i idemo na sledeću konstataciju iz teksta:

“Fiksna mreža Telekoma Srbija (TS) je slične veličine kao fiksna mreža Telekoma Austrija. Međutim, u Austriji broj fiksnih telefonskih linija na 100 stanovnika iznosi 39, dok u Srbiji iznosi 41. Broj fiksnih linija je najbolji pokazatelj razvijenosti telekomunikacione infrastrukture neke zemlje, jer one zahtevaju najveća ulaganja, a obezbeđuju znatno veće kapacitete nego bežične veze.”

Dakle, broj fiksnih linija NIJE najbolji pokazatelj razvijenosti telekomunikacione infrastrukture neke zemlje i NIKAKO to nije. Misli li neko drugačije da treba da objašnjavam zašto? Da navodim primere i kontraprimere u ovo doba broadbanda?
Najveći stručnjaci ne bi trebali ovako da obmanjuju narod i sramota je da ih poprskavam argumentima i pokazujem da ne znaju o čemu govore. Nemam više srca za to. Zamislite da kažemo da je broj činovnika u državnoj administraciji najbolji pokazatelj razvijenosti i kvaliteta servisa građana. Malo smo sa kriterijumima i klasifikacijom zastranili i nije čudo što je Ceca postala istorijska ličnost.

3 коментара:

Анониман је рекао...

Vidim da sistematski, iz posta u post branite prodaju Telekoma. Razlikujemo se u tome što ja kažem: ne sada, jer se ništa ne prodaje u vreme najveće krize i kad je novac najskuplji. Konstatacija da broj fiksih priključaka na 100 stanovnika nije bitan parametar jednostavno ne pije vodu. Ne zaboravite da se skupa sa Telekomom prodaje i kompletna infrastruktura, a to znači i kompletan bakar i optika. Najbolje po Srbiju bi bilo formiranje neke vrste domaćeg konzorcijuma u kome niko ne bi smeo da ima više od 1% učešća. Time bi profit ostajao u Srbiji. Kao kontra primer uzmite Hrvatsku. Koliko godina je njihov vlasnik Dojče-Telekom a imaju li centrale i servise savremenije nego Srbija? NE! Ali su Nemci izneli prvo sve pare koje su uložili, a potom krenuli sa stidljivim ulaganjem.

teddy је рекао...

Merenje uspešnosti telekomunikacionih firmi brojem fiksnih priključaka koji se u najrazvijenijim zemljama smanjuje iz godine u godinu je zaista suludo. To jeste parametar koji nešto pokazuje, ali ima i drugih, mnogo značajnijih, poput procenta korisnika širokopojasnog Neta, procenta korisnika IPTV-a, prosečnog prihoda po korisniku itd.

Uz to, smešne su teze da T-Com ne investira u Hrvatsku. U Hrvatskoj ima znatno više ADSL priključaka nego u Srbiji i 3x više IPTV priključaka, a ona ima za 40% manje stanovnika od Srbije. Baš me zanima odakle su se stvorili svi ti korisnici ako T-Com godinama nije investirao, a naš Telekom iz godine u godinu investirao punom parom. O silnim investicijama Telekoma Srbija svedoče i još uvek aktuelni dvojnici, doduše sada mahom na digitalnim centralama.

Inače, protivnici prodaje Telekoma se služe masnim lažima: u pismu Politici povodom članka Borisa Begovića od pre neki dan izneli su notornu neistinu da je direktor Telenora rekao da im se ne isplati da investiraju u fiksnu mrežu, iako je on tvrdio da će u početku morati da iznajmljuju infrastrukturu od Telekoma, ali da će odmah nakon prikupljanja dokumentacije i dobijanja dozvola početi s gradnjom sopstvene infrastukture.

Pismo:
http://www.politika.rs/rubrike/ostali-komentari/O-prodaji-Telekoma.sr.html

Vest sa citatom direktora Telenora:
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2010&mm=02&dd=19&nav_category=9&nav_id=412549

Ja inače ne bih imao ništa protiv toga da se u sve domaće firme postave nakon konkursa postave vrhunski menadžeri s dobrim i javno dostupnim referencama. Sve dok glavne partije (i vlasti i opozicije) to jednoglasno odbijaju, odnosno dok po javnim i državnim firmama ordiniraju stranački poslušnici i razni rođaci i švalerke koji nemaju blage veze sa svojim poslom, ali imaju dobru zaleđinu, pa niko ne može da ih otpusti, smatram da je daleko bolje rešenje da se partijama onemogući ikakav pristup tim firmama i da one budu prodate, nego da bahati partijski ljudi rovare i neprestano presipaju pare u stranačku kasu. Kada im nestane firmi za udomljavanje kadrova, možda će shvatiti da moraju da razmišljaju o dobrobiti većine građana, umesto o optimalnom načinu za parazitiranje.

Saša Stamenković је рекао...

@teddy:

Dobro se vratio među kvalitetne komentatore ovog bloga, gde ti je i mesto!
Potpisujem sve što si rekao. Oko teksta prof. Begovića i odgovora na njega, baš spremam tekst (ušao si mi u liniju razmišljanja). A ovo o profi menadžmentu će, bojim se, ostati nedosanjani san mnogih od nas.

@Anoniman:
1. Verujem da ti je Teddy malo razjasnio zašto sam napisao ono u tekstu.
2. Ja ne branim prodaju Telekoma, samo pokušavam da raskrinkam kvazi-argumente kvazi-stručnjaka koji se neuko i nekompetentno mešaju u proces prodaje. To nije borba za prodaju, već borba za stručnost i struku.
3. Ova ideja oko konzorcijuma, uf, uf,uf!!! A i ostali stavovi- pročitaj malo po mom blogu tekstove, vrati se godinu-dve unazad i ako ti i tad neke stvari ne postanu jasne, javi se ovde da probamo da objasnimo ponovo.

Nema ljutnje, sve je stvar informacija i malog promišljanja. Pozdrav!