29 јануар 2012

Da imam - ko što nemam


Krajem 2011. godine Nemačka je imala oko milion domaćinstava koje imaju FTTH priključak tj. mogućnost da budu FTTH pretplatnici. U isto vreme broj FTTH/B pretplatnika iznosio je 166.000 ili 0,4% svih nemačkih domaćinstava. U gradovima ili reonima gde postoji FTTH/B mreža, samo jedno od 6 domaćinstava (17%) se odlučuje da postane FTTH/B pretplatnik. Razlozi mogu biti različiti: nedovoljna informisanost korisnika o prednostima FTTH veze, postojeće ugovorne obaveze na ili do 24 meseci, dovoljnost postojeće broadband veze, zadovoljstvo postojećom cenom za ono što se ima itd. Uostalom, ima li danas servisa za koji je baš neophodna optika do kuće? Pisao sam na tu temu i ranije.

Verizon se u SAD odlučio da više forsira mobilni broadband i LTE, a malo zapostavi svoj FiOS projekat optike do kuće. To znači da su priliku za bolju zaradu videli u mobilnom broadbandu. Naravno, sve ovo ne znači da manji operatori recimo ne mogu naći računicu za dobru zaradu uz niže troškove u FTTH/B projektima. Svako pravi svoju strategiju, neko bi da brže povrati uloženo, drugi ima vremena da sačeka, razlikuju se i mali i veliki operatori...

Gde se generalno greši u razmišljanju kada su tehnologije pristupa u pitanju? Korisnici žele i traže veće brzine protoka odnosno pristupa, ali ne žele uvek i obavezno da za to plate više nego što već plaćaju! Kad im ja ponudim više i bolje, platiće oni više i uzeće bolje! Neće! Osim ako nemaju  izbora. 

Нема коментара: