11 октобар 2012

Telekomunikacioni hladni rat


Neko iz Srbije je, kanda, dojavio Amerikancima da su „žuti” potencijalna opasnost za naciju. Kina ima 2 od 5 najvećih proizvođača telekomunikacione opreme na svetu. To su kompanije Huawei i ZTE. Američki “House Intelligence Committee” utvrdio je pre par dana da su ove dve kompanije opasnost za bezbednosni sistem SAD dokle god su u većinskom vlasništvu kineske vlade. U tom smislu, Komitet je preporučio da se njihova oprema ne kupuje i ne implementira. Uz to, neće biti moguće ni da ove dve kompanije prave partnerstva ili kupuju firme u SAD da bi tim putem mogle da ostvare uticaj i upliv na američko tržište.

Mnogo je oblasti i dešavanja u svetu koje su i do sada bile opasnost za nacionalnu bezbednost SAD, iako su hiljadama kilometara daleko od SAD i njenih građana. Da li opasnost mogu da budu kompanije koje deluju u SAD, makar preko svoje opreme i proizvoda? Budimo realni – mogu, ne samo u SAD nego u bilo kojoj državi u svetu! Ono istina, i Indijci su udarili embargo na uvoz kineske telekomunikacione opreme iz istih razloga kao i SAD. Ne kaže se bezveze da su telekomunikacije nervni sistem u državi. Osim toga u doba konkurencije, biti prvi i ekskluzivan je prednost koja donosi tržišni primat, a u tome presudnu ulogu može da odigra industrijska špijunaža (i korupcija, dakako).

Elem, po mom mišljenju, tri su moguća razloga za donošenje ovakve odluke SAD. Prvo, ovom „preporukom”  štite američke proizvođače telekomunikacione opreme. Drugo, znaju sigurno Amerikanci šta je sve moguće napraviti u softveru ili na čipovima, a što može jednom komandom da napravi havariju i kolaps sistema ili da skrene komunikaciju malo i po kineskom zidu - mi bi rekli na kinesku vodenicu. Malo killer dugme, malo špijunaža i „njuškanje”. Promenjivali su Ameri te metode i „zvrčke” ponegde po svetu, kad im je trebalo (npr. Stuxnet worm), znaju oni gde kineski zeka može da pije vodu. Ne kažem da Huawei-ju i ZTE-u treba ovako nešto, oni pre svega cenom i kvalitetnim proizvodima osvajaju svet, ali rekoh – nije tehnički nemoguće. Treće, Huawei i ZTE su uspešne profitabilne kompanije u velikoj ekspanziji, a ono što je uspešno trebalo bi da bude u rukama američkih vlasnika kapitala. Takav je red, ne može da bude državno, makar ta država bila Kina. Svi su Amerikanci pomalo komunisti, ali ne bi valjalo da svi Kinezi postanu pomalo kapitalisti. 

Pitam se npr. kako je “opasni” Huawei tako duboko zašao na telekomunikaciono tržište Velike Britanije, koja je posestrima SAD? Huawei klijenti su gotovo sve telekomunikacione kompanije u UK, pa i sam BT. Ili - zašto se SAD ne plaše činjenice da su Kinezi vlasnici najvećeg broja njihovih državnih obveznica odnosno vlasnici američkog duga? Da li je to dokaz da se ustvari Amerikanci više boje sebe nego Kineza? Misle da bi svi drugi radili ono što oni rade da su na njihovom mestu svetskog gazde? Hm, vredi razmisliti, ali ne bih se baš kladio da ne bi! Iz kompanije ZTE navode da gotovo svi veliki proizvođači imaju proizvodne pogone i prave svoju opremu upravo i Kini i otkud je onda njima omogućeno da prodaju “made in China” proizvode u SAD?  Ovaj kineski argument je, po mom mišljenju, naivan, ali oštrija reakcija možda nije ni primerena (to je već politika). Drugi mogu i za druge važe druga pravila, mi u Srbiji to najbolje znamo kad je deal sa Amerikancima u pitanju. 

Da li će ove mere i koliko uticati na poslovanje Huawei i ZTE? Sumnjam da će im nešto ozbiljnije nauditi, mogu samo da nateraju Kineze da “tuku” Cisco, Juniper i Cienna-u damping cenama gde god se zajedno pojave na tenderima. Ili da pomenutim kompanijama zabrane nastup u Kini?! Ufff, nezgodno, jer Afrika i Kina su dva trenutno najekspanzivnija tržišta. Da li je moguće da EU primeni ovaj američki recept (zbog Ericssona, Nokia Siemens i Alcatel-Lucenta)? Ne verujem, ipak je Kina drugi najvažniji trgovinski partner EU. Znači, obrni-okreni sve je politika, a od toga ni telekomunikacije nisu imune.

Нема коментара: